Recenzije

Nešto je divlje u zraku

15.7.2009. @ 09:01 Zoran Tučkar

'Koljem po kućama' bio bi idealan naslov za ovaj album obrada, treći po redu čovjeka koji je rođen namrgođen, Nick Cavea, i prateće mu grupe The Bad Seeds. Doduše, tek je 18 godina poslije svoju kolekciju nazvao "Abattoir's Blues/Lyre Of Orpheus", kad su mu se očnjaci bitno smanjili i kada je skoro pa pripitomljen album napravio kakav-takav uspjeh na američkim top listama.

No to je bilo 2004., a 1986., 29-godišnji Cave je odlučio snimiti kompletan album obrada, ali naravno ne bilo kakvih: "Hey Joe", "Long Black Veil" i "I'm Gonna Kill That Woman" prizivaju radosti upotrebe hladnog i toplog oružja, a ni ostale ne odišu pretjeranim optimizmom. Što je uostalom i u Caveovom stilu, od njega definitivno ne očekujemo da obradi ''Odu radosti'' ili "Kad si sretan" Trešnjevačkih mališana.

Kao i svaki album obrada, "Kicking Against The Pricks" je definitivno borba s rogatima, lako se poskliznuti i ispasti smiješan, osim ako izvođač nema jako puno muda i ne osjeća pjesmu do kosti. Za Cavea ne možemo reći da nema muda: do 1986. već je obradio Elvisa, Dylana, Casha i Leonarda Cohena.

Što se tiče osjećaja i senzibiliteta, također je odgovor potvrdan: Cave doista na svoj način usmjerava pjesmu u neke svoje vode bez da se gubi prvotna snaga, ali interpretacije ipak nisu toliko dobre da ćemo za ove verzije reći da su definitivne, iako je "Kicking Against The Pricks" svakako dokaz snage i artikuliranosti Caveove umjetničke vizije.

"Kicking Against The Pricks" ima i svoj povijesni značaj, koji je možda u cijeloj priči i najupečatljiviji: to je hrabra umjetnička diverzija usmjerena prvenstveno prema svojoj tadašnjoj publici, mahom darkerima i post-punkerima koji nisu pretjerano marili za žanrove kao što su country, gospel ili cheesy (da upotrijebimo hrvatsku riječ ljigavi) pop.

Na ovom albumu Cave prvenstveno dokazuje da je moguće napraviti ukusnu pitu čak i od onoga što se u osamdesetima smatralo govnima. Uostalom, ako dojučerašnji darker koji je previše opsjednut Biblijom, Bogom i oružjem može odsvirati "Something's Gotten Hold On My Heart" i ostati živ, gdje mu je granica?

12 verzija na ovom albumu, plus dvije sa singla, pokazuju da je Cave vrlo solidan interpretator, a The Bad Seeds više nego kompetentan prateći bend. Protok vremena ovom albumu nije učinio uslugu: Samo će na "I'm Gonna Kill That Woman", "The Singer" i "The Carnival Is Over" izvođačka i interpretatorska inspiracija bljesnuti u punom sjaju, dok su ostalo zanimljiva čitanja i tumačenja u to doba zaboravljenih i netipičnih standarda svjetske pop pjesmarice.

Samo reizdanje uključuje brojne zanimljive dodatke (intervjui, pripadajući singlovi na DVD-u, kompletan album u Surround 5.1. verziji) i zaslužuje čistu peticu, ali ovaj album kao takav će dobiti 3+, iz razloga što su prva dva albuma vrlo jaka i što je idući album sjajan, tako da je "Kicking Against The Pricks" dovoljno dobar da se (re)izda (te nađe svoju publiku), ali u usporedbi s ostalim albumima iz ove serije reizdanja ipak za klasu slabiji.

Albumi