Aktualno

Ne kao nekad - Stefanovski i Tadić u Zadru

4.8.2009. @ 18:59 Nikola Burčul

U subotu, 1. kolovoza, u zadarskom klubu Arsenal koncert je ponovo nakon dvije godine održao gitaristički duo Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić. No, kombinacija vrlo loše organizacije te svirke koja nije bila na razini prijašnjih zadarskih gostovanja rezultirala je razočaravajućim nastupom i večeri koja nije bila za pamćenje.

Za razliku od nezaboravnog koncerta kojeg su makedonski gitaristički mag Vlatko Stefanovski te srpski mu kolega i profesor gitare Miroslav Tadić održali u ljeto 2004. na zadarskom Trgu pet bunara; za razliku od grandioznog nastupa kojeg je dvojac, tada već potpomognut kavalistom Teodosijem Spasovom, održao u ožujuku 2005. u Hrvatskoj kazališnoj kući te za razliku od originalnog i iznimno kvalitetnog koncerta kvarteta Stefanovski-Tadić-Spasov-Chaudhuri održanog u Arsenalu u ljeto prije dvije godine, koncert održan ove subote bio je nešto sasvim drugo.

Iako je kvaliteta njihovog posljednjeg 'arsenalskog' koncerta bila bitno narušena konobarskim zveckanjem čaša (tzv. percussionom kako je to tada oslovio Stefanovski) te iako je Arsenal poznat kao prostor u kojem ne vlada najbolje ozvučenje te su mnogi koncerti zbog toga izgubili na kvaliteti, ovaj dvojac se ponovo vraća. No, ovog puta organizacijski propusti doživjeli su svoj klimaks te gotovo u potpunosti onemogućili uživanje u makedonskim tradicionalima koji ovaj duo čini jedinstvenim na svijetu.

U srpnju 2001. godine, kad je jedan od prvih zagrebačkih koncerata Stefanovskog i Tadića bio zbog meteroloških nepogoda premješten iz Klovićevih dvora u već tada za njih pretijesnu Tvornicu kulture, te je velik broj posjetitelja koji nisu uspjeli uhvatiti mjesto na tribinama ostao na nogama, Vlatko Stefanovski je napomenuo kako mu je žao zbog toga te upozorio da je nužno da na njihovim koncertima svi ljudi sjede i uživaju.

Arsenalova greška je u tome što nisu omogućili svim posjetiteljima sjedeće mjesto te je za neke koncert u potpunosti bio uništen 'stajaćom' sudbinom, dok su koncert najbolje doživjeli samo onih stotinjak situiranih ispred samog dvojca.

Također, kvaliteta zvuka ponovo je bila ispodprosječna. Na tzv. galeriji, tj. prvom katu ozvučenje nije bilo izdržljivo te je bilo nemoguće koncentrirati se na sam nastup. Klimatizacija na galeriji također je bila jako slaba. Ozvučenje ni na parteru nije bilo na razini prijašnjih koncerata. Nastup je dodatno narušio kamerman koji se ispred dua zadržao tijekom nekoliko prvih pjesama te samim tim uvelike smetao doživljaju.

Svaki profesionalni koncert odlikuje kratkotrajno zadržavanje fotografa i kamermana ispred same pozornice, što ovdje nikako nije bio slučaj. I finalno neugodno iznenađenje bila je neumjereno preglasno pojačana i puštena unplugged verzija Claptonovog "San Francisco Bay Bluesa" koju je osoba zadužena za glazbu pustila netom nakon završetka nastupa.

Koncert je započet jednim makedonskim tradicionalom kojeg dvojac dosad još nije izvodio te nastavljen kompozicijama "Oj ti momče Ohridjanče", "Izlezi vido", "More sokol pie", "Kaleš Andja"i "Kasapsko oro". I tada su napravili jedno jako neugodno iznenađenje večeri - usred koncerta bez ikakvog objašnjenja umetnuli su jednu dvadesetominutnu pauzu.

Dok su im prijašnji koncerti tvorili jednu kompaktnu, neprekinutu cjelinu, ovdje je taj doživljaj razbijen, posjetitelji su se zaputili prema šankovima a večer i klub su počeli nalikovati na svaku drugu ljetnu večer i svaki drugi klub.

Nakon povratka na pozornicu, dvojac smješten ispred istog platna koje je predstavljalo naslovnicu posljednjeg im studijskog albuma "Treta majka" (što se ponavlja, jer je na isti način bila ukrašena i pozornica prilikom promotivne turneje albuma 2005.), odsvirane su "Ne si go prodavaj Koljo?", "Prošeta se Jovka Kumanovka", "Pajduško oro", "Eleno mome", "Jovano, Jovanke", dok su za kraj ostavljeni tradicionali "Kirajdžice, jabandžice", "Gajdarsko oro" i "Oj ovčarče".

Najbolja stvar ovog koncerta bila je mogućnost kupnje njihovog izvrsnog novog CD/DVD izdanja "Live in Zagreb (Opatovina 06.08.2007.)". Naime, već kad je svima pomalo dosadio njihov prvi live album "Live in Beograd", te kad su se VHS snimke koncerata iz zagrebačke Tvornice (oko 2000.) i Lisinskog (2005.) već pomalo izlizale, jedno ovakvo sjajno i profesionalno izdanje izmamilo je osmijeh svim zaljubljenicima njihove glazbene forme.

Unatoč solidnoj set listi, zbog navedenih organizacijskih propusta, blesavo umetnute pauze i svirke koja nije bila na razini njihovih prijašnjih nastupa (možda je tomu razlog sedmosatno putovanje, ali dvojcu se potkrala i koja greška, što je dosad bilo nezamislivo), ovaj koncert bio je bitno lošiji od prethodnih održanih u Zadru. No, možda je tome razlog baš taj što su nas Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić navikli ipak na najbolje i ništa ispod toga. Baš ništa.

Izvještaji