Recenzije

Noisersko razaranje

7.9.2009. @ 10:11 Siniša Miklaužić

Već na površno gledanje morate zapaziti [mandelbrot set] kao pomalo čudan bend na hrvatskoj sceni budući da su iskombinirani u dvije frakcije, prvi dio iz Rijeke, drugi iz Zadra s time da je glavni vokal jedno određeno vrijeme živio u Australiji.

Da sam krenuo dalje istraživati podatke o njima, sigurno bih pronašao još mnoštvo zanimljivosti, ali bih tada imao manje vremena za svoj glavni posao, a to je njihov drugi album "Hotel Magnolia" koji je nedavno izašao na CD-u i vinilu.

"Hotel Magnolia" je tipičan album za početak i sredinu '90-ih. kada su se izdigli mnogi noise bendovi, a glavni uzori i utjecaji [mandelbrot seta] su baš oni, počevši od Sonic Youtha, The Jesus Lizarda, Fugazija i sličnih. Osim osnovne noise kompomente, bend svoj zvuk raščlanjuje na mnoge srodne alternativne žanrove uz veliku dozu eksperimentiranja, kombiniranja i improvizacije.

Distorziran zvuk gitara brutalno je naglašen u svim pjesmama, počevši od uvodne žestice "Year Of The Pig" na kojoj sve zvuči vrlo posloženo, kao da je upravo doživjelo 5-minutnu šminku nakon izlaska iz garaže. Treba posebno istaknuti i vokal koji pjeva na vrlo izražajnom engleskom jeziku iz sveg glasa koliko ga glasnice služe što je svakako pohvalno za ovakav tip glazbe gdje je sve na maksimumu.

Početak sljedeće "Butt End" gotovo ne odgovara naslijeđu prve skladbe, budući da počinje vrlo zaigranim plesnim post-punk riffovima poput Franza Ferdinanda, ali ubrzo bend skreće na teritorij u kojem se najbolje snalazi, moćnim zvukom koji razara zvučnike. I tim ritmom nastavljaju bombardirati do kraja albuma gdje se nalazi 14-minutna "Dingo" koja previše davi svojom duljinom pa je ujedno ona i jedini veći podbačaj na albumu.

Od početka do kraja, u svega šest pjesama rastegnutih na 40-ak minuta bend sigurn korača noiseom vrlo bučnim gitarama koje uvijek imaju svoj razlog, 'killerski' bubanj razvaljuje ritmove koje 'izraubani' vokal dorađuje do perfekcije svojom iznimnom interpretacijom.

Jedini problem na albumu je što su neke pjesme malo previše isforsirane, tu prvenstveno mislim na njihovu duljinu, mnogo dojmljivije bi bilo da su skratili pjesmu na pola i eventualno nadodali još pokoju da se upotpuni izgubljena minutaža.

Ovako, album je dobar, pravi alternativni monument koji je imao potencijala biti pravo remek-djelo, ali i u ovakvom izdanju je to zanimljivo djelce koje se, možda, nije trebalo čekati pet dugih godina...

Albumi