Aktualno
Franz Ferdinand, Kraftwerk, Yeah Yeah Yeahs, Dimmu Borgir i Lily Allen otvorili festivalsko ljeto na Jarunu
25.6.2009. @ 13:33
Četvrta godina održavanja, tri imena, dvije promijenjene lokacije i uvijek dobra muzika - jasno riječ je o popularnom zagrebačkom festivalu koji uvijek ima jaka imena na line-up listi. Lokacija je nakon Šalate i dalje Otok hrvatske mladeži. Stigao je 'novi kum s vrećicom bombona' a s njim i novo ime. Nakon tri godine i mala djeca već stablino stoje na nožicama svojim pa kako ne bi i festival ove godine znan kao T-mobile INmusic festival.
Na ovom festivalu uvijek je bila najbitnija muzika, a sve ostalo je popratni manje bitan sadržaj ili element festivala pa se nećemo zadržavati na tim manje bitnim stvarima već idemo direktno u glavu - na muziku.
Crno tržište i Scroll
Onaj tko je došao odmah na sam početak festivala, mogao je vidjeti naše mlade rock nade na djelu, đakovačko Crno tržište i Scroll. Oba benda su ponudili žestoku svirku punu adrenalina pa vjerujem da će kroz nekoliko godina uspjeti zaslužiti nešto bolji termin od današnjeg.
Afion
Prvi izvođač na 'drugom stageu' je bio hvaljeni bend Afion. "Drago mi je što vas se skupilo ovoliko", rekla je pjevačica Lidija publici koja je brojala oko stotinjak duša s tendencijom rasta što se koncert bližio kraju. Afionov etno zvuk je išao ruku pod ruku s jednim modnim detaljem kod brojnih dama u publici, a to su gumene čizme, ne puno različite od zagorskih škornji.
Naime, prošle je godine na festivalu zabilježen potop, pakao, apokalipsa, kraj svijeta, što je bila divna vizualna nadogradnja za nastup Nick Cavea. Ove godine nije bilo Cavea, a niti padalina, iako su na sam dan bili su uočljivi oblaci.
Afion je ponudio svoja čitanja starih narodnih napjeva, i unatoč maloj strepnji kako će te krhke interpretacije izdržati u formatu open air koncerta, sve je prošlo začuđujuće dobro. Afionove verzije su hipnotičke, podsjećaju na prave hippie folk pjesme iz šezdesetih, a bend je odlično uvježban.
Najupadljiviji je bio njihov bubnjar koji je po svom kompletu (a to uključuje i činele) udarao golim rukama i nije se nimalo štedio. Gitarist Danijel Maoduš je pokazao bogatstvo svog repertoara, a pjevačica Lidija je bez većih problema uspostavljala kontakt s publikom. U njihovom zvuku da se naslutiti da bi možda na idućem studijskom albumu više zašli u vode psihodelije. Ali živi bili pa vidjeli.
Kawasaki 3p
"'Ajde, može li biti glasnije od ovih preko?" zaurlao je ton majstoru odmah na početku jedan od mnogobrojnih članova vesele, razigrane i pustopašne družine znane kao Kawasaki 3p, kojih ima više nego što je bilo članova u sastavu Lepa Brena i Slatki greh. I moglo se, bili su najglasniji najjezičaviji na Jarunu u tom trenutku.
Kawasaki 3p su sigurno 6 dana u tjednu najbolji muževi na svijetu, a onda kada žena ode frendici na kavu, oni joj lažu da idu na nogomet s dečkima. Umjesto nogometa, dečki bi otišli odsvirati punk koncert, lovu od gaže zapili, a za sutrašnji mamurluk rekli da je to neuobičajeno jak muskulfiber.
Drugim riječima, nastup Kawasaki 3p-a je bio obilježen stalnom zafrkancijom ("Molimo Boška Balabana da nam se pridruži na sceni", samo je jedna od mnogih verbalnih diverzija) i žestokom svirkom u kojoj je povremeno moguće naći nesavršenosti u zvuku. Između ostalog odsvirani su svjetski hitovi "Puta Madre", "Antonija", "Ja snifa san glu", "Ni da ni ne", "Mate Parlov", a sam je koncert otvoren s "Kak si? Pa tak..." u kojoj su malo posudili bas dionicu pokojnog Ricka Jamesa koja nosi njegov hit "Superfreak".
Bilo je i umilnih tonova od Stevie Wondera ("I Just Called To Say I Love You"), ali ponajviše momci su ostavili dojam odličnih zabavljača. Humor je podcijenjena vrlina.
Lily Allen
Uz zvukove pjesme "Everyone's At It", sitna ali dinamitna Lily Allen je išetala na pozornicu i po prvi puta se predstavila hrvatskoj publici. U crnoj kožnoj jaknici, crnim hlačama, crne kose i s crnim sunčanim naočalama 'kulerski-nezainteresirano' nas je uvela u svojih sat vremena nastupa, no njen osmijeh na licu odavao je kako joj je itekako stalo do publike i dobre zabave.
Set lista se uglavnom temeljila na pjesmama s njenog aktualnog albuma "It's Not Me, It's You", pa je tako uz pomoć svog pratećeg benda i dobro raspoloženih fanova izvela "Never Gonna Happen", "Chinese", "Him", "Back To The Start" te dakako i prvotni singl "The Fear".
Svoje mjesto su našli vrlo popularni hitovi "Smile" i "LDN" s uspješnog prvijenca, kao i dva covera, "Oh My God" Kaiser Chiefsa i "Womanizer" Britney Spears na koje je publika reagirala vrlo energično. Dosta zabavno i uz puno smijeha, što od strane publike što od strane same Lily, je izvedena i "Fuck You", tijekom čijeg refrena je bilo obavezno mahati uokolo srednjim prstom.
Tijekom cijelog nastupa mala Lily je djelovala vrlo jednostavno i dobrog raspoloženja te je svoje prvo predstavljanje na našim prostorima kraju privela s pjesmom "Not Fair", koju je posvetila svim djevojkama.
Da nije curetak koji samo skače i nešto tamo 'kulerski' izvodi pokazala je i dokazala kvalitetnom izvedbom svih pjesama, pri čemu prije svega mislim na vokalne sposobnosti, jer je bez ikakve pomoći matrica, playbacka i inih 'pomagala', postigla da zvuče gotovo identično kao na albumu. I ako niste znali, Lily Allen je cool...
Rokia Traore
Kao i svake godine, tako smo i ove dobili jedno vrhunsko world music ime u vidu malijske pjevačice Rokie Traore. I ranije se pokazalo da Zagreb voli afričke umjetnike, što je osjetila i Rokia pa je oduševljena pružila vrlo upečatljiv nastup tijekom kojeg su mnogi zaplesali.
Njen prateći bend je odlično uigran i s lakoćom prolazi kroz mnoge tradicionalne afričke melodije što ona dodatno obogaćuje frenetičnim plesanjem, vriskanjem i pjevanjem, zbog čega malo tko može ostati ravnodušan. U svakom slučaju, još jedno vrlo ugodno iznenađenje koje spada u sam vrh ovogodišnjeg festivalskog programa.
Kraftwerk
Na veliku scenu je spušten zastor i antikno-kompjutorskom muzikom najavljeni su pioniri elektroničke muzike, grupa Kraftwerk, koja se, za razliku od ostalih umjetnika koji su pisali pjesme o odnosima dvoje ljudi, proslavila pisanjem pjesama o odnosu čovjeka i stroja. Zato i jest uvodna pjesma bila upravo "Man Machine".
Kraftwerk predstavlja čitavu skupinu paradoksa cijelog festivala. Prvi paradoks je da je od postave koja je snimila antologijske ploče "Autobahn", "Radioactivity", "Trans Europe Express", "Man Machine", i "Computerworld" u grupi ostao samo Ralf Hütter dok je vrlo značajni suradnik i koautor mnogih njihovih djela Florian Schneider izašao iz benda prije nekoliko mjeseci, a ostala dvojica iz tog zlatnog perioda Wolfgang Flür i Karl Bartos su suradnju s grupom raskinuli još ranije.
Da Paul McCartney uzme trojicu po vlastitom nahođenju, te da tako stvoren sastav prozove The Beatles, dobio bi nekoliko milijuna šamara, a ne bi bila isključena i pokoja tužba zbog duševnih boli. Pa ipak, Hütter s ovom postavom putuje i drži koncerte pod imenom Kraftwerk. Zavjesa se digla, i publika ima što vidjeti: četiri muškarca mirno stoje za malo većim laptopima i nešto pimplaju, dok se na video zidu ukazuju vizualne prezentacije.
Povremeno Hütter nešto i otpjeva, što se propušta kroz vocoder i ostala čuda tehnike. Je li to live-nastup ili naprednija varijanta onoga što su svojedobno radili Milli Vanilli? Činjenica je da verzije izvedene uživo odudaraju od studijskih, da su u stare pjesme dodani novi elementi, da je Hütter prozborio koju riječ na hrvatskom (i zaslužio veliki pljesak publike), da se bolje čuje, da je moguće primijetiti određenu dozu komunikativnosti u cijelom audiovizualnom spektaklu i kada se sve uzme u obzir, to doista i jest nastup uživo, unatoč činjenici da su "The Robots" 'odsvirale' lutke smještene za laptopima.
"Kalij, kalcij, željezo, proteini, ugljikohidrati, vitamin A, B, C, D", tumačili su Nijemci za kompjutorima publici koja je uglavnom umlaćivala preskupe hot dogove, hamburgere i pivu. I dobili pljesak za nutricionističku lekciju.
Izvedba "Computerworld" je nesvjesno zazvučala kao fina fliska generalnom sponzoru, kojeg upravo trese špijunski skandal. "Interpol, Deutsche Bank, FBI, Scotland Yard, CIA, KGB, Control Data, Memory, Business, Numbers, Money, People, Bussiness, Numbers, Money, Computerworld". Pjesma "Radio-Activity" je donijela iznimno pjevne i himnične melodije, ali i ozbiljna upozorenja od mogućnosti nuklearne katastrofe te nabrajanje mjesta nuklearnih katastrofa. Kada su spomenuli Černobil, publika je to pozdravila pljeskom?!
Vrhunac koncerta ipak pripada pjesmama "Autobahn" (podsjetnik na stare, slavne dane Mercedesa i Volkswagena) i "Model".
Tijekom zadnje pjesme "Music Non Stop" dotad ukipljeni članovi su počeli mrdati natkoljenicama i kukovima (ugodna promjena u odnosu na ostatak večeri) i pojedinačno se micati sa scene. Zadnji je ostao naravno Hütter, koji je još jednom pozdravio publiku. Ovakav koncert Kraftwerka je prvenstveno iznimno originalan koncept koji nije za svakoga, ali definitivno ima svoju visoku umjetničku vrijednost.
Yeah Yeah Yeahs
Newyorški trojac Yeah Yeah Yeahs, za ovu prigodu podebljan za jednog člana ostavljen je da zaključi 'drugi stage'. Potpuno zasluženo jer su ponudili mnogo unatoč sitnim tehničkim problemima. Bend je bio odlično raspoložen što se najbolje vidjelo na frontmenici Karen O koja je bila nasmiješena tijekom cijelog nastupa, a kao i uvijek, imala je vrlo zanimljivu odjevnu kreaciju.
S druge strane, Nick Zinner je imao malih problema sa svojom gitarom, ali se nije pretjerano obazirao na to, već je punokrvno izbacivao hibridne riffove s nje.
Nekako su sramežljivo započeli s "Our Time" (njihovog odličnog najavnog EP-a) kao da su jedva dočekali svoj red, da bi ju potom srezali tijekom prvog refrena zbog novog singla "Heads Will Roll". Potom su se redale pjesme ponajviše s prvog i aktualnog albuma među kojima treba istaknuti "Black Tongue" gdje je nešto puklo kod Zinnera, "Dull Life", "Soft Shock", izvrsne emotivne balade "Skeletons" i "Maps" (u nešto akustičnijoj verziji gdje je dobila dodatni naboj) zbog kojih su se naježili mnogi, uz neizbježne "Zero" i "Gold Lion".
Nakon jednosatnog nastupa kojeg su završili s "Y Control", Yeah Yeah Yeahs se vratio na binu potaknut ovacijama iz publike, a tijekom kratkog bisa su otpjevali samo "Date with the Night", nakon čega je krenula masovna selidba prema glavnom stageu s Franz Ferdinandom u prvom planu.
Yeah Yeah Yeahs su ovom zgodom pružili mnogo, jedino su malo dojam uništile tehničke komplikacije. Opušten nastup s nizom odličnih pjesama izvrsno se uklopio u cijeli program, iako vjerujem da bi se još jači dojam o Yeah Yeah Yeahs dobio da je svirka bila klupskog, a ne festivalskog tipa.
Franz Ferdinand
Tri godine nakon prvog predstavljanja Zagrebu i to baš na prvom InMusicu, Franz Ferdinand su ponovno stigli i zapalili veliku masu ljudi. Iako im je prvi koncert bio mnogo dinamičniji, bolji i više optočen hitovima, pokazalo se da su zaigrani Škoti i dalje sposobni zapaliti masu, iako su sada više skloni eksperimentiranju sa zvukom, što najbolje dokazuje posljednji album. Ugrubo, njihov nastup bi se dao opisati u tri dijela: uvod, eksperimenti, bis.
U uvodnom dijelu bend je ispucavao svoje najjače adute, počevši od "Do You Want To" u kojoj kao da su željeli što više falšati, preko "No You Girls", "Walk Away", "Michael" i "The Dark of the Matinée" do njihovog prvog velikog hita "Take Me Out". U tom se trenutku publika totalno zapalila, rasplesala, raspjevala, jednom riječju perfektno.
Potom je uslijedilo malo podrobnije predstavljanje novog albuma i novog zvuka što nije svima sjelo do kraja, pa su mnogi počeli odlaziti svojim kućama dok se društvance na pozornici zabavljalo inovacijama u svojoj glazbi, očito pod velikim utjecajem Kraftwerka koji su nastupali ispred njih.
Da ne bi vrag odnio šalu, bend se s bisom vratio na utabani put s početka koncerta i priuštio još niz izvrsnih singlova za kraj. Taj period su započeli s "Ulysses", uslijedile su "The Fallen", "Jacqueline" i "Lucid Dreams", da bi koncert kulminirao s eksplozivnom verzijom hita "This Fire".
Nastup Franz Ferdinanda pružio je dosta zadovoljstva i zabave jer je pokazao bend u sasvim novom svjetlu, posebno što se tiče produkcije, budući da su sa sobom doveli i ogroman screen. Tu svakako treba istaknuti i šarmantno izgovaranje hrvatskih fraza sa škotskim naglaskom koje se Alex uspio naučiti. Dobar završetak večeri na glavnom stageu koji je mogao biti i bolji da nije bilo pretjerivanja u eksperimentiranju.
Metal stage
Prvi 'metalni' dan pokazao se kao razočaranje izuzmemo li headlinere kao jedinu svijetlu točku metal stagea, na kojem su se zaredala tri domaća benda Igut, Machine Insuffiecency te Ashes You Leave kao uvod u ono što je trebala biti prava poslastica. Mladi hrvatski bendovi Igut i Machine Insufficiency, iako solidnog zvuka, nisu dolazili do izražaja zbog vanjskih čimbenika, posebice uvodni zagrebački metalci, dok su riječki gothic-metalaci, Ashes You Leave zazvučali nespretno kao na neplaniranoj tonskoj probi i ispitivali vlastite glazbene mogućnosti prilikom promocije posljednjeg albuma "Songs Of The Lost".
No, ni američki Hatebreed, transžanrovski definirani nisu uspjeli utažiti žeđ za metalom. Iako autoritativno započevši nastup i animiravši publiku koja je pustila i krv u salvama udaraca pred pozornicom kao u "Klubu boraca", sve se svelo na najobičniju deračinu i pretencioznost poradi snimanja live DVD-a.
Posljednja šansa dala se norveškim black metalcima Dimmu Borgir, predvođenima pjevačem Shagrathom, koji su opravdali status velikana prvim nastupom pred hrvatskom publikom koja se do njihovog spektakularnog nastupa ponešto profilirala i pokazala odanost skandinavskom metalu, poprativši ih jednoglasno u pjesmama poput "The Serpetntine Offering", "The Maelstrom Mephisto", ali i norveškom "Allehelgens Dod I Helveds Rike".
Bend koji je između svake pjesme komunicirao s publikom, konstantno ju hvaleći, a svojom odličnim glazbeno-scenskom izvedbom pokazao iskupio je prethodnike.
KUD Idijoti
"People, people, we love Croatia, zamislite veliko platno na kojem piše KUD Idijoti – famous band from Croatia", govorio je gitarist Idijota Sale Veruda na night stageu u 00:45 okupljenom mnoštvu prije samog početka koncerta, vjerojatno s ciljem da prokomentira hrvatske fraze koje su sipali Ralf Hütter i Alex Kapranos. "'Ajde sviraj", dobio je iskren odgovor iz publike.
I počelo je: bubanj, bas, gitara, glas – "Ja sjećam se", praćeno uzavrelom atmosferom na night stageu i naravno neizostavnim plesanjem poga. "We Salute You" i "Jebem ti rat" su još pojačale izvođačku oštricu i dodale još uzbuđenja na ionako veliku hrpu.
Na sceni Idijoti su se ponašali kao u domu za retardirane. Odnosno, kao riba u vodi. Osim dobre uvježbanosti, izvrsne vokalne forme pjevača Tuste, osjetilo se da su Idijoti tamo došli s razlogom: bili su neobično jezičavi, bezobrazni, ali s gardom pravednog bijesa. U odnosu na Kawasaki 3p pokazali su mnogo jasniji, oštriji, pametniji i realniji stav.
No dobro, nije da su se Idijoti jučer sastali, imaju mnogo iskustva na koncertima, odnosno kako bi rekao Veruda: "28 godina peri deri. Pa ko živ ko mrtav." Stari baštinici tradicije The Ramonesa unatoč tome što se kreću poznatim stilskim koordinatama ne zvuče staromodno i zastarjelo, nego uspijevaju stari stil učiniti aktualnim.Zaključak o nastupu Idijota? Šteta je što nisu dobili bolji termin.
Izvještavaju: Zoran Tučkar (Afion, Kawaski 3p, KUD Idijoti, Kraftwerk), Željka Rudar (Lily Allen), Siniša Miklaužić (Rokia Traore, Yeah Yeah Yeahs, Franz Ferdinand, Crno tržište, Scroll), Igor Jurilj (Metal stage), Krešimir Blažević
