Aktualno

Kraljevski Clapton u Royal Albert Hallu

2.6.2009. @ 13:31 Nikola Burčul

Eric Clapton, legendarni glazbenik i gitarist, u četvrtak, 28. svibnja, u londonskom Royal Albert Hallu održao je dvosatni koncert. Kroz izvrsnu set listu sastavljenu od 16 pjesama iz svih razdoblja njegove bogate karijere demonstrirao je još jednom kako gitara treba zvučati u rukama rock veterana.

U London, grad u kojem je prije više od četrdeset godina osvanuo poznati grafit 'Clapton je Bog', Clapton se vratio kako bi održao jedanaest rasprodanih koncerata (16. svibnja - 31. svibnja) u legendarnom Royal Albert Hallu. Albert Hall je svjetski poznat, u njemu su nastupali svi glazbenici koji drže do svog imidža i žele pokazati da se u ozbiljnijoj i komornijoj atmosferi jednako dobro snalaze kao i na stadionskim pozornicama.

U 140 godina staroj dvorani nastupali su Collins, Pavarotti, Sting, McCartney, Springsteen, Sinatra i brojni drugi. Snimke svojih koncerata iz jedne od najljepših londonskih dvorana izdali su The Who, David Gilmour, Deep Purple, Nick Cave & The Bad Seeds, The Byrds i brojni drugi. Ljubiteljima sedme umjetnosti Albert Hall je vjerojatno poznat kao poprište napetog raspleta Hitchcockovog "Čovjeka koji je previše znao" s Jamesom Stewartom i Doris Day.

U Royal Albert Hallu, prije 22 godine, nastupio je po prvi put i Eric Clapton. Za Albert Hall kaže da je dvorana u kojoj se 'osjeća kao da svira u svom dnevnom boravku' i po ugodnosti i kvaliteti može je usporediti jedino s japanskim Budokanom. U Albert Hallu snimio je svoj dvostruki disk "24 Nights", održao povratničke koncerte s grupom Cream (što je također izdano na dvostrukom DVD-u). U istoj dvorani snimljeno je i njegovo gostovanje na Zuccherovom koncertu...

Stoga ne iznenađuje da je Royal Albert Hall izabrao kao mjesto na kojem će održati jedanaest rasprodanih koncerata za svoju londonsku publiku. Iz nostalgije za starim prijateljima i za starim zvukom, 'Slowhand' je odlučio okupiti staru ekipu s kojom nije svirao u posljednje vrijeme.

Tako se na ritam gitari ponovo našao Andy Fairweather Low, na klavijaturama Chris Stainton, a na bubnjevima nezaobilazni Steve Gadd. Njima su se pridružile dvije nove back-vokalistice, još jedan klavijaturist te novi bas gitarist (nažalost, staroj postavi nije se pridružio genijalni basist Nathan East).

Kao predgrupa nastupio je slabašan teksaški pop-rock-blues sastav Arc Angels, s Chris Laytonom na bubnjevima i Tommy Shanonom na bas gitari (dvojac je poznatiji kao Double Trouble, tj. prateći glazbenici pokojnog Stevie Ray Vaughana). Kao gitaristi i vokalisti u Angelsima sviraju prosječni Charlie Sexton i Doyle Bramhall II (posljednji je u zadnje vrijeme mnogo nastupao s Claptonom, posebno na njegovim "Robert Johnson Sessionima" i na Crossroads gitarističkom festivalu).

Nakon četrdesetominutnog nastupa Arc Angelsa te dvadesetominutnog namještanja pozornice, pred publiku je, bez ikakvog pozdravljanja i predstavljanja, izašao Eric Clapton i njegov prateći septet te otpočeo koncert pjesmom "Going Down Slow" prebačenom u durski tonalitet.

Nastavio je koncert legendarnim elektrificiranim blues standardom "Key To The Highway" te pop pjesmom teškog gitarističkog riffa "Anything For Your Love". Molskim blues solističkim dionicama dao si je oduška u pjesmi "Old Love", a ritam koncerta ubrzao je pjesmom "Got To Get Better".

Početak koncerta obilježilo je podešavanje razglasa (koji nije ništa bolji od, primjerice, onog u zagrebačkom Lisinskom) te smetnje na video wallovima iza glazbenika.

Clapton s publikom ne komunicira uopće, ali zato komunicira s ostatkom glazbenika i njihov odnos obilježavaju savršena koordinacija i razumijevanje. Ritmičkim i glasovnim nadopunjavanjem te dizanjem pjesme do klimaksa pokazuju da iza takvog zvučnog zida stoji višegodišnje vježbanje, poznavanje, pa čak i prijateljstvo.

Uslijedio je središnji, sesilni i mirniji dio koncerta, gdje je Clapton električnog Stratocastera zamijenio akustičnom Martin gitarom da bi odsvirao "Driftin'" te "Nobody Knows You When You're Down And Out", a dvije izvedene pjesme okupljene su podsjetile na njegov genijalni "Unplugged", Grammyima ovjenčan album iz 1992.

Ponovo se uključuje u struju te country ritmom otkriva melodiju poznate "Lay Down Sally" koja je kod publike dočekana s oduševljenjem. Posljednja pjesma iz ovog središnjeg, akustično-električnog intermezza bila je jazzy izvedba poznatog pop standarda "Over The Rainbow".

Nakon "Rainbowa" glazbenici su ponovo osovljeni na noge, video zidovi rade, atmosfera je na vrhuncu, a prvi taktovi legendarne pjesme "Badge" okupljene uvode u grand finale večeri. Slijedi hommage Robertu Johnsonu s pjesmom "Little Queen Of Spades" te blues klasik "Before You Accuse Me". Tri najveća hita večeri ostavljena su za sam kraj.

Nakon Ellas McDanielovog bluesa kreće ljubavna pop pjesmica "Wonderful Tonight", nakon koje iz pojačala počinje u D-mol tonalitetu grmjeti prvi akord koji nagovještava dolazak jedne od najpoznatijih žena opjevanih u rock povijesti, žene imena "Layla". Izvedba "Layle" je djelomično pokvarena dolaskom Doyle Bramhalla II na pozornicu i njegovim uštimavanjem koje je potrajalo do polovine pjesme, čime je "Layla" bila zakinuta za poznatu gitarističku temu te je njena izvedba bila djelomično šuplja. Za kraj večeri 'Kleptonman' je odsvirao J.J. Caleovu "Cocain", da bi se nakon bisa vratio i zaključio večer Johnsonovom "Crossroads".

U brižno izbalansiranoj set listi, sastavljenoj od Claptonovih vlastitih pjesama kao i onih koje je poznati glazbenik prepjevao, izvedbe su se izmjenjivale nenametljivo, s gradualnim usponima, te su nakon završetka koncerta tvorile jednu zaokruženu cjelinu.

Od psihodelične faze grupe Cream, preko singer-songwriter faze iz albuma "461 Ocean Boulevard", od unplugged bluesa s početka devedesetih do recentne suradnje s Steve Winwoodom - Clapton je sa svoje 64 godina prošao sve relevantne glazbene pravce, a u večeri 28. svibnja u Royal Albert Hallu ponovo je demonstrirao što može napraviti sa šest gitarističkih žica u samo dva sata.

Izvještaji