Recenzije
Čudna kompilacija koja samo izbjegava ime najvećih hitova
8.9.2009. @ 07:21
Incubus
Monuments And Melodies

| Datum izdanja: | 16.6.2009. |
| Izdavač: | Epic / Menart |
| Žanr: | Metal, Rock |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
Disc 1:
- Black Heart Inertia
- Drive
- Megalomaniac
- Anna Molly
- Love Hurts
- Wish You Were Here
- Warning
- Stellar
- Talk Shows On Mute
- Pardon Me
- Dig
- Oil and Water
- Are You In?
- Nice To Know You
- Midnight Swim
Disc 2:
- Neither Of Us Can See
- Look Alive
- While All The Vultures Feed
- Pantomime
- Anything
- Punch Drunk
- Admiration
- Martini
- A Certain Shade of Green
- Monuments and Melodies
- Let's Go Crazy
Samo je bilo pitanje vremena. Dovoljno albuma je iza njih, dovoljno ideja i hrabrosti da se svi prime nekih svojih hobija i dovoljno bezbrižnosti (čitaj: novaca) da uzmu malu kreativnu pauzu. I, koji je rezultat takvog Incubusovog razdoblja? 'Ajmo sada, djeco, svi u jedan glas izgovoriti - best of.
Recimo da smo pogodili, iako je još jednom to upakirano 'maštovitije' i specifičnije', a mora se priznati - i bezobrazno nepotpuno! Dvostruki CD nazvan "Monuments & Melodies" kolekcija je njihovih najuspješnijih stvari (bez jednog cijelog razdoblja benda) upotpunjena razbacanim neobjavljenim stvarima s dosadašnjih albuma (čitaj: nedovoljno dobrih da na njima i službeno završe).

Prvi disk je taj famozni skup najuspješnijih singlova ("Drive", "Wish You Were Here", "Megalomaniac", "Are You In?", "Pardon Me" itd). Najveći Incubus-laik će kratkim pogledom na pjesme vidjeti tu nepravilnost - uopće nema pjesama s albuma "S.C.I.E.N.C.E.", "Enjoy Incubus", ni "Fungus Amongus" (ok, to nismo ni očekivali).
Je li isprika iza svega da su obuhvatili samo zadnje desetljeće ili godinama duga tradicija da i na koncertima stare fanove časte samo novim polu-akustičnim stvaralaštvom - ne znam. Digresija - zamislite da npr. Metallica jednog dana složi best of bez pjesama s albuma "Master Of Puppets".
Naravno, hitovima su pridružili i dvije nove stvari - "Black Heart Inertia" i "Midnight Swim", koje su, budući da zbilja nisu vrijedne njihovih najboljih stvari, mogli mirne duše staviti na drugi CD. Drugi CD, na koji su stavili neobjavljene stvari i simpatičnu obradu Princeove "Let's Go Crazy". Stvari, s "Pantomime" na čelu, nekako su oda njihovoj laganijoj fazi i razdoblju u kojem ih ponajviše izvlači Brandonovo pjevanje.
Jedino što smo čuli iz ranijeg razdoblja je akustična verzija "A Certain Shade Of Green", što na površinu izvlači činjenicu da je većina tih stvari također već bila dostupna. Ako nigdje drugdje, onda barem na Internetu i njihovoj bogatoj b-side riznici.
Kad smo kod toga, ovo izdanje fanovima daje i ekskluzivnu ulaznicu za skidanje hrpetine materijala koje je izabrao sam bend. Uopće ne sumnjam, opet će stariji i žešći materijali biti slučajno 'zaboravljeni'.
Cijeli koncept 'albuma' malo je zbunjujuć, jer kao što to najčešće i biva, već imate 13 od 15 ovih stvari, a dvije nove definitivno nisu vrijedne trošenja love. No, ovisno o razini vašeg obožavanja benda, možda će biti logično upotpuniti kolekciju. Ali, ako ste ih izgubili negdje nakon albuma "Morning View" (kao neki od nas), onda je ovo CD kojeg u dućanu nećete ni primijetiti.


