Recenzije
Još jedna pošiljka vražje Prada kolekcije
16.8.2009. @ 23:08
The Devil Wears Prada
With Roots Above And Branches Below
| Datum izdanja: | 4.5.2009. |
| Izdavač: | Ferret Music |
| Žanr: | Metal |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Sassafras
- I Hate Buffering
- Assistant To The Regional Manager
- Dez Moines
- Big Wiggly Style
- Danger: Wildman
- Ben Has A Kid
- Wapakalypse
- Gimme Half
- Louder Than Thunder
- Lord Xenu
Mladi Amerikanci, očito je, ne mijenjaju svoje navike, a dosta često ne mijenjaju ni način na koji ih provode. Jedan od zanimljivijih bendova moderne metalcore scene The Devil Wears Prada snimio je još jedan skroz dobar album, ali snimili su ga bez prevelikog rizika i originalnog doprinosa. Plus i minus koji se dobro nalaze negdje na sredini.
Dva vokala Jeremy (pjevni dio) i Mike (urlator) i na ovom albumu očekivano skaču jedan drugome u riječ, a bend se ovoga puta potrudio da im pridoda dionice zbog kojih je i prošli album pobrao svjetske hvalospjeve. Makar guturalno brundanje negdje zazvuči smiješno ("Ben Has A Kid"), a refren ne može biti tipičniji ("Danger: Wildman"), svejedno dobivaju priznanje na dosta dijelova (posebno vrištanje).
Ako isključimo činjenicu da su dijelovi brutalni, tužni, beznadni, a zvuk odličan, jer to već uspijeva 90% bendova, onda The Devil Wears Prada svoju prednost postiže ponajviše novim idejama gitarista. Osim ratničkih riffova i istrzavanja, iznenadili su me sposobnošću za atmosferične i sporije dijelove. "Dez Moines" je podosta komercijalna, ali melodije pred kraj pjesme neodoljivo podsjećaju na majstore iz Red Sparowes.
U tom smjeru možda se najbolja pokazala "Big Wiggly Style". Stvar prvo pokoji put iznenadi s ljigavom klavijaturom (skoro gothic metalcore), ali se na kraju pretvori u odličan dio za uživanje. Riječi iza očajničkih vriskova su opet usmjerene svevišnjim pojavama, a ovoga puta kažu da se najviše radi o uživanju u nematerijalnim stvarima života.
Pokraj nekoliko dosadnih izlizanih stvari, glupih naslova pjesama i nepotrebne laganice "Louder Than Thunder", ipak se našlo dovoljno da ovaj album bude barem jednako dobar kao i prošli. Već to je dovoljno da ga oni koje zanima i poslušaju.
Dečki su se približili kvaliteti jednog Underoatha, a sada su vjerojatno u 10% najboljih bendova na sceni, a je li to dosta da im se prizna da i unose dozu originalnosti, to još nije sigurno.
