Aktualno

Marianne Faithfull u Beču: To je nama njena borba dala

7.7.2009. @ 09:48 Zoran Tučkar

"A sada se vraćamo na početak cijele proklete stvari" riječi su kojima je Marianne Faithfull najavila izvedbu pjesme "As Tears Go By" na svom koncertu u Bečkoj Operi 4. srpnja. Cijela njena karijera je nastala na vizuri osobe koja je vječito izgubljena u vremenu, odnosno, stalno se od nekog/nečeg vraća ili bježi, a sam datum 4.7.2009. i mjesto (Beč) su kao stvoreni za to.

Naime, 4.7.2009. je dan nakon četrdesete obljetnice smrti Briana Jonesa, gitariste The Rolling Stonesa. Nekako u to vrijeme Faithfull se predozirala tabletama, a iskustvo u kliničkoj smrti je pretočeno u pjesmu "Sister Morphine", koja je objavljena na albumu The Rolling Stonesa "Sticky Fingers" i koja spada u sam vrh najmračnijih stvari koje su Stonesi ikad napisali ili izveli.

Sama Marianne je potomak austrijske plemkinje Eve Sacher-Madoch barunice Erisso, rođene u Budimpešti, koja je do dolaska nacista živjela u Beču, čije plemićko porijeklo datira još iz perioda Karla Velikog, a otac joj je Glyn Faithfull, profesor psihologije i britanski špijun, koji je u tijekom Drugog svjetskog rata bio poslan u Jugoslaviju da bude časnik za vezu s Titovim partizanima.

Obrazovanje je Marianne stekla kod časnih sestara, a onda je upoznala The Rolling Stonese i tada joj karijera postaje sve više prokleta, a sve manje svetačka i carska: nakon uspjeha prvog singla "As Tears Go By", dugog perioda hodanja sa Jaggerom, koautorstva pjesme "Sister Morphine" (Stonesi, darežljivi kakvi jesu, tek će joj nedavno priznati zasluge u stvaranju te pjesme), slijedila je faza ovisnosti koja je uključivala beskućništvo te anoreksiju, da bi krajem sedamdesetih oporim i neuvijenim albumom "Broken English" opalila šamarčinu svojoj uljuljkanoj generaciji.

Album "Strange Weather" iz 1987. označava uspjeh i na privatnom planu, konačno uspješan obračun s alkoholom i narkoticima. U kasnijoj fazi karijere Faithfull snima albume sa sve više utjecaja jazza, što će joj donijeti i pozivnicu za ovogodišnji Jazz Fest Wien (29.6.2009. - 9.7.2009.) koji je osim Faithfull još ugostio i Solomona Burkea i Chaku Khan.

Ljetna koncertna ponuda Beča je toliko jaka da se dogodilo da isti dan na različitim mjestima nastupaju Marianne Faithfull i Solomon Burke, a kolizija među terminima bit će prisutna i idući dan, kada će u isto vrijeme na različitim dijelovima Beča nastupati Chaka Khan i Bruce Springsteen.

Manja zamjerka Marianni je ta što je njen repertoar koji je izvela u Beču tek manjim dijelom naslonjen na jazz, a više je bio nekakav opći 'best of', s naglaskom na zadnji album "Easy Come Easy Go" (s kojega je izvela 8 pjesama). Ipak, teško je reći da je itko otišao nezadovoljan, jer su Mariannine interpretacije redom bile tople, emotivne i evokativne, odnosno, nježne na grubi način.

Nije ju bez vraga Metallica angažirala još prije 12 godina. Da razbijene čaše viskija s ledom imaju glas, vjerojatno bi zvučale kao Marianne Faithfull. Iz svog sirotog i razbijenog glasa izvukla je maksimum izražajnosti, a usput prenijela dramatičnost i mirnoću.

Prostor Opere pokazao se vrlo zahvalnim za izvođenje, akustika je fantastična (mala crtica - ako ste ikad razmišljali o tome što se nalazi ispod jedne takve iznimne građevine, odgovor glasi - javna garaža). Apsolutni vrhunac koncerta je bila izvedba pjesme "Broken English", a toplo su prihvaćene i "Ballad of Lucy Jordan" te "Why Did Ya Do It?", dok je polagana verzija "Sing Me Back Home" zaključila koncert.

"Sister Morphine" je odsvirana iznimno snažno, a jedino što je tu izvedbu dijelilo od savršenstva je to što je Marianne pobrkala strofe jer je gledala u krivi šalabahter. Nažalost, godine prekomjernog uživanja u alkoholu i drogama donose pad u mentalnim funkcijama kao što su pamćenje i učenje. Zaključak je stoga jasan - ne pokušavajte to doma.

U otprilike sat i pol Faihfull je pokazala iznimno razumijevanje i empatiju za materijal, koji je uključivao obrade autora različitih žanrova - na primjer Buddy Hollya, Bessie Smith, Randy Newmana, Nick Cavea, Dolly Parton i Black Rebel Motorcycle Cluba, a prateći bend je pružao tihi, ali vrlo delikatan glanc. Iako je i sama povremeno bila impresionirana ambijentom, slušatelje i gledatelje je bez problema uvjerila da muzicira i koncertira isključivo iz ljubavi. Jednom riječju, alles gut.

Izvještaji