Recenzije

Koncert za kraj svih koncerata

3.7.2009. @ 21:34 Domagoj 'Domination' Puzak

Sve je počelo u Nizozemskoj 1980. godine pod imenom Roadracer Records i radilo se o uvozu američkih bendova na područje Europe. Evo ih sad, 30 godina kasnije, jedna od najjačih izdavačkih kuća i vjerojatno jedina koja se isključivo bazira na žestokoj muzici. Pred gotovo četiri godine pisali smo o slavljeničkom albumu "Roadrunner United", a sada je na red došla i live inkarnacija slične stvari - jedan od najzanimljivijih koncerata koje fan metala može zamisliti.

Prvo su odabrali Robb Flynna, Dinu Cazaresa, Matt K. Heafya i Joey Jordisona da za album smisle nekoliko stvari i pozovu bilo kojeg glazbenika povezanog s Roadrunnerom kako bi ih snimili. Nekoliko mjeseci nakon toga došla je još jedna ideja - skupiti nekoliko glavnih likova koji će uvježbati većinu legendarnih stvari iz prošlosti i sadašnjosti izdavačke kuće i, zajedno s nekoliko sa spomenutog albuma, odsvirati ih s raznoraznim gostima u jednoj pijanoj newyorškoj noći.

Dupli DVD je, iz nekog razloga, izašao tek nekoliko godina nakon toga (iako su glazbenicima obećali da ga neće ni izdavati) i jako je simpatično paralelno popratiti snimku kompletnog koncerta i dokumentarac na kojem ljudi komentiraju što se te lude večeri događalo.

Ovoga puta 'core band' bili su dva bubnjara, dva gitarista i dva basista - Joey Jordison, Roy Mayorga, Dino Cazares, Andreas Kisser, Paul Gray i Adam Duce. Oni su većinu vremena proveli na stageu (pa se nisu stigli toliko napiti), a njima su se redovito pridruživali pjevači koji su pjevali stvari koje u originalu nisu njihove.

Ne treba ni spominjati koliko je ekipa uživala svirati stvari od svojih junaka, a još više su izvan sebe bili 'klinci' poput Corey Taylora iz Slipknota ili dečkiju iz Triviuma kada je njihovu pjesmu izvodio Robb Flynn iz Machine Heada. Glen Benton se malo nećkao kad su ga pitali bi li otpjevao pjesmu Obituarya, jednog od prvih bendova na Roadrunneru, ali na kraju je sve jako zabavio svojom zlom pojavom, utisnutim izvrnutim križem na čelu, a posebno maskiranim oklopom kojeg je obukao na Deicideovoj "Dead By Dawn".

Killswitch Engage su legendarnu "My Last Serenade" odsvirali u najpotpunijoj mogućoj postavi - većinu je otpjevao bivši vokal Jesse Leach i, mora se priznati, odvrištao ju je s puno više emocija i strasti nego Howard, koji mu se također pridružio na pozornici. Jedno od iznenađenja bio je Ville Valo iz Hima koji je sa šarenom ekipom otpjevao "Black No. 1" Type O Negativea. Odradio ju je na svoj način, a svi sudionici hvalili su ga jer su se jako iznenadili kako je veseo, nasmijan i zanimljiv lik.

Najspecifičniji i najlakši dio koncerta bio je duet Corey Taylora i sićušnog Keith Caputa na Stone Sourovoj laganici "Bother". Publika i bendovi spremni na metal ludnicu totalno su se ufurali i istakli to kao jedan highlight večeri. Na "Eye For An Eye" Soulflya svi su potvrdili da je Brian Fair (vokal Shadows Fall) bio pijan kao zemlja (čak je padao po i s pozornice), što i sâm s vidljivom neugodom i smijehom potvrđuje u dokumentarcu. I dečki iz Triviuma kažu da nikad u žiotu nisu tako pijani izašli na stage svirati nešto. Nisu jedini...

A najveće veselje cijele večeri zasigurno su bili Machine Headov "Davidian" i "Roots Bloody Roots" Sepulture. Na prvoj su, nakon dugo vremena, na istoj pozornici bili Robb Flynn i Logan Mader, a na drugoj se na istom mjestu našlo sigurno nekih 30-ak ljudi. Pjevali su svi, sviralo se na dva basa, dva bubnja i sto gitara, svi su se grlili, skakali i polako priveli ludu večer kraju i opet se u backstageu nastavili oblijevati uz zanimljive priče iz heavy metal života.

Nakon one kompilacije, sumnjao sam da će se sjetiti složiti nešto još originalnije. Ali, uspjeli su. Potpomognuti Scott Ianom iz Anthraxa, 'core band' se zatvorio u studio u Los Angleseu i mahnito učio svirati pjesme koje tehnički nisu nimalo lagane za svirati. Pjevači su im se pridružili u New Yorku i, nerijetko, uletili na stage nakon samo jedne zajedničke probe.

Sve to čovjek sazna iz dokumentarca gdje svi pričaju o svemu, o dojmovima kako im je bilo vidjeti da neke legende sviraju njihove stvari i kako se rijetko tko uopće sjeća te večeri zbog ogromne količine besplatnog alkohola. Ali, cuga je uvijek išla ruku pod ruku s metal glazbom i ovoga puta im omogućila da cijelom svijetu pokažu kako se zabavlja jedna od najvećih metal obitelji na svijetu.

Da sada ne nastavimo nabrajati svih 40 glazbenika koji su bili dio toga, za kraj, citirajmo voditelja ceremonije - Jamey Jastu iz Hatebreedea: "Ne možete se smatrati fanom metala ako ne posjedujuete barem jedan Roadrunner album!"

Albumi