Aktualno

Možete li ih dovesti opet?

15.5.2009. @ 22:42 Lana Bunjevac

Jučerašnji koncert američkog indie-folk benda Grand Archives spada u red malih koncerata široj publici nepoznatih bendova, ali koji je i bez ozbiljnije medijske promocije u prostore &TD-a uspio privući više od 200 ljudi, što je bilo iznenađenje i za sam bend koji nije vjerovao da će u Zagrebu naići na takav prijem.

Treba spomenuti i da su, kada su dogovarali ovaj koncert, imali već definiranu turneju, ali s obzirom na dobre preporuke nije im bilo teško skrenuti s rute (nakon Beča predviđen je bio Dresden) i doći i do Zagreba, a zajedno s njima i predgrupa The Wooden Birds s kojom odrađuju europsku turneju.

The Wooden Birds službeno su locirani u Austinu, Texas, ali većina članova živi u Brooklynu/New Yorku. Osnivač benda Andrew Kenny već je jednom posjetio Zagreb i to kao član American Analog Seta (KSET, 2001.) s kojima je svirao punih 13 godina (da, možda kao ni ja nećete vjerovati da netko tako mladolikog izgleda ima 38 godina i da je na sceni već više od 15). U reference mu još ide i suradnja s The Album Leaf te ona recentnija s Broken Social Scene. Gitaristica Leslie Sisson svirala je violončelo na jednom albumu American Analog Seta, dok je Andrew surađivao na nekoliko njezinih solo-projekata, a i ostali članovi benda već su otprije bili međusobno muzički povezani.

Zbog želje samih izvođača koncert, ovom prigodom održan u Atriju &TD-a, započeo je već nešto iza 20:30 i tijekom četrdesetak minuta The Wooden Birds su nam predstavili stvari s njihovog zasada jedinog albuma "Magnolia" koji je, u odnosu na ono što je radio primjerice American Analog Set, manje post-rock, a više perkusionistički usmjeren indie.

Jedna od upečatljivijih pjesama zove se "Sugar", a na samom kraju odsvirali su i jednu obradu koju je Andrew posvetio Mati, koji je i organizirao gore spomenuti koncert American Analog Seta u KSET-u. Simpatična Leslie poslije nam je ispričala kako je nakon nastupa u Njemačkoj i Švicarskoj pred svega 20-ak posjetitelja bilo pravo osvježenje svirati pred zagrebačkom publikom.

Grand Archives nešto je poznatiji bend, prije svega zahvaljujući činjenici da je gitarist i pjevač Mat Brooke jedan od osnivača Band Of Horses iz kojeg je otišao 2006., a još prije tog razdoblja Mat Brooke i Ben Bridwell imali su jedan od meni najdražih bendova tog žanra, Carissa's Wierd. Ono što povezuje navedene bendove jest, naravno, i Seattle te poznata diskografska kuća Sub Pop.

Nakon napuštanja Band Of Horses Mat je otvorio bar u Seattleu i potpuno se povukao sa scene, no povremene svirke s prijateljima natjerale su ga da još jednom preispita svoju odluku i njihova neobavezna druženja na kraju su rezultirala novim bendom. Čest gost njegovog bara bio je i Isaak Brock iz Modest Mouse koji ih je pozvao da im budu predgrupa na turneji i nakon samo jedne svirke potpisali su za Sub Pop, što, ruku na srce, i nije bilo tako neobično s obzirom na Matovu već spomenutu respektabilnu prošlost.

Osim Mat Brookea Grand Archives čine još basist Jeff Montano, gitarist Thomas Wright te bubnjar Curtis Hall. Mat i Jeff djetinjstvo su proveli u Arizoni čije je glazbeno, ali i geografsko okružje nesumnjivo utjecalo na muzički stil kojim će se baviti godinama kasnije. Mat Brooke samom svojom pojavom nemarnog odmetnika (mršavog stasa, duge kose i brade i tetovaža koje izgledaju kao da ih je sam crtao) ostavlja dojam još jednog od onih kreativaca koji osim već uglazbljenih pjesama u svakom trenutku iz rukava može izvući još pregršt novih, a njegove tužne, folky pjesme u svijetu filma bile bi idealan soundtrack za kakvu romantičnu komediju s Meg Ryan i Tom Hanksom u glavnim ulogama.

I baš takve savršeno su se uklopile u ambijent Atrija &TD čija je neformalnost ostavljala dojam da smo u nečijem vrtu na zabavi, a ne na 'pravom' koncertu. Nadam se da mi nećete zamjeriti što ne pamtim točan redoslijed pjesama, ali svirali su, između ostalih "Swan Matches", "Orange Juice", "Louis Riel", "Dig That Crazy Grave", predivne "Miniature Birds" i "Sleepdriving", dakle većinom stvari sa albuma ''The Grand Archives'', a našla se tu i obrada Elvis Costella "Indoor Fireworks".

U takvom izboru pomalo neočekivano je zazvučala jedna nova stvar, vrlo glasna, s gitarama odvrnutim do kraja, koju je publika možda i najbolje prihvatila (neki su čak tražili i njeno ponavljanje na bisu) i ako je suditi po njoj možemo zaključiti da će novi album (koji izlazi u rujnu) biti bitno drugačiji i veseliji od ovog.

Publika bendu jednostavno nije dala da ode pa kada se Mat i po drugi puta vratio na bis priznao je da je iscrpio već sve pjesme te je još jednu novu doslovce improvizirao na akustičnoj gitari, a gitarist Thomas, koji se tijekom cijelog koncerta uporno trudio pozdravljati na hrvatskom, nadodao je "I played terrible but it was so much fun here tonight".

I za kraj mogu prenijeti Matove riječi kako pregovaraju sa Sub Popom o reizdanju svih albuma Carissa's Wierd, koji će uz remasteriranje dobiti i neke bonus tracks, a ekskluzivna vijest je da tim povodom razmišljaju i o reunion turneji, ne doduše sa svim originalnim članovima, ali uz Mata i Jenn Ghetto sigurna je i Sara Cahoone, koja se kao prateći vokal pojavljuje i na zadnjem albumu Grand Archives. A kako je bend nedavno napustio gitarist i klavijaturist Ron Lewis koji je otišao svirati sa Shinsima, nije nemoguće nadati se da bi i The Shins jednoga dana, uz malo dobre reklame naravno, mogli svratiti do Zagreba. Ali pssst, nisam vam to ja rekla...

foto: Matej Grgić

Izvještaji