Aktualno

Rokaj fest 09 (drugi dan): Rock i punk napunili Otok hrvatske mladeži

5.7.2009. @ 18:32 Muzika. hr

Dobro raspoloženje prvog dana Rokaj festa 09 nastavilo se i drugog dana, ali s nešto većim brojem okupljenih ispred dviju pozornica. The Toy Dolls, Primal Scream i Let3 bili su prve violine večeri koja je ponudila žestoku svirku kakva se i očekivala u subotu navečer na zagrebačkom Jarunu.

The Toy Dolls su poznati kao zabavan punk bend na stageu, koji uživa u svakoj minuti svirke. Publika to prepoznaje i vraća im tu energiju natrag, makar to bilo i svojim zadnjim atomom snage. Ni ovaj put nisu razočarali. I nakon 30 godina punkeri diljem svijeta, oni stariji ali i oni mlađi, doslovno lude, divljaju i skandiraju stihove njihovih pjesama.

"Alec's Gone", "Harry Cross (A Tribute To Edna)", "My Girlfriend's Dad's A Vicar", "Glenda And The Test Tube Baby", instrumentalna "Toccata In Dm" samo su neke od njihovih oi punk 'poskočica' koje smo u sat vremena svirke mogli čuti na ovogodišnjem Rokaj festu.

Trebalo ih je staviti kao glavne headlinere u kasniji termin jer su zbilja bili vrhunac večeri. Jedini problem bi tada bio što u mraku dečki ne bi mogli vidjeti svoje rasplesane fanove zbog šarenih dječjih sunčanih naočala koje su im tijekom godina postale zaštitni znak.

Spirsani su veseljaci nastup začinili konfetima na svoje najveće uspješnice "Lambrusco Kid", "She Goes to Finos" te očekivanom punk obradom dječje pjesmice "Nellie the Elephant".

Gitarist/vokal Olga i i basist Tom svojim su iskoreografiranim skakanjem na pojedine taktove i interakcijom s publikom atmosferu digli na jedan viši nivo i ostavili nas u želji da ih doživimo ponovo i to uskoro. Palac gore za The Toy Dolls.

Prije nekoliko dana je konačno obajvljen album "U protivnom" riječke punk skupine Diskurz kojeg su ovim putem i promovirali. Trio u postavi Bojan (gitara, vokal), Žiko (bas) i Ritoša (bubanj) zajedno jedva skupe nekih 180 kg, no na koncertima izbacuju tisuće kilograma punokrvnog punka.

"Polet", "Debela glava", "Nitko i ništa" s jako zajebanim tekstovima zvuče kao materijal koji su u najboljim danima izbacivali Nirvana, Sex Pistols, Offspring, Overflow ili Parafi. Prepoznala je to i publika koji ih je nagradila bučnim ovacijama. Bez imalo preseravanja i poziranja, takvo nešto može samo Rijeka izbaciti. Bravo momci i dođite nam opet, ali ovoga puta u neki manji klub.

Let3 su svoj nastup počeli bez pjevača Prlje, umjesto kojega je na bini bila glava-robot. Prvih dvadesetak minuta pjevačke dužnosti su preuzeli Mrle i gitarist, koji su između ostalog podsjetili i na Termite, a onda im se u "Mamne Baneta", "Tazi tazi" i još nekoliko stvari pridružio sad već stalni član postave Orhan.

Prlja se ipak pojavio tijekom izvedbe "Dijete u vremenu" te odmah demonstrirao koliko dobar vokal znači za bend - premda je započinjanje nastupa bez pjevača još jedna od fora Let3-a, ipak bi bez Prlje bilo prilično naporno odslušati cijeli koncert.

Nastup Let3-a bio je nešto skraćen kako bi se uklopio u festivalski format, no svejedno su svi omiljeni dijelovi performansa bili tu, poput ispaljivanja čepova iz guzica ili ispaljivanja golubica iz ogromnih umjetnih penisa.

Većina publike je na takve stvari reagirala s oduševljenjem, kao i na repertoar koji je uz nekoliko neizostavnih 'izgubljenih vjernih pasa na sedmom kontinentiu' uglavnom bio usmjeren na zadnja dva albuma. Redovitiji posjetitelji koncerata ovih Riječana ipak već odavno znaju sve dijelove koncertne predstave, a i od zadnjeg albuma je prošlo već dugo vremena, tako da bi Letovci uskoro trebali spremiti neku novu spačku.

U kratkom nastupu jednog od najvrijednijih i najzaposlenijih bendova u državi, Hard Timea, mogli smo čuti neke od njihovih najpoznatijih pjesama "Nema povratka", "Everybody Wants To Be Alone", "Hit & Run", "Ja nisam normalan" te nešto novijeg materijala.

Kao i svaku njihovu svirku, osim jedinog originalnog člana benda Pište koji svojom vokalnom interpretacijom i komunikacijom s publikom daje prepoznatljiv pečat cijeloj njihovoj pojavi, dobroj atmosferi pridonijeli su i ostali članovi benda - Miha na gitari, Majkl na basu i Davor na bubnjevima još su jednom pokazali kako su itekako zaslužili biti dio jednog od najdugovječnijih zagrebačkih rock bendova. Za kraju su nas pozdravili prigodnom "Kiss My Ass (And Go To Hell)".

Primal Scream su nastupili kao headlineri drugog dana. Njihova karijera i diskografija je bila zanimljiva i neobična. Trajno pod utjecajem klasičnog rocka šezdesetih i sedamdesetih, ovi Škoti su slavu stekli kad su se priključili elektronskoj sceni Madchestera s početka devedesetih, što ih je u jednom trenutku učinilo najkulerskijim bendom na svijetu.

Kako trendovi nezaustavljivo prolaze, tako i slava njihovih predvodnika blijedi, no Primal Scream su i u ovom tisućljeću objavljivali solidne albume, samo se o njima više nije toliko pričalo.

Nastup u Zagrebu je bio očekivano više usmjeren na njihovu rockersku stranu, pa su i elektronički dijelovi bili više žestoki rave u stilu The Prodigya nego 'čilanje'.

Iako je svirka bila solidna i produkcija moćna, publika je za vrijeme njihova nastupa ostala pomalo suzdržana. Valjda nisu znali trebaju li partijati ili zborno zapjevati uz najveće hitove "Movin' On Up" i "Rocks" koji toliko vuku na zlatno doba rocka, da mnogi misle kako su to zapravo obrade starih stvari iz šezdesetih ("Movin' On Up" doduše i jest uvelike 'posuđena' od Stephena Stillsa).

U ponoć su na manjoj bini zasvirali veseli i u Zagrebu rado viđeni gosti iz Makedonije - Superhiks. Svojom kombinacijom ska-punka, swinga i rocka, u kojoj krucijalnu ulogu igra neumorna puhačka sekcija, dobro su rasplesali publiku pod šatorom.

Nakon njih na red su došli Cinkuši. Njihov psihodelični međimurski folk zvučao je opako, no ipak bi mu bolje odgovarao neki drugi termin od nastupa u sitne sate nakon što su Superhiks publiku ostavili u potpuno drugom filmu.

Izvještavaju: Kristina Trupeljak (The Toy Dolls, Hard Time), Ivica Marinović (Diskurz), Marko Vukušić (Let3, Primal Scream, Superhiks, Cinkuši)
foto: Tomislav Capan
Fotografije s festivala objavljene su u našoj foto galeriji - The Toy Dolls.

Izvještaji