Recenzije

Pop punka napustio svoju crkvu

26.6.2009. @ 00:03 Zoran Tučkar

"Dosta mi je bučnih gitara" jest rečenica kojom je Pop objasnio promjenu u zvuku koja je uslijedila nakon albuma "Weirdness" na kojemu su, pogađate, ključnu riječ imali grubi disonantni tonski premazi. "A sada nešto sasvim drugačije", bio bi prikladan nadnaslov za novi projekt čovjeka kojeg uža rodbina zna pod imenom James Newell Osterberg.

"Čuo sam za pisca Michela Houellebecqa, koji je, čini se, zločesti dečko. A kako sam se specijalizirao raditi s mladenačkom delikvencijom, a sada i s delikventima zrele dobi, mislio sam si, treba ga probati pročitati." rekao je Pop Jaanu Uhelzskom u časopisu Uncut. Rečeno - učinjeno. Tako se Houellebecq pojavljuje kao koautor "A Machine For Loving", a omot cijelog albuma (i najbolji dio ovog projekta) djelo je poznate likovne umjetnice Marjane Satrapi.

Američki dio inspiracije pripada Louisu Armstrongu: "Sjedio sam i cijeli dan sam slušao Louisa Armstronga i razmišljao kako bi bilo dobro biti u dvadesetim godinama 20. stoljeća u New Orleansu. I naravno biti crn, talentiran i nesiromašan. Pa sam htio pisati pjesme kao da sam taj momak.", rekao je još Velečasni u Uncutu.

I kako onda zvuči "Preliminaires", obzirom da je napisan i izveden od strane ekstrovertnog vječnog mladića kojeg vole zvati 'Kum punka' i koji je cijelu svoju reputaciju izgradio na distorziji, nihilizmu i hodu po rubu, a sada radi desant na jazz teritorij pod francuskom upravom? Upravo tako - turistički.

Nije nimalo lako potpuno promijeniti žanr svoga stvaranja te načiniti djela podjednake snage kao što su ona najpoznatija. Unatoč povremenim zanimljivim trenucima, album ne uspijeva stvoriti snagu i nabijenost koju imaju najbolji Iggyevi albumi. S druge strane, ne uspijeva stvoriti niti uvjerljivu atmosferu.

Najveća nejasnoća je vezana za Popov glas. Koji je, ponovimo gradivo, ekspresivan, jak, rezolutan, prodoran te sposoban nositi pjesme od početka do kraja. I onda se taj i takav glas, onako, zakopa u miks te ga se zamuti, kao da pjesme na albumu u najmanju ruku pjevaju popularna Katja Kušec i Antonija Šola u duetu? Vokali koji su u istoj ligi gdje je i Iggy, na primjer, Mark Lanegan, oderali bi ovakav materijal bez ikakvih ustezanja ili krzmanja, te bi se stavili u prvi plan da udaraju kao dečko u adutu u belotu.

Kvaliteta pjesama je uglavnom na solidnom nivou, a "Je sais que tu sais", "Nice To Be Dead", "He's Dead/She's Alive" i "A Machine For Loving" bi po svojoj kvaliteti mogle ostati kao dio koncertnog repertoara i nakon što Popu završi promotivna turneja ovog albuma.

Klasik "Les feuilles mortes" otpjevan je s dužnim poštovanjem prema velikanima Ivesu Montandu i Edith Piaff. Međutim, tijekom preslušavanja te pjesme, koja je uvodna i odjavna, javlja se impresija da ovo nikako nije impresivan uradak. Jednostavno, od Iggya Popa očekujemo da preuzima još više rizika. Iako je učinio stilski prelazak u vode jazza, njegovi izvori inspiracije i energije nisu iskorišteni na adekvatan način.

Albumi