Aktualno

Možda je ipak trebalo ostati doma?

27.4.2009. @ 20:42 Lana Bunjevac

Baš kao što je moj kolega ostao razočaran koncertom Cradle Of Filth, do te mjere da je odlučio više ne ići na njihove koncerte, isto bih mogla i ja reći za blijed i neuvjerljiv nastup Millencolina koje sam u subotu pogledala u Budimpešti.

Jedan od najpoznatijih švedskih melodičnih skate punk bendova već se neko vrijeme nalazi na europskoj turneji kojom promoviraju prošlogodišnji, 7. po redu studijski album "Machine 15", a nakon prošloljetnog nastupa na Sziget festivalu ovo im je bio drugi put da su posjetili Budimpeštu.

Prvu predgrupu, domaći bend Falcongate smo propustili, a nakon njih stage je zauzela street punk šestorka iz Bostona Far From Finished, koji ovu turneju sviraju s Millencolin; nastupali su već s bendovima poput Less Than Jake, Dropkick Murphys i No Use For A Name, a prije 4 godine bili su predgrupa The Real McKenziesima u KSET-u. Nisu me se uopće dojmili, nitko osim pjevača koji je vrlo dobar primjer kako fizički nedostatak (ima samo batrljak desne ruke) ne mora biti prepreka za nastupanje u bendu.

Millencolin, vjerujem, ne treba posebno predstavljati. Predvođeni pjevačem i basistom Nikolom Šarčevićem, Srbinom koji već dugi niz godina živi u Švedskoj, zajedno s No Fun At All predstavljaju perjanice švedskog melodičnog punka (naravno, tu spada i Pridebowl, ali oni su ipak bili samo ¾ švedski bend, a i djelovali su u Americi), a oba benda proslavila su švedsku punk etiketu Burning Heart Records.

Nekako se potrefilo da od cijelog tog melodičnog punk žanra i bendova - koje jako volim btw. - jedino Millencolin nikada nisam uspjela pogledati, pa je i to bio razlog više da se već mjesecima ranije veselim najavljenom koncertu u Budimpešti, točnije u novootvorenom klubu Dürer Kert.

Međutim, ništa od onoga što sam vidjela nije govorilo u prilog Millencolinu kakvim sam ga gore opisala - potpuni pozeraj na stageu (posebno se to odnosilo na gitarista Matthiasa Färma kojemu je roadie stalno donosio nove trzalice kako bi ih ovaj mogao bacati u prve redove), preloša komunikacija s publikom (stereotipi poput "A što vi ovdje jedete, gulaš ili pizzu?") i svirka koja je samo na mahove ostavljala dojam da se ne radi o nečemu što se samo odrađuje ("Bullion").

Plusevi koncerta su svakako bili brojna publika koja nije zakazala u bodrenju benda, samozatajni bubnjar Fredrik Larzon kojem je baš u subotu bio rođendan, poseban pozdrav koji je Nikola uputio fanovima pristiglim iz Hrvatske i Srbije te nešto krajnje subjektivno, a to je da sam konačno čula uživo "Black Eye" s albuma "Home From Home" iz 2002., moju najdražu Millencolin pjesmu i jedan od najljepših ikad napisanih tekstova o ljubomori koju su izveli na samom kraju regularnog dijela. Umalo da sam i sama zaradila 'black eye', ne naravno od ljubomornog dečka, već od razmahane i 'razmoshane' publike, ali stradao je samo skočni zglob, što ipak nije tako strašno.

No, unatoč takvom kraju i bisu koji je malo popravio stanje hitovima kao što su "Mr. Clean" i "No Cigar", kad se podvuče crta, moram reći da je ovo bio jedan od najlošijih koncerata koje sam gledala i s kojeg je dojam ispario netom nakon što sam izašla iz kluba na ulicu. Po onome što su prikazali, Millencolin djeluje kao bend dva-tri ranga ispod onog No Fun At All i No Use For A Name (koje sam gledala još prije davnih 11-12 godina) ili pak Rise Against, koji su za razliku od Millencolina, postali odlični upravo onda kada su odlučili postati 'ozbiljan' bend.

Set lista Millencolin:

Penguins & Polarbears
Fox
Twenty Two
Broken World
Man Or Mouse
Material Boy
E20 Norr
Farewell My Hell
Devil Me
Olympic
Ray
Brand New Game
Bullion
Detox
Lozin' Must
Black Eye

The Ballad
Mr. Clean
Machine 15
No Cigar

Izvještaji