Aktualno
Nova Rock 09 - festival smeća, kiše i odlične mjuze
22.6.2009. @ 12:55
Lijepo je kako i dalje na svijetu postoji ogromna masa glazbenih entuzijasta, ekipe željne višednevnog partijanja i ljudi koji zbilja doživljavaju glazbu kao ispušni ventil za sve što im se događa tijekom škole, fakulteta ili onih prokletih pet radnih dana u tjednu. Sudeći po posjeti zadnjih nekoliko koncerata, Hrvati to radije odrade u narodnjačkom klubu, a Austrijanci (i nešto susjeda) svoju ludost i kapacitete želuca ispituju na, već pomalo legendarnom, Nova Rock festivalu.
Svoju petu obljetnicu austrijski festival u blizini mađarske granice proslavio je vjerojatno najspektakularnijim line-upom i tako stao uz bok najvećih europskih festivala. Nepregledna masa šatora, metalaca, istetoviranih i išaranih dečki i cura u prvih nekoliko sati četvrtka (dan prije otvaranja festivala) pretvorilo se u nepreglednu masu dozlaboga pijanih ljudi, dobre mjuze (za sada samo iz kazetofona) i smeća, smeća i samo smeća.
Da glazbeni report ne pretvorimo u ekološku katastrofu, dovoljno je samo naglasiti da naš najpoznatiji festival na Jarunu po ljepoti lokacije prednjači vjerojatno cijelom svijetu, a mladi Austrijanci kao pravi primjer kapitalizma ne mare ni za što što nije njihovo, pa svaku limenku pive, flašu vina, vrećicu ili bilo što drugo bace na prvi kvadratni metar na kojem se nađu. No, sve to zanemariv je problem onoj kiši koja je pokvarila sve što je pokvariti mogla. Ali, idemo po redu…
Paklena vrućina u premalom šatoru i obližnja ekipa koja u 7:15 ujutro otvara svoju prvu limenku budi svakoga i podsjeća ga da je vrijeme za živjeti rock and roll. Prvi popodnevni bendovi slušaju se iz udaljenih šatora, a oko 16 h počinju dolaziti poznata imena.
Njemački metal-coreaši Caliban prvi su izazvali circle pit, a Black Stone Cherry prvi su koje je bilo malo čudno čuti u takvom podivljalom okružju. Iako su se držali svojeg dinamičnijeg dijela repertoara, odmah se pokazalo da laganica "Things my Father Said" i slične stvaraju nepremostiv zid između njihovog južnjačkog rocka i austrijske publike.
Ponosni heavyaneri Disturbed iz dana u dan jednostavno dokazuju da ih ekipa naprosto puši. Odradili su malo skraćeniji oblik nastupa iz Zagreba od prije nekoliko dana, i opet publiku zainteresirali malo ljigavim pjevačkim nadmetanjem i uletom u legendarnu obradu "Land of Confusion". Sve što se novo dogodilo je činjenica da me pjevač iz te udaljenosti neodoljivo podsjećao na našeg poznatog ćelavog glumca.
Skulirani Mastodon nikad nisu pokazali neke prevelike emocije prema festivalskoj ili skromnijoj publici pa i dalje jednostavno jedu svoje instrumente i uvijek zvuče čvrsto i ufurano. No, na žalost, njihov set koji je počeo "Quintessence" i "The Czar" ostao je samo pozadina masovnom odlasku na drugi stage gdje nas je čekao vrhunac dana (a vjerojatno i festivala).
Jedni su odslušali Mastodon do kraja i spremali se za izlazak moćnog Slipknota, a svi ponešto stariji od 20-ak godina zaputili su se da poslušaju uvijek drage goste, velike legende i velike povratnike Faith No More. Ljudi su izašli na crveni stage, uobičajeno odjeveni u svečana odijela i udarili jazzy laganicu, obradu "Reunited".
Samo oni su u stanju tako atipičnom pjesmom pokazati da nikad nisu bili običan bend. A bome više nisu ni mlad bend. Osim što je nezaustavljivi Patton očito pronašao eliksir života i identično izgleda već desetak godina, na ostalim dečkima se zbilja vidi da je prošlo masu godina i da je sijede sve teže sakriti.
No, to im nije oduzelo apsolutno ništa energije kojom su po dojmu uspjeli stisnuti šamar i većim bendovima i onima od kojih se očekuje veći spektakl. Sami zaključite o kome se radi, a i Patton je prije "Introduce Yourself" pitao publiku 'Niste se valjda umorili od svih ovih odvratnih metal bendova?!'. Čovjek je na "Land of Sunshine" pokazao zašto ga oduvijek smatraju i najekscentričnijim, ali i najboljim vokalom na svijetu.
Skakanjem iz žestoke "Cuckoo for Caca" u klasik "Easy" (na kojoj je Patton umirao od smijeha radi rasplesanog uljeza na pozornici) smirivali su i budili publiku, a grandiozna "Just a Man" frontmena je poslala među publiku da pozdravi oduševljenu ekipu.
Situacija koja najbolje opisuje stanje nekoliko desetaka tisuća prisutnih je kad sam pored sebe ugledao nekoliko 'ozbiljnijih' dečki (mislim Talijana), s karijerom, vjerojatno i obitelji, poslovnim izgledom i naočalicama koji su se oduševljeno međusobno grlili i znali apsolutno svaku riječ njihovih pjesama.
Iako je falilo nekoliko klasika koje smo htjeli čuti ("Digging the Grave" i "From Out ouf Nowhere"), dobili smo priliku napokon čuti kako bend kao Faith No More ubija "Gentle Art Of Making Enemies", "Epic", "Stripsearch" ili "Ashes To Ashes". Faith No More, petorica iskusnih likova, okupili su se iznenađujuće i čak i ako im je povod samo novac - boli me briga. Spreman sam dati im ga još! Za ovako nešto - uvijek.
Faith No More - set lista:
Reunited
The Real Thing
Land of Sunshine
Caffeine
Evidence
Poker Face / Chinese Arithmetic
Cuckoo for Caca
Easy
Ashes to Ashes
Midlife Crisis
Introduce Yourself
Gentle Art of Making Enemies
Be Agressive
Epic
Just A Man
- bis -
Chariots of Fire / Stripsearch
As the Worm Turns
Nakon njih, više ništa nije bilo isto, više niti jedan bend nije imao zahvalnu ulogu, pa je Slipknot protekao u jako sličnoj i zabavnoj set listi iz Zagreba koja je popraćena 18 puta nabrijanijom produkcijom. Kranovi i dizalice podižu udaraljkaše desetak metara u zrak, vatreni zidovi griju ekipu, a bubnjara na zadnjoj "Spit It Out" dižu zajedno s bubnjevima i vrte, baš kao što smo vidjeli na njihovim DVD-ima.
Istina je, Slipknot očito uživaju u festivalskom okružju i nepreglednoj masi ljudi (dokazuje to Coreyevo valjanje po stageu i bacanje mikrofona), ali intima manje dvorane i ekipa vidljivo žedna i gladna maskiranih luđaka na zagrebačkom koncertu ostat će mi puno duže u pamćenju.
Slipknot - 2. polovica set liste:
Sulphur
Dead Memories
Disasterpiece
Psychosocial
Duality
- bis -
Surfacing
Spit It Out
U isto vrijeme kad je Slipknot palio na velikom stageu, i u vrijeme kad je je većina publike Faith No Morea odlučila nakon svirke uhvatiti Metallicu, ispred crvenog stagea su ostali najzagriženiji Nine Inch Nails fanovi, njih pozamašan broj. Svirka je kasnila nekih dvadesetak minuta jer je stage, standardno, morao biti doveden do savršenstva.
Uletio je energični Trent Reznor sa "Somewhat Damaged" i sve je bilo savršeno dok nije krenuo olujni vjetar s kišom negdje usred "Survivalism" ... I NIN i fanovi su bili uporni još neko vrijeme, ali je negdje usred "Head Like a Hole" došlo do potpunog prekida struje i dečki su se skupili, a i mi s njima.
Srećom, uspjeli smo uhvatiti nekih sat vremena žestoke svirke i uglavnom starijih hitova. Koliko frustracije je bilo prisutno, pokazuje i Trent koji je ubrzo nakon svirke na njihovoj Twitter stranici napisao da nakon prve svirke u Europi već želi doma...
Nine Inch Nails - setl ista:
Somehwhat Damaged
Terrible Lie
Heresy
March of the Pigs
Piggy
Metal
Gave Up
The Day The World Went Away
The Becoming
Wish
The Fragile
Mr. Self Destruct
The Way Out Is Through
Survivalism
Burn
Hurt
The Hand That Feeds
Head Like a Hole
I približavamo se kraju najudarnijeg prvog dana festivala i počinju se događati najgluplje moguće stvari - puše gadan vjetar, počinje jaka kiša i Metallica kasni. Pokušajem da se vrijeme kašnjenja prikrati trčanjem u šatore po majice i kabanice, gotovo dvije trećine ljudi gube se po bespućima kamping zone, pada po blatu, sudara se i spašava opremu od totalnog promočavanja.
I tako, Metallica izlazi na stage, većina (više od polovice) je sluša iz daleka (uključujući i nas) i čuje jednu od najboljih i najžešćih set lista koje je Metallica odsvirala u zadnje vrijeme na ovim prostorima.
Vječito dosadne "Nothing Else Matters" i "Enter Sandman" ostavljene su za kraj 'regularnog' dijela koncerta, ali nikako nisu uspjele uništiti učinak "No Remorse", "Lepper Mesiah", "My Apocalypse" i "Dyers Eve" koje definitivno vraćaju Metallici staru energiju. Ono što su čuli samo najuporniji ispred stagea govori o Hammetovom fulavanju i uobičajenoj 'dobroj staroj' Metallici, koja je, iako ovo nije bilo natjecanje, ostala u sjeni Faith No Morea.
Metallica - set lista:
Ecstasy of Gold
Blackened
Fuel
No Remorse
Leper Messiah
One
Broken Beaten and Scarred
My Apocalypse
Sad But True
No Leaf Clover
The Judas Kiss
The Day That Never Comes
Master Of Puppets
Dyers Eve
Nothing Else Matters
Enter Sandman
- bis-
Last Caress
Hit the Lights
Seek & Destroy
I tako je završila još jedna avantura. Umjesto planirana tri dana ludiranja po suncu austrijskih poljana, sve se pretvorilo u gacanje po dubokom blatu, šatoru koji prokišnjava, mokrim tenisicama i neplaniranim odlaskom na varaždinski nastup Limp Bizkita. Odličan koncert, koji bi, da je sve bilo u redu, vidjeli i na Nova Rocku, baš kao i Machine Head, Static-X, Sevendust, Dredg, Trivium, Lacuna Coil, Killswitch Engage i mnoge druge.
Na žalost, ovoga puta pobjeda se morala priznati upornijima i kamperski iskusnijima, a sada, nakon što se odjeća osušila, nakon što se prljavština oprala i u kada već polako blijede beznadni trenuci snalaženja po kiši, sami sebi ponavljamo - sljedeće godine vidimo se opet!
foto: Ljudevit Cikač (op.a. za nastup Metallice nije bio odobren photo pass)
(op.a) izvještaj s NIN-a ubačen je naknadno - autor Martina Šoljić
