Aktualno

Rock'n'roll vlak je stigao u Beč

25.5.2009. @ 14:06 Zoran Tučkar

24. svibnja Beč je zahvatila masovna doza crnila i 4 slova koja su označavala pretvorbu iz izmjenične u istosmjernu struju jer je stigla ponajbolja svjetska hard rock/heavy metal atrakcija AC/DC.

Na Ernst-Happel stadionu audiovizualni spektakl je počeo upravo pjesmom "Rock'n'Roll Train" koja je predstavila bend u petoj brzini, u kojoj će voziti do kraja koncerta na svoja poznata tri i pol akorda uz uvijek isti vokal Briana Johnsona i uvijek isti scenski izgled gitarista Angusa Younga.

Netko očekuje iznenađenja? U popodnevnim satima marljivi volonteri su dijelili specijalni primjerak bečkih besplatnih novina s popisom pjesama koje planiraju svirati. I popis je bio prilično točan.

Upućeniji tvrde da upravo te pjesme (uz eventualnu izmjenu jedne ili dvije) sviraju na cijelom europskom dijelu turneje. Onda, samo rijetki mogu nabrojiti više od pet njihovih balada. Za grupu koja traje više od tri i pol desetljeća i nije neka fenomenalna brojka. Ali koga briga? Tko je htio balade, imao je Tonija Cetinskog.

Ostatak europske turneje (15 gradova) je rasprodan (a riječ je o stadionima) s izuzetkom Beograda, Lisabona i Atene. Ulaznice su se u Beču na crno mogle kupiti po pristupačnoj cijeni od 150 eura. Za ulaznicu čije je prvotna cijena bila 80 eura. U čemu je kvaka, odgovor su ponudili na samom koncertu.

Konkretno, AC/DC je precizan mehanizam koji strasno i žestoko slijedi svoju rock'n'roll misiju i od nje ne odstupa ni za milimetar. To se vidjelo i u scenografiji, koja je pomirivala dva motiva: jedan je pomalo šarmantan, poročan odnosno vražji, a drugi je orijentiran na elemente strojeva.

U sredini scene bila je smještena slika prastare lokomotive parnjače, iz vremena kad je upravo vlak bio najbrže i najsigurnije prijevozno sredstvo.

Nije izostala ni pucnjava iz topova na "For Those About To Rock", pojavljivanje zvona u potmuloj "Hell's Bells", te hrpica svijetlećih rogova za glavu među publikom, što je pomalo odavalo dojam da smo na 'Noći vještica'. Prilikom izvođenja pjesme "Whole Lotta Rosie" pojavila se velika napuhana lutka tete s jako velikim cikama i u crvenom donjem rublju koja je jahala lokomotivu.

Od uvodne "Rock'n'Roll Train" redale su se između ostalih "Back In Black", "Dirty Deeds Done Dirt Cheap" (s fino pogođenim pjevanjem s publikom), "Shot Down In Flames", dok je prvi trenutak čistog oduševljenja uslijedio, očekivano, s pjesmom "Thunderstruck". Drugim riječima, repertoar koncerta je bio klasičan 'best of'.

Pjevač Brian Johnson je bez problema uspostavljao kontakt s publikom, iako je njegov vokal bio nešto tiši. Također zvuk benda je bio pomaknut prema tome da bude što reskiji, međutim, paradoksalno je da se (je li zbog toga?) bolje čulo kada bi se slušatelj odmakao malo dalje od samog poprišta održavanja koncerta, na primjer, kada bi netko išao na WC. S malim prostornim odmakom dobila se raznovrsnija i uravnoteženija muzička slika, jači basovi i manje pištanje gitara, što je, istini za volju, manje udarne snage, ali bolje za guštanje u svirci.

Drugi vrhunac je uslijedio s "Whole Lotta Rosie", nakon čega je uslijedila produljena "Let There Be Rock" s Angusom Youngom u glavnoj ulozi koji je na momente citirao malo Led Zeppeline (nekoliko nota izvučenih iz pjesme "Heartbreaker"), malo sebe (isto tako je odsvirao malo "Thunderstruck"), a malo bez potpore benda pimplao po gitari na oduševljenje publike. Možda se to i moglo skratiti, ali publika je na to vrištala od zadovoljstva. Naročito kad se pojavio na maloj sceni skoro pa u sredini stadiona.

Za bis su ostavljene "Highway To Hell" (treći vrhunac koncerta) i veliki finale "For Those About To Rock" koje je zaključilo izvrsnu rock predstavu, s povremeno prerutiniranim sviranjem, ali definitivno s ogromnom isporukom pozitivne energije.

foto: Stjepan Blažević, Zoran Tučkar
Zahvaljujemo se Urban Travelu na prijevozu.

Izvještaji