Recenzije
Introspektivno i asketsko
25.9.2009. @ 23:11
Razni izvođači
Putumayo presents Acoustic Arabia
| Datum izdanja: | 21.5.2009. |
| Izdavač: | Putumayo / Aquarius Records |
| Žanr: | World Music |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Jamal Porto - Gamar Badawi
- Les Orientales - Alger, Alger
- Rasha - Azara Alhai
- Charbel Rouhana and Hani Siblini - Mada
- Tiris - Tiris Nibreeha
- Souad Massi - Ghir Enta
- Zaman - Batalti Eli
- Mousta Largo - Les Larmes de Boabdil
- Maurice El Medioni - Tu n'aurais jamais dû
- Zein Al-Jundi - Wijjak Ma'ii
Fatalizam, stoicizam, nesklonost hedonizmu i užicima svih vrsta, neke su od značajki arapske kulture Bliskog i Srednjeg istoka te sjeverne Afrike. Na ovoj kompilaciji najviše se dadu osjetiti suzdržanost i stoicizam. Dominiraju akustični instrumenti, s povremenim primjesom električne gitare, uz bogatstvo grlenih vokala koji će podsjetiti na narodnjake i to će biti jedina veza između ove ploče i tako popularnog turbo folk stila.
Općenita atmosfera odaje dojam ispovjednosti i suzdržanosti. Čak i one melodije koje bi neki drugi izvođači izdigli do neba i udahnuli im ogromnu energiju na ovoj ploči zvuče rezervirano. Ritmove drže uglavnom akustični basovi i diskretne udaraljke, na primjer, kongama srodni instrumenti. Dio muzičara uključenih na ovoj kompilaciji su se sastali u oazi RAS koja je kraj Crvenog mora u pustinji Sinaj.
Uvodna "Gamar Badawi" napisana je baš tamo, dok će "Alger, Alger" trija Les Orientales (Mouna Boutchebak, Saléha i Sylvie Aniorte-Paz) podsjetiti na starogradske pjesme koje su bile popularne u vremenu između dva svjetska rata.
Duh Alžira se osjeća i u pjesmi "Ghir Enta" koju izvodi kantautorica Souad Massi, čije je protestne pjesme zabranjivala konzervativna alžirska vlada, a sama pjevačica često se suočavala i s prijetnjama smrću. Dotična dama je hrabro nastavila dalje, trenutno živi u Parizu i snima za Island Records. Osim što je jadno da osoba mora bježati iz svoje zemlje zbog slobode govora, upravo je paradoksalno da je Souad našla utočište u prijestolnici one države koja je nekad najviše tlačila njen rodni Alžir.
Najupečatljiviji dojam je ostavio 80-godišnji pijanist Maurice El Medioni, čiji instrumental "Tu n'aurais jamais du" ima nezaboravnu klavirsku dionicu, koja kao da razgovara s nešto tišom trubom u prvom dijelu, da bi u drugom maestralno ponudila nezaboravnu dionicu, dok je "Tiris Nibreeha" tek nijansu slabija. Kompletan materijal na kompilaciji je vrlo dobar, ali tek povremeno odličan i na momente hermetički.
"Putumayo presents Acoustic Arabia" nudi sjajno društvo za usamljene kasne večeri i duge besane noći, dok onima koji takve stvari u životu nemaju, pružit će kvalitetan uvid u arapsku i alžirsku muziku.
