Recenzije

Još smo jednom pozvani

14.9.2009. @ 19:05 Domagoj 'Domination' Puzak

Iznenađujuće dobar album prvijenac iz 2007. dobio je svog nasljednika, jer su se njemački metal vojnici Long Distance Calling još jednom okupili i snimili jedno instrumentalno post-rock čudovište.

"Avoid The Light" opet je pokazao glazbenu inteligenciju, dinamiku i emocije koje nudi ovakva muzika. Muzika koja je još jednom stala uz bok Isisu, Red Sparowes, instrumentalnom Dredgu, God Is An Astronaut i Godspeed You! Black Emperor.

Ovoga puta odlučili su se na 6 dugih muzičkih putovanja. Putovanja koja još jednom iz tihih melankoličnih dijelova redovito prelaze u klimakse i strpljivi krešendo, koji je ovoga puta uvjerljivo najbolji na uvodnom 12-minutnom remek-djelu "Apparitions". Stvar kreće s tipičnim nježnim prepipavanjima žica i pretvara se u eksploziju koju itekako vrijedi čekati.

Dalje "Black Paper Planes" kreće u malo više prog vode, a s "I Know You Stanley Milgram!" ušli su i u zanimljive teme, jer su se dotakli poznatog profesora s Yale Universitya, koji je odradio svoje eksperimente sa socijalno psihijatrijskim sadržajem. Stvar osim još jednog odličnog završetka podsjeća na činjenicu da je sigurno jako zanimljivo davati nazive instrumentalnim stvarima.

Ipak, da ne bi sve bile instrumentalne, isto kao i na prošlom albumu gdje su ugostili pjevača iz The Haunted, sada su na "The Nearing Grave" udružili snage s Jonasom Renskeom, pjevačem melankoličnih Katatonia. Stvar je ok, ali pored ostalih, ova samo ima vokal. I još zvuči sličnije bendu pjevača, nego bendu kojima gostuje.

I tako, Long Distance Calling ovoga puta nisu iznenadili kao s prvim albumom pa se nerijetko događa da zvuče poznato i logično - instrumentalne gitare upotpunjene s ambijentalnom pozadinom. Natrpali su si težak posao, a album su uspjeli složiti u najmanju ruku jednako dobro kao i prethodni. Ali, da je bolji - nije. I usput, odličan artwork albuma.

Albumi