Aktualno
10. Exit - svinjska gripa pobijeđena
15.7.2009. @ 18:38
Format jubilarnog 10. Exit festivala neupitno je ekvivalent najvećim svjetskim festivalima po svojoj veličini, raznolikosti i bogatom sadržaju koji su predvodila vodeća svjetska mainstream glazbena imena, čiji su zvuci i glasovi četiri dana neumorno odjekivali Petrovaradinskom tvrđavom u Novom Sadu. Deseto izdanje festivala predstavilo je i svoj novi neobičan brand - svinjsku gripu.
Vlakovi iz smjerova zapadne i srednje Europe u četvrtak su bili ispunjeni pretežito anglofonim teretom, kojem je novosadski festival posljednjih godina postao omiljeno ljetno odredište gdje se mogu ispitivati granice vlastitoga egzibicionizma, inače u većoj mjeri u njihovim zemljama limitiranog ili čak zabranjenog, ali i bezobrazno skupljeg, čemu je Novi Sad melem; generalno mnogo pristupačniji po pitanju cijena, posebice alkohola.
Novosađani su vrlo poduzetni i shvaćaju koliko je Exit lukrativan festival, pa se stoga gotovo svatko tih sedam dana (uključujući nekoliko dana prije i poslije festivala) angažira kako bi unovčio što se unovčiti može - od ugostitelja, taksista, prodavača pića, učenika, studenata i prosjaka.
Približavanje mostu na Dunavu pred Petrovaradinom predstavlja se diverzitet proizvoda, ali i kultura koje koegzistiraju u nekad najbogatijem srpskom gradu. Ove se godine čak i na svinjskog gripi htjelo profitirati pa su se naveliko prodavale medicinske maske koje su mnogi posjetitelji nosili iz različitih razloga, iako su potpuno beskorisne. Atraktivne djevojke prodavale su ih vičući 'Kupite maske protiv svinjske gripe!', a kad su shvatile da srpski ne pomaže toliko, odlučile su se za krivu englesku varijantu 'Buy a pig!'.
Prelaskom preko mosta proporcionalno je rasla i cijena pića i hrane prodavanih u improviziranim koritima ispunjenim ledom, zatim dekorativnih sitnica i cijena taksija, koje su rasle do nevjerojatnih 400%.
Ulaskom u staru austro-ugarsku utvrdu jasno je kako nemoguće obuhvatiti cjelokupan festival i njegov program u jednome danu, stoga je odabir bio od presudne važnosti, što je i bila početna namjera organizatora - pružiti doista svakoj vrsti posjetitelja njemu atraktivan i adekvatan glazbeni sadržaj na trinaest koncertnih pozornica.
Četvrtak, 9. srpnja
Sparan ljetni dan službeno su započeli domaći dub pioniri Darkwood Dub, koji su 2000. 'exitovske' godine među prvima zasvirali za novi poredak u Srbiji nakon što je pao Milošević, a uz bok su im tada i ovih dana stali Atheist Rap i Orthodox Celts.
Na glavnoj pozornici ih je u teško predvečerje zamijenila popularna Britanka Lily Allen i u ljetnoj haljinici publici predstavila sličan repertoar kao nedavno u Zagrebu. Najveće nade davale su se Arctic Monkeysima koji su prethodno nastupili na Prokurativama, no nastup na Exitu bio je jednako apatičan; ton bez slike, što smo mogli dobiti i od vlastitih playera, čime su pokazali tisućama pred sobom da su ipak samo internetski fenomen.
Iako su mlako otpjevali "I Bet You Look Good on the Dancefloor" i "When The Sun Goes Down", publika ih je zdušno prihvatila, kao i novu pjesmu "Potion Approaching".
S druge strane tvrđave u rane jutarnje sate balkansku su publiku raspojasali sveprisutni Partibrejkersi i Majke na fusion stageu, čiji su izvođači nerijetko kvalitativno nadmašivali one na glavnoj pozornici.
Petak, 10. srpnja
Uhodani od prethodnoga dana, neispavani Exitovci puni elana prkosili su cikloni iz sjeverozapadne Europe koja je širila svoje uplakane crne oblake nad Novim Sadom kako bi poremetila planove kanadskom hardcore bendu Fucked Up. Nabrijani Kanađani ostvarili su odličnu komunikaciju s malobrojnom publikom pozvavši ih, ali i upozorivši ih na razvratno poganje, a njihova histerično-ekstatična uvertira zasjenila je Manic Street Preacherse, čiji je nastup rezultirao dosadom publike i nepoznavanjem posljednjeg albuma "Journal for Plague Lovers".
Očigledno se više zabavljalo na fusion stageu gdje su se predstavili Zagrepčani Elemental i spomenuti srpski bend Orthodox Celts.
Doza izvučenog adrenalina nikome nije davala mirovati pa čak ni pod neuobičajeno hladnom kišom koja se nadvila nad Petrovaradinom u ponoć kada Korn izlazi na pozornicu. Jonathan Davis i kompanija predstavili su novog stalnog bubnjara Raya Luziera, s kojim trenutačno rade na devetom albumu, ali uvid u njega nisu nam dali, već su desetak tisuća prisutnih počastili hit-singlovima poput "Y'all Want a Single", "Evolution" i "Freak on a Leash". Korn su zadivili kvalitetom, energijom (Munky koji se bacio na leđa i valjajući se po podu raspalio po gitari) i iznenađenjima poput "We Will Rock You", te "Another Brick in the Wall" na dugotrajnom bisu.
Spomenimo samo kako su oni jedan od rijetkih bendova uopće koji su se vratili na bis. Iako su velikani bili na najvećoj pozornici, u fusion 'paklu' orio se punokrvni domaći tulum u koji je uletjela većina jer su harali momci iz Hladnog piva koji su rastjerali kišu, a dosadni dažd vratio se po završetku njihova relativno kratkog nastupa.
Subota, 11. srpnja
Na sreću, vrijeme je promjenjivo, pa su brojne prognoze o nadolazećoj oluji u kojoj treba sačuvati glavu ostale nerealizirane. Zlatni suton na nebu osvjetlao je 'lenonice' Patti Smith koja se našla u publici i zaplesala, a potom se popela na pozornicu i u tren okupila zavidnu masu koja je slovkala ime jednog od njenih prvih klasika "Gloria".
Ova ženska varijanta Boba Dylana potom je otjerala fotografe kako ne bi imala prepreke u zadovoljavanju glazbenih potreba svojih fanova i onih koju su to tek toga dana i postali te se pokazala istinskom zvijezdom neopterećenom svojom veličinom kada je usred koncerta zašla u publiku, pritom rasplakala pokojeg muškarca i vratila se na postolje koje priliči jednoj glazbenoj kraljici.
Jednosatni nastup temeljen na popularnijim i energičnijim dionicama okončala je trganjem žica svoje električne gitare; jedinog pravog oružja s kojeg je odaslala strijelu ljubavi poručivši svima da budu slobodni.
Divljoj Patti Smith koja se našalila na svoj račun zamolivši da nitko ne zamjeri što smrdi jer su joj prethodno izgubili prtljagu u zračnoj luci, uslijedili su uniformirani Kraftwerk - sušta elektronska suprotnost, a predstavili su uobičajenu set listu (identičnu onoj ovog lipnja u Zagrebu).
Kraftwerk kao velikani elektronske glazbe jedan su od onih bendova čiji je status neupitan zbog doprinosa glazbi, no dovoljno uhodani i šablonizirani da ih se ne gleda dvaput. Paralelno se na fusion stageu odvijao pravi dvoboj divljeg zapada, gdje su zapanjile mlade finske rockerice Stallingrad Cowgirls, antipod poznatim Leningrad Cowboysima. Iako publika nije uopće bila upoznata s opusom, jedva punoljetne djevojke začarale su ih stasom, ali i zaraznim refrenima.
S opusom Dubioze kolektiv nitko nije imao problema, stoga su ove reggae-dub ose prepoznatljivih žuto-crnih pruga ubole u sridu plesnim-virusima "Ovo je zatvor" i "Oni dolaze". Nažalost, kao i većina brzo, kratko i bez bisa povukli su se sa stagea, kao poslije odličnog seksa prilikom kojeg niste vidjeli tu divlju osobu.
Smjena na fusion stageu dala je dovoljno vremena za povratak na glavnu pozornicu gdje je večer je okrunio kreativni Moby privukavši poput magneta svojim iznimno različitim hitovima najveću publiku dotad, koja ga, za razliku od hrvatske, nije obasipala tvrdim predmetima dok je prebirao po gitari.
Nedjelja, 12. srpnja
Zadnji dan Exita, napokon, razvedrilo se. Vedrije vrijeme, vedriji line-up. Kako je zadnji dan nedjelja, već četvrti dan festivala, očekivao se zamor, ali dogodilo se suprotno. Direktor programa je očito znao što radi kada je stavio pozitivni pop-ska Madness uz bok The Prodigya na glavni stage kojeg su prije velikana obojali - Obojeni program.
Madness je dovukao silu ljudi koja je u vedrim ritmovima klimala zadovoljno. Na dečkima se vidi kako rodni list benda datira iz 1976. jer tu osim energičnog otvaranja više nema toliko energije koja je dičila ska opis benda. Frontmen Graham Suggs McPherson je pozdravio okupljenu masu u kojima je prepoznao iznimno velik broj Britanaca i uljudno ih zamolio da ostave zemlju u istom obliku kakvom su je i našli.
Nastup je bio tek uvertira za najmoćniji nastup ovogodišnjeg festivala, koje smo već imali prilike gledati u Hrvatskoj. Pred nastup se gustoća publike pojačava. Okuplja se sva sila ljudi koja je vrludala festivalom, čine razularenu masu i Exit puca! The Prodigy počinje. Zemlja se trese, press centar urušava, ograde pucaju, tribine i prolazi zakrčeni, djevojke u publici ostaju bez zraka, ruše se... a ludnica zvana The Prodigy izvodi energični nabrijani nastup dok se autor teksta bori za svoje pravo na komadić zemlje.
Da je kojim slučajem ovo bilo u dvorani, ovi reci bi se pisali u crnoj kronici, a ovako uzdižu live moć electro benda. Nastup je to klasičan onima koje rade The Prodigy i zašto su prozivani najvećim electro-punk bendom svih vremena. Izveli su većinu svojih hitova. Nakon, uz Mobya, najjačeg nastupa, uputili smo se prema najvećem bendu fusion stagea - Mando Diao kojem su prethodili legendarni Buzzcocks, i nakon kojeg su nastupili Atheist Rap. Nažalost, istovremeno se na suba stageu odvijao i Amon Tobin kojeg smo već imali prilike gledati kod nas.
Mando Diao kojeg smo imali prilike i upoznati na meet'n'greetu festivala dodao je dašak nove pop-rock svjetske scene koje nije falilo na festivalu. Osim što su kasnili, zamjerke im nema. Mladi i zgodni (iako su im počeci još u 1995.), stav, sigurnost i nastup je izrazito iskusan i hrabar. Divno je vidjeti i odličnu stage suradnju dva vokala Gustafa Noréna i Bjorna Dixgarda; obojica pjevaju i solo, ali i u duetu kako su izveli i svoj najveći hit "Gloria". Curice vrište, nastup dolazi do bisa, kada povlače i svoj drugi najjači adut - "Dance With Somebody".
I da ne zaboravimo. Ipak, druga najveća i druga najposjećenija pozornica je dance arena. A posebnu čast toga imaju izvođači koji zatvaraju stage. Ove godine su to bili vječni Sander Kleinenberg i Darren Emerson te veliki Carl Cox i na samom kraju Green Velvet.
Prednost Exita u odnosu na domaće festivale sličnog tipa jest u činjenici da posjetitelj može balansirati između dvije jednako bitne pozornice na kojoj su se pravilno smjenjivala imena ekvivalentne veličine, dok kod nas 'najjači' odmjeravaju snage istovremeno i koncept festivala svodi se na puki koncert.
tekst: Igor Jurilj i Edo Plovanić (12. srpnja)
foto: Tomislav Capan
