Recenzije
Živahni starčić
29.4.2009. @ 17:41
Tom Jones
24 Hours
| Datum izdanja: | 17.11.2008. |
| Izdavač: | S-Curve Records / Dallas Records |
| Žanr: | Pop |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- I'm Alive
- If He Should Ever Leave You
- We Got Love
- Feels Like Music
- Give A Little Love
- The Road
- In Style And Rhythm
- Sugar Daddy
- Seasons
- Never
- The Hitter
- Seen That Face
- 24 Hours
Već 50 godina Tom Jones uglavnom uspješno pliva u pop vodama, a zadnji njegov album "24 Hours" pokazuje da ga glas i smisao za interpretaciju i dalje dobro služe. "24 Hours" ugošćuje Bonoa i The Edgea iz grupe U2, a tu su i Nelee Hooper te Betty Wright, uz produkciju tima Future Cut. Našlo se mjesta i za Jonesovu verziju Springsteenove pjesme "The Hitter".
"24 Hours" donosi starog Jonesa, onakvog kakvog smo navikli, a to znači orkanski bariton, burna orkestracija te atmosfera za bacanje muških i ženskih grudnjaka uz suvereno vladanje u funky i soul stilovima.
"I'm Alive", pjevat će odmah na početku u zahuktalom funky ritmu, "If He Should Ever Leave You", pokazuje Jonesa u sentimentalnom raspoloženju. Oznojena i 'nasaftana' "Feels Like Music" podići će i odvući najgoreg partibrejkera na plesni podij, a "Seasons" i zaključna naslovna pjesma pokazati da se Tom sjajno izražava i kada ne koristi svoju glaščinu u punoj snazi.
Iako pomalo klišeizirana, vatrena i strastveno izvedena "Never" će sigurno na koncertima izazivati zborno pjevanje, vrištanje i mahanje ruku, a "The Hitter" će izazvati Jonesa da se snađe i na suptilnijim teritorijima. Kad govorimo o funky soul stilizacijama na albumu "24 Hours", ne govorimo o podsjećanju na stare dane, niti o umjetnom botox pomlađivanju, nego su Jones i suradnici uz puno poštovanje prema njegovim vrlinama sastavili pjesme koje će istaknuti Tomovu živost i vitalnost.
"In Style and Rhythm" i "Sugar Daddy" su pretjerano pomlađene, odnosno pretvrde te klize u banalnost koju nitko ne može spasiti pa tako niti Jonesov glas. Iako je "Sugar Daddy" napisana od strane Bonoa i The Edgea, jednostavno je preplošna, a predzadnjoj "Seen That Face" bi više odgovarao drugačiji aranžman i kraćenje za bar minutu i pol (gitaristički solo je pomalo zamoran).
Kada se sve zbroji i oduzme, riječ je o pošteno i zanatski izvrsno napravljenoj kolekciji pjesama bez većih pretenzija da bude jako 'umjetnička', ali s jasnim ciljem da zabavi slušatelja i to čini prilično dobro.
