Recenzije

Političko orijentiran makedonski post-punk

12.5.2009. @ 19:43 Siniša Miklaužić

Kada sam vidio press materijale i album Bernays Propagande, ponadao sam se da će to biti još jedan odličan post-punk album iz bivše države koji bi se mogao ravnopravno mjeriti s otočkim bendovima, poput slovenskih We Can't Sleep At Night. Nažalost, neke stvari nisu sjele na svoje mjesto nakon prvog, ali i daljnjih preslušavanja.

Nakon otvaranja roza knjižice, iznenadila me dodatna knjižica s velikim tekstom na engleskom o nasilju i sve što ide uz njega. Na sredini 'tanke' knjižice nalaze se svi tekstovi na engleskom jeziku, pa sam mislio to je to, super tekstovi, post-punk furka... Ali ipak je došlo do razočaranja prilikom stavljanja CD-a u liniju.

Prvi taktovi "Kill Me" su vrlo plesni, nešto čega se ne bi postidjeli ni Franz Ferdinand, ali tada ulijeće ženski vokal koji pjeva na makedonskom. Nemam ništa protiv makedonskog, ali ipak sam očekivao engleski zbog tekstova pjesama, a i mnogo je lakše tako pjevati, nego na njihovom materinjem jeziku. Odmah nakon te spoznaje da su sve pjesme otpjevane na makedonskom, malo mi je splasnulo uzbuđenje oko "Happiness Machines", ali sam mu ipak dao šansu.

Post-punk i new wave su glavna okosnica ovog četverca (Kristina Gorovska - vokal, Vasko Atanasoski - gitara, Džano Kuc - bubnjevi i Saša Pavlović - bas), i to prvenstveno onaj iskonski kakvog su svirali Gang of Four, ali naravno da ima tu i mnogih modernih primjesa.

Jedna od najboljih osobina benda je Kristinin vokal koji zvuči vrlo milozvučno, normalno i ne prenapadno, već skladno s plesnim temama koje proizvode momci iz benda. Sljedeća važna stvar koju treba istaknuti su stihovi koji su svi odreda politički orijentirani što je i logično, budući da su izdali cijeli artefakt u vidu eseja o nasilju u omotu albuma i dali si naziv po utemeljitelju poslovne kapitalističke propagande, Edwardu Bernaysu.

Eksplozija plesnih ritmova započinje već s prvom pjesmom "Kill Me" koja je ujedno i jedna od najboljih na albumu. Slijedi je "Are You Enjoying Being In Your Own Accompaniment?" koja je već nijansu slabija, dok "Safe Left" ima jedan jaki beat koji učestalo koriste !!!.

Kako album odmiče, tako sve više kreće u neki prosjek iz kojeg se ne može izvući. Nije da nema dobrih pjesama na kraju albuma, ali one jednostavno ne dolaze do izražaja zbog forsiranja vrlo sličnih plesnih tema.

Bernays Propaganda bi se mogla usporediti s mnogim inozemnim bendovima koji su spojili punk s plesnim ritmovima, a najviše sličnosti bi se moglo pronaći s The Gossip zbog ženskog vokala, ali Kristina nije ravna Beth. Ostali moderni bendovi na koje se furaju, tipa The Rapture, !!!, pa čak u nekim trenucima i LCD Soundsystem zvuče cjelovitije, a to je vjerojatno zbog mogućnosti boljih produkcijskih zahvata.

Sve u svemu, super je što i Makedonija ima svojeg predstavnika u valu mladih bendova koji imaju nešto ozbiljnog za poručiti i to u vidu dobre glazbe koja trenutno hara svjetskim eterom. Teško je vjerovati da će se oni uspjeti uzdići na tu svjetsku razinu, ali vjerujem da bi ih zadovoljilo da pokore 'naše' prostore, a "Happiness Machines" pruža dobru mogućnost za to.

Albumi