Aktualno
Svečanost za sve ljubitelje bolera i salse
21.4.2009. @ 16:52
Ricardo Luque i gosti
| Datum i vrijeme: | ponedjeljak, 20.4.2009. 20:00 |
| Mjesto održavanja: | Kazalište Kerempuh, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 70/90 Kn |
Zašto mrzimo ponedjeljke, pitali su se davno članovi grupe The Boomtown Rats. Da su bili 20.4. 2009. u zagrebačkom kazalištu Kerempuh u večernjim satima, takva im pitanja ne bi padala na pamet. Od momenta kad je na scenu stupila dama u crvenom Jackeline Castellanos i pozvala meštra ceremonije Ricarda Luquea pa do momenta kad je Ricardo odnio sitnu ali energičnu Jackeline s pozornice, zlovolji, depresiji i srodnim raspoloženjima bio je zabranjen pristup u Kerempuh.
Cijelo događanje je originalno zamišljeno kao promocija novog albuma Luquea, bivšeg frontmena Cubisma, ali vječito dobrog pjevača i izvrsnog showmana, a pretvorilo se u nesputano dvosatno slavlje bolera, tanga, salse te njihovih bližih žanrovskih rođaka.
Od svega što je prodefiliralo pozornicom, a bilo je cvijeća, suza, raznih instrumenata, plesača (courtesy by Hrvoje Kraševac), balona (žongleri i gutači vatre su nekim čudom bili odsutni), najbitniji predmet na sceni je bio ipak radio (model Kosmaj iz 1957. ili 1958., nisam siguran) iz kojeg je krkljao glas Silvestra Vrbanca, čija je zadaća bila uputiti publiku u kontekst pojedine pjesme. A kontekst je ipak usmjeren u prošlost, prvu polovicu i sredinu 20. stoljeća, kad su dominirali big bandovi, i kada nas nostalgija uvjerava da se tada živjelo bolje.
Pjesmom "Turiamo" Ricardo je odao poštovanje svom ocu Pedru, također glazbeniku, a "Besame Mucho", "Lucia" i "Trabajo y Sudor" su plijenile pažnju svojim intenzitetom izvedbe. Pogotovo to vrijedi za "Luciu".
Koncert je sam po sebi bio podijeljen na dva dijela: prvi, nešto mirniji kojim su dominirale decentne ali dramatične balade karakteristične za album "Emocion" i drugi koji je bio rezerviran za razularenu salsu.
Uz pravog meštra ceremonije, Ricarda, treba spomenuti sjajnu pjevačicu Jackeline Castellanos i udaraljkaša znanog kao Omar Plasencia. Gospođa Castellanos je tako ukrala show Ricardu, na najljepši način da joj Luque ne može ništa zamjeriti. Uz izniman glas bila je prisutna i posebna doza energije.
Luque i Jackeline su si stalno nešto spuštali na španjolskom, ali čak niti ljudi koji španjolski ne znaju beknuti nisu im mogli zamjeriti da privatiziraju koncert.
Dominirale su izvrsne vokalne suradnje, a poseban detalj koji je naročito bio prisutan u mirnijem dijelu koncerta bili su drveni puhači čije su dionice odisale elegancijom. Omar Plasencia je donosio red u prateći bend koji je brojao više desetaka svirača. Također Plasencia je demonstrirao vladanje udaraljkama (kongama i ostalim vrstama bubnjeva) te je mirno održavao i nosio kompozicije iznimno složenih ritmičnih mjera.
Našlo se prostora i za pjesmu malo poznatog naslova "Nel blu dipinto di blu" koju publika prepoznaje pod kodnim imenom "Volare", kao i za obradu Stinga "Fragile" u kojoj je Ricardu sekundirala slovenska pjevačica Nuša. Također, Luque je odao počast preminulom Aldemaru Romeru izvedbom njegove balade "De Repente" na kojoj mu je pomogao bivši kolega iz Cubisma klavijaturist Zlatan Došlić.
Kraj koncerta bio je rezerviran za ples u ritmu salse. Opet je Ricardo pozvao gosta, ovaj put udaraljkaša Hrvoja Rupčića koji je s Plasenciom držao visoki napon koji se nije smanjivao do zadnje odsvirane note.
U najboljem mogućem trenutku je završila dramaturški sjajno isplanirana fešta kojoj nije nedostajalo strasti, u koju je uloženo mnogo rada i znoja. Treba reći da je to publika prepoznala i raširenih ruku prihvatila sve što su Luque i compadres nudili. A nudili su mnogo.
