Recenzije

Zdenka živi svoj san

20.9.2009. @ 16:16 Zoran Tučkar

Iako je o ženskim godinama nepristojno govoriti, treba s ogromnim poštovanjem reći da karijera Zdenke Kovačiček traje već preko 50 godina.

Snimala je za 6 diskografskih kuća, nastupala s grupom Nirvana, pjevala u klubovima, mjuziklima (u sjećanju je njena interpretacija Janis Joplin), ostvarila brojne suradnje, primila mnoge nagrade i priznanja, a kurioziteta radi, prvi pravi album je snimila tek nakon 20-ak godina karijere, krajem sedamdesetih, a od čudnijih nagrada koje je primila valja spomenuti nagradu za najboljeg debitanta 1971. na Beogradskom proljeću, što ne bi bilo apsurdno da nije godinu dana prije primila nagradu stručnog žirija na Opatijskom festivalu, a već je tada imala desetak godina diskografskog staža.

Zdenka je počela još u tinejdžerskim godinama, čineći s Nadom Žitnik Duo Hani, koji je krajem pedesetih i početkom šezdesetih snimio naramak veselih uhu ugodnih pjesama. Na ovoj kompilaciji je iz tog perioda prisutno 5 autorskih pjesama (glazbu su radili između ostalih Alfi Kabiljo i Alfons Vučer) i obrada "I Want You, I Need You, I Love You" koju je na hrvatski prepjevao Arsen Dedić i dao naslov "Želim te". Već tada može se primijetiti velika ljubav prema jazzu, koja će obilježiti velik dio Zdenkine karijere.

Sredinom i krajem šezdesetih Kovačiček boravi u inozemstvu, a 1970. s pjesmom Miljenka Prohaske "Zbog jedne davne melodije" osvaja nagradu žirija na Festivalu u Opatiji. "Zbog jedne davne melodije" i danas posjeduje veliku snagu te je među tri najbolje pjesme na ovoj dvostrukoj kompilaciji, a također "Žuta ruža" ni do danas nije izblijedila.

Crna rupa kompilacije je uvodna pjesma na drugom disku, kolaboracija sa zagrebačkom grupom Nirvana koja se zove "Klik tema broj 1" i koja daje uvid zašto Zdenka ima karakteristično rašpast glas. Snimka koja traje skoro devet minuta donosi neartikuliranu kakofoniju koja kao da je napravljena od svih stereotipa o hard rocku. Zdenka vrišti, pišti i urla svoje vokalize (nemoguće je ne promuknuti nakon toga), basist i gitarist cvile u svim mogućim notama, dok bubnjar za svojim instrumentom provodi terapiju izbacivanja bijesa. 'Hvala Bogu da je prošlo', misao je koja se javlja nakon tretmana "Klik temom", unatoč sjajnoj demonstraciji vokalne i instrumentalne gimnastike.

Iz nekog neobičnog razloga nije prisutno ništa sa Zdenkina prva dva albuma, "Zdenka Kovačiček" (1978.) i "Frka" (1981.) iako je popis suradnika na ta dva albuma impresivan. Zato su u izdašnoj mjeri prisutni najbolji dijelovi iz kasnije faze karijere u kojoj će dominirati inklinacija prema pop-soulu i suradnja s kompozitorom Markom Tomasovićem.

"Vrati se u moje dane", "Ja živim svoj san" i "Ja sam žena" su dobro podnijele teret godina, dok neke druge snimke iz razdoblja od 1999. do 2004. muku muče s preproduciranošću, prevelikom dramatikom i koketerijom sa 'zidom zvuka' koja ne uspijeva dočarati napetost i emotivnost koju su autori i aranžeri zamislili.

Premda ne bez mana, "Zlatna kolekcija" je solidna kompilacija karijere vrhunske pjevačice koju je iznad svega obilježila ljubav prema glazbi (pogotovo jazzu i soulu) i nesklonost podilaženjima masovnom ukusu publike.

Albumi