Aktualno

Manson 'lijep kao svastika'

6.7.2009. @ 11:19 Igor 'Yuri' Jurilj

Nakon spektakularnog nastupa u Puli 2005. godine, Marilyn Manson Hrvatsku ipak nije odlučio počastiti svojim dolaskom, imajući na umu i na duši jadne duše koje bi mogao okaljati svojom opscenom glazbom, stoga je valjalo potegnuti do Soprona u Mađarsku na posljednju stanicu europske glazbeno-filmske turneje "The High End of Low", koju je obilježila nervoza i histerija.

Sugestivnih sedam sati trebalo je ranije doći pred glavnu pozornicu 17. Volt Festivala u Sopronu, pored austrijsko-mađarske granice, kako bi se preduhitrili impresivnih 80.000 crnih duša na ni manje ni više, nego 4. srpnja - američki Dan nezavisnosti, koji je Gospodin MM odabrao kao pogodan za posljednje predstavljanje posljednjeg albuma "The High End of Low".

Publika je znala da ju samo trenuci dijele od početka novog ukazanja 'boga seksa' nakon što je započela serija ponavljanja dueta "LoveGame" s Lady Gagom. Odbrojavanje do pada tradicionalnog crnog zastora obilježilo je prebiranje Twiggya Ramireza po šest oživljenih gitarskih struna i prvi akordi crnog proročanstva "Four Rusted Horses", iz kojih je Manson polako izronio leđima okrenut svojim hodočasnicima, imajući otisnuto 'Hell etc.' na crnom kaputu koji baca sa sebe kao i mikrofon nakon povratka u 'svetu šumu' pjesmom "Disposable Teens".

Bacanje kaputa otkriva nam korpulentnijeg i vidno umornijeg Mansona koji je u siječnju navršio četrdesetu. No, promjenom crne u američku zastavu, on stavlja kacigu na glavu i napominje kako je danas 'prokleti' 4th-of-July i, logično, nastavlja s anti-himnom "We're From America" - kolektivnim opijumom s agresivnim stimulansom koji potpuno djeluje u jednom od najvećih klasika "Irresponsible Hate Anthem", tijekom koje su klonula tijela samo bivala iznošena iz publike u centar za 'otpad' nejaka.

Od navedenog dijela Manson koncert pretvara u filmski set, dovodeći stilista, vizažisticu i majstora rasvjete kako bi ga uljepšali i pripremili za sljedeći kadar - "Arma-goddamn-motherfuckin-geddon" tijekom kojeg se uopće nije vokalno (s)našao, te uz veliku i jedinu pomoć matrice jedva izgurao svoj prvi singl novog albuma. Film kao umjetnost dobio je ovdje počast u vidu glumačkih interludija koji bi počinjali poznatom inhalacijom čistog kisika, a završavali udarcem filmske klape.

S fokusom na nove materijale, bend oplemenjen novopridošlim basistom Andyem Geroldom, te karizmatičnom personom donedavno izgubljenog Twiggya Ramireza, obasjava novo svjetlo na "Leave a Scar", ali i na predivnu "Great Big White World", zaokruženu scenografijom koju je sačinjavala pokretna konstrukcija ispunjena neonskim svjetiljkama i obložena najlonom iz koje se Manson, kao novorođenče post-vremena, rješava svoje posteljice i puže u veliki bijeli svijet isisanih boja.

Uz neizostavnu "Sweet Dreams", legendarna Patti Smith pohvaljena je kroz neočekivanu "Rock'n'Roll Nigger". Posebna poslastica u ovoj dionici bila je zamjena instrumenata između Twiggya i Mansona pa se na gitari našao našminkani frontmen, koji je pristojno odrađivao dionice namijenjene sada impresivnom vokalu Ramireza.

No, iznenađenjima i nepredvidivostima ovdje nije bio kraj, već se šok nastavljao kroz izvedbu, ili ono na što je svedena, "If I Was Your Vampire" - jedina pjesma s prethodnog albuma "Eat Me, Drink Me" koju Manson ne odbija pjevati, koju ipak usred prvog refrena prekida, bacajući mikrofon u obliku noža daleko iza sebe, napuštajući pozornicu, fanove i sam bend koji je ostao zabezeknut ovim neinsceniranim činom.

Uz neugodnu višeminutnu pauzu, dim se podiže i G. Antichrist Svperstar dolazi na tzv. bis s "Beautiful People", posvećenu rulji koja je svakim trenom htjela biti mu bliže, stvarajući brojne probleme, prolijevajući čak i pokoju kap krvi. Redari koji su doslovce pojili hladnom bljutavom vodom prve redove, morali su iz njih izvlačiti iscrpljena tijela, čime se spomenuta hrpa tinejdžerskog 'otpada' opasno povećavala.

Bis se ipak sveo na jednu spomenutu pjesmu, bez standardne govornice i bacivši mikrofon u blato pred publiku, Manson i bend konačno se povlače s pozornice.

Festivalski nastup u Sopronu zasigurno odlazi u kategoriju spektakla zbog svojih prevrata i iznenađenja, ali i pomno odabranih pjesama među kojima su ipak izostavljene one s prethodna dva: "Eat Me, Drink Me" i "Golden Age of Grotesque" - jedina dva albuma bez odmetnutog, ali vraćenog Twiggya.

Međutim, spomenuti čimbenici dokazuju kako s godinama frontmen postaje ponešto nervozniji i pasivniji pa stoga dobro poznate eskapade koje su nekada šokirale i najžešće poklonike, sada su stvar prošlosti. Ako je suditi prema uvodnoj pjesmi, Manson je doista pozvao 'sve na svoj pogreb da se uvjere da je mrtav', jer kontroverzne zvijeri s pozornice više nema, iako njeni krikovi i dalje odzvanjaju punim crnim plućima.

Set lista:
Four Rusted Horses
Pretty As a Swastika
Disposable Teens
We're from America
Irresponsible Hate Anthem
Arma-goddamn-motherfuckin-geddon
Leave a Scar
Rock is Dead
Dope Show
Fuck Me Frankie
Great Big White World
WoW
Sweet Dreams
Rock 'n' Roll Nigger
If I Was Your Vampire
-bis-
Beautiful People

Izvještaji