Scena
Ricardo Luque: "Ne osjećam se baš ugodno pjevajući na hrvatskom"
20.4.2009. @ 12:31
"Cubismo je bio salsa bend. Ovo što sada radim je puno šire. Sada se bavim različitim stilovima: pjevam bolero, a počeo sam pisati i autorske skladbe. Moja paleta interesa je jako široka, volim i tango, salsu, mariachi i bolero i nisam ničim ograničen, ne volim se ograničiti na neki kalup", tako je Ricardo Luque objasnio razliku između svog solističkog djelovanja i onog rada s grupom Cubismo.
Iako već dugo i pažljivo gradi svoju solo karijeru, dio javnosti ga i dalje prepoznaje po plodnoj suradnji s grupom Cubismo, iako postoji jasna stilska razlika između poglavlja karijere s Cubismom i solo albuma. Na konferenciji za novinare, 16. travnja, najavio je i promociju svog albuma u zagrebačkom kazalištu Kerempuh 20. travnja.
U čemu se album "Emocion" razlikuje od albuma "Plena Confidanza"?
Nakon prvog albuma "Plena Confidanza" odlučio sam se za jedan stil koji mi je jako drag, to je bolero, to su naše balade. U boleru tekst je jako bitan. Čak neki kažu da je bolero uglazbljena poezija. Na album "Emocion" sam svrstao neke od najpoznatijih bolero standarda "Besame Mucho" i "Perfidia", to su pjesme koje svi znamo, ali su u novim aranžmanima, a ima i autorskih stvari. Volio bih se više posvetiti autorskom dijelu posla.
Primijetio sam da na zadnjem albumu dosta često pjevate u duetu.
Moja je ideja bila da napravim album s duetima. Budući da mi je život dosta kompliciran i dobro bi mi došla tajnica da mi pomaže, nije mi se posrećilo sa svima njima pjevati. Ja sam htio napraviti album s damama: Omara Portuondo, na primjer, sve je bilo dogovoreno, ali je bilo teško izvedivo, prvo financijski, a onda organizacijski - čak kad dobiješ njezin pristanak, postavlja se pitanje gdje, odnosno moraš ih loviti: kada Omara dolazi u Europu na turneju, ja se nadam da ima tjedan rana rupe u rasporedu i da je ta rupa u rasporedu onda kad je i meni rupa u rasporedu, tako da je to dosta komplicirano. Ako Bog da jednog dana...
Sa Jackeline Castellanos je bila u planu jedna pjesma, pa je bilo, ajde još jedna pa ajde još jedna (pa su na taj način snimljene 4 pjesme za album "Emocion", op.a). S njom često surađujem.
S kim do sada niste, ali biste voljeli pjevati?
S Mercedes Sosa iz Argentine. Ona je prava Indijanka, ali više ne nastupa. Imali smo dogovore, čak smo se našli u Mariboru, otišli na večeru, rekli, čut ćemo se, i kad sam želio ostvariti suradnju, prestala je nastupati.
Možda se predomisli...
Ne, ne vjerujem. Godine su tu.
Do sada ste imali hrpu koncerata i susretali ste se sa svakakvom publikom, što je najneobičnije što su tražili od vas da pjevate?
Publika nekad svašta traži. Meni se dogodilo jednom na dočeku Nove godine u hotelu s pet zvjezdica: bilo je lijepo najavljeno, dakle na plakatima je pisalo Ricardo Luque i kakvu vrstu glazbe izvodim. A meni su vikali, uzeli mi mikrofon, kažu, dajte klape. Rekao sam: "Platili ste kartu, što na njoj piše: piše Ricardo Luque i kakva vrsta glazbe. Ne može. Marš."
U takvim situacijama razmišljam ovako: zamislite da ste vozač tramvaja i sada vam netko kaže: "Hej, tu skreni lijevo." Ne može i gotovo. Svaka čast klapama, ali ja ne pjevam klape.
Koji vam je koncert ostao u najljepšem sjećanju, da je sve štimalo, publika super, a jedino što vam je žao što niste imali opremu da snimite live album?
Bilo je jednom u Zadru, u klubu Arsenal i u jazz clubu u Mostaru, dva ili tri puta sam tamo nastupao i atmosfera je bila spontana i fantastična. Volim manje, intimnije prostore. Radim house music sa DJ-em i onda sviram pred više tisuća ljudi, ali više volim manje prostore.
Interesira vas house glazba?
Kako da ne. Već četvrtu godinu snimam Urbani zvuk. To su originalne stvari koje napravimo u studiju, sviđa mi se jer je plesno i u latino ritmu. Nije mi to prva ljubav, ali zašto ne.
Između ostalog svirate fagot u Zagrebačkoj filharmoniji. Koja djela ne volite, ali ih svirate jer ih morate svirati?
Postoje kompozicije koje je lijepo slušati, ali ne svirati. Ja ne volim previše Antona Brucknera svirati. Meni je to lijepa glazba, ali za slušanje. Za sviranje mi je malo dosadno. Rado sviram Šostakoviča, Stravinskog, Mozarta...
Van Morrison je krajem '70-ih najurio jednog svirača iz pratećeg benda jer je loše svirao. Je li se vama dogodilo da vam se na koncertu učini, ovaj moj prateći bend je tako loš, idem doma, što ja ovdje radim?
Ja to ne mogu jer je bend moja odgovornost. Ako to učinim, ja priznajem poraz i da sam nesposoban. Može se dogoditi da neko ne svira kako treba, ali ja sam super improvizator i uvijek se snađem u tim situacijama.
Ako je moj bend, to je moja ingerencija. Nastupam s Tamburaškim orkestrom HRT-a, nije to moj bend, to nije moja ingerencija i u tom slučaju ja bih mogao otići, ali to je dobar bend pa to neću učiniti. Ali kad je moj prateći bend u igri to nema šanse da to učinim, ja potpisujem aranžmane i biram muzičare.
Kako ide pjevanje na hrvatskom? Jeste li razmišljali da snimite album na hrvatskom jeziku, na primjer kako je nedavno Zoran Predin snimio album?
Ne osjećam se baš ugodno. To bi trebao naći jako dobar tekstopisac koji bi pogodio moj senzibilitet. Hrvatski jezik je jako težak za pjevanje i nije mi baš pjevan.
Ja se divim kako Arsen Dedić uspije staviti riječi u pjesmu i točno izbroji slogove, on je majstor za to. Ja to ne mogu tako dobro, malo i fonetički mi ne odgovara, kad ja to pokušam to zvuči malo smiješno, čak mi se i moja djeca malo smiju.
Imao sam ponuda recimo, bila je s Rajkom Dujmićem jedna suradnja, pjevali smo "Tonku", bilo je štosno, on je pjevao na hrvatskom, ja na španjolskom i ispalo je zgodno. Nadam se da ću dalje s njim surađivati.
Novi Vaš singl je "Trabajo y sudor", što u prijevodu znači "Rad i znoj". Planirate li kakvu promociju za Prvi maj?
Za sada ne, ali ako bude kakva ponuda za nastup, evo me.
