Aktualno

Sauna, a ne toplice

13.8.2009. @ 21:01 Siniša Miklaužić

Iako se još nije stigla slegnuti prašina najvećeg glazbenog spektakla koji nas je mogao zadesiti, U2, mnogi su shvatili da život teče dalje, da postoje i druge stvari osim veličanstvenih stadionskih refrena irskih rockera, a upravo su to najbolje dokazali fanovi grupe The Thermals koji su prebukirali (pre)mali KSET.

Ljeti mi KSET nikako ne odgovara kao koncertno okupljalište, budući da u njemu nema nikakvog rashladnog uređaja. Stoga je i već prije početka koncerta unutra bilo prevruće, zbog čega je većina čekala početak ispred ulaza u klub.

Trećina posjetitelja ovog rasprodanog koncerta nije izdržala više od desetak minuta nastupa benda, pa je nastavila s ćakulanjem na otvorenom, jer je unutra bilo nesnošljivo, debelo preko 50 celzijevaca, pa je piva bila najbolja utjeha.

Što se tiče samih The Thermalsa, očekivao sam mnogo, iako ih do sada nisam imao prilike slušati uživo ali preslušavajući albume, svidio mi se njihov zvuk koji miješa garažnu estetiku s povremenim prodorima k punkoidnim temama, dok su se s posljednjim albumom podosta približili modernom power-popu. S takvim premisama nadao sam se da će razvaliti do krajnjih granica, a na kraju sam ostao djelomično razočaran.

Ne znam je li na to utjecalo njihovo pomalo ravnodušno sviranje (u prvom redu gitarista i pjevača Hutcha Harrisa koji je jedva dočekao kraj svirke) ili moj znoj koji je neprestano curio sa svih strana.

The Thermalsi su se popeli na stage oko 22 h i odmah krenuli u žestokom ritmu, opakog bubnja, razigranog basa (posebno treba pohvaliti basisticu Kathy Foster koja je svojim dječjim smiješkom šarmirala hordu fanova, pretežito muškog roda), te energične gitare i vokala. Ali ubrzo je sve otišlo u jednu monotoniju, s tek povremenim bljeskovima.

Već nakon 2-3 pjesme, jasno se uočilo da se svirački nisu previše odmakli od prve pjesme. Melodija je bila vrlo slična, a i ritam, pa je ostatak koncerta podosta zvučio kao da su sve pjesme prilično slične. Ok, dalo se razlikovati pjesme, posebno u njihovom refrenskom dijelu, ali razlike su bile neminovne.

Kada se bend odmakao od standardnih shema, krenule su nešto življe teme, na što je i publika s kraja kluba nešto bolje reagirala, dok su oni u prednjim redovima konstantno plesali i pjevali zajedno s bendom.

Sama svirka je ponajviše podsjećala na Pixies iz najboljih dana (samo što su do toga The Thermals još jako daleko) pomiješane s nekim power-pop bendom kao što je Weezer uz dozu 'novovalnog' garažnog i indie rocka, te povremene natruhe punka, posebno onog melodičnijeg dijela kojeg su izmislili Ameri u najvećem jeku punka na MTV-u.

Nakon 50-ak minuta, bend je završio sa set listom, nakratko otišao sa stagea, da bi se potom ubrzo ponovno vratili. Odsvirali su još nekoliko pjesama te upotpunili koncert na točno sat vremena, a potom direktno sa stagea odletjeli na zrak ispred KSET-a gdje ih je dočekalo 100-tinjak ljudi koji su nabavili ulaznicu za koncert.

Bend kalibra The Thermalsa odlično se uklapa u prostore poput ovog u kojem je svirao u utorak navečer jer tada najbolje dolazi do izražaja njihova energija i kohezija s fanovima, ali ovog puta je prostor bio jedan od glavnih minusa hepeninga, budući da je malo tko mogao uživati u sparini KSET-a.

Bilo kako bilo, The Thermals su pružili još jednu dobru svirku u Zagrebu, predstavili svoj novi album "Now We Can See", okupili značajan broj ljudi, što unutar a što izvan kluba, posebno kada znamo da je još uvijek vrijeme godišnjih odmora.

foto: Matej Grgić

Izvještaji