Recenzije

Slovenski retro post punk

27.3.2009. @ 22:31 Siniša Miklaužić

Na političkom planu svaki dan imamo neki novi problem s našim susjedima Slovencima, a takva farsa traje već godinama i ne vidi se razuman izlaz u skorašnje vrijeme. Sva sreća što glazba ne poznaje granice, što je univerzalna, pa tako je moguće da i Slovenija ima zanimljiv rock bend kojeg je vrijedno spomenuti i osvrnuti se na njihov album.

Moram priznati da dosad nisam previše pratio slovensku scenu i to iz više razloga. Prvi je što se iznimno malo toga može čuti kod nas jer je naše tržište ponajviše orijentirano domaćem zvuku ili nešto istočnijem, drugi razlog leži u dosta slaboj promociji njihovih diskografa u Hrvatskoj, a treći i možda najveći razlog leži u tome što mi se nije sviđalo ono što se uspjelo probiti do nas (najbolji primjer Siddharta!).

Danas mi je tako bilo malo čudno uzeti u ruke slovenski We Can't Sleep At Night jer sam mislio da će biti u sličnom điru, u glavnini bazirano na prokušanim forama, ali me istoimeni album ugodno iznenadio jer zvuči vrlo svjetski (da ironično ne kažem europski), moderno i plesno, sve ono što se trenutno i fura na rock karti svijeta.

Bend je nastao prije 5 godina, a danas ga čine dva para braće Vozelj (Gašper i Primož) i Lavrin (Jure i Marko) od kojih je Primož tonac na live svirkama, dok ostala trojica čine tipičnu rock formaciju gitara-bas-bubanj.

Baš ta formacija im je i jedna od glavnih prednosti jer u svoje pjesme unose vrhunsku energiju u dvominutne skladbe gotovo bez ikakvih popratnih dodataka.

Utjecaji su očiti, glazba od prije 30-ak godina, odnosno početak post punka i svi bendovi koji su proistekli iz toga, pa sve do današnjih dana i bendova koji imaju iste utjecaje.

U prvom redu, to su bendovi koje ponajviše vole spomenuti kritičari starije garde poput XTC, Wire, Gang Of Four, Talking Heads i sličnih, a ja bih mogao nadodati još cijeli niz nešto mlađih bendova počevši od Franz Ferdinanda, Editorsa, Interpola i drugih, pa čak i naše The Bambi Molesters.

Već prilikom ovakvog šturog nabrajanja, može se vidjeti da su We Can't Sleep At Night vrlo interesantan bend, duboko ubačen u more post punk revivala s povremenim bijegom dublje u garažni zvuk, a u pojedinim trenucima čak i u surf rock (ogledni primjer fenomenalna "Trigger-Happy Tanks").

Ostali pamtljivi momenti s "We Can't Sleep At Night" su ratoborna "Monor War" čije vas pršteće gitare odmah prikovaju na daljnje slušanje, opuštajuća "Boxes", punkoidna "Unbelieveable", melodična "Chain Me!", otočko-indie-rockerska "Blokish", bučna "Happy Singing", coolerska "Alright, Okay", synthovski obogaćena "Sea Near Me", retro "No Offense", ponovno surferska "Tm t dm", pomalo eksperimentalna "Ordinary Day" s izrazitim basom koji razara ili posljednja "Božično-novoletna pozitivna stvar" u kojoj izražavaju svu svoju pozitivnu energiju.

Ok, ja sam nabrojao sve pjesme s albuma i gotovo je sigurno da vam se neće baš sve svidjeti, ali svakako treba obratiti pažnju na ovaj album jer je vrlo dobar, prepun plesnih rock skladbi idealnih za ljuljanje s boljom polovicom na nekom koncertu ili možda unutar četiri zida.

Osnova je vrlo jednostavna, plesan rock zvuk obogaćen surf dionicama, pa bih rekao da ovi Slovenci vrlo dobro prate svjetske trendove zbog čega se promoviraju u jedan od najzanimljivijih bendova iz Dežele.

U svakom slučaju, ako i nisu trenutno najbolji, barem su najbolji među onima koji su došli do mene, a ponavljam, malo je takvih...

Albumi