Aktualno

Večer puna mržnje i uzburkanih strasti

25.3.2009. @ 17:06 Muzika. hr

U moru pomalo čudnih turneja koje na isti stage dovode bendove (naizgled) posve različitog glazbenog usmjerenja, što je po svemu sudeći u zadnje vrijeme postalo posve uobičajeno, da ne kažem popularno, jedna se itekako izdignula iznad ostalih koje su svoju postaju našle u Zagrebu. Hrvatsko izdanje dugo iščekivane Full of Hate turneje, koja okuplja bendove koji se 'bez pardona' mogu nazvati šlagom na torti današnje metal scene, prošle je nedjelje sasvim solidno popunilo Boogaloo Club.

Jedna od prvih specifičnosti ove turneje jest ta što se niti jedan od bendova koji su radi nje uzeli put pod noge ne može okarakterizirati kao nekakvo malo ime, koje se pošto-poto želi progurati uz starije kolege. Upravo suprotno, o svima se puno ili jako puno toga zna.

I baš se zato u nedjelju moglo naći fanova koji su na koncert došli ne samo zbog Amon Amartha ili Obituarya, već i zbog Legion of the Damned i Keep of Kalessin, bendova koji se zadnjih mjeseci brzinom munje penju na ljestvici prestižnih metal izvođača.

Stoga se Keep of Kalessin, koji je imao čast otvoriti ovo događanje, i dočekao kao bend ravan ostalima. Sigurno je da su ovi, Zagrebu dobro poznati Norvežani, koje smo ovdje zadnji put mogli pogledati prije samo mjesec dana na koncertu Samaela, posljednjih godina itekako evoluirali u muzičkom pogledu, što dolazi do izražaja u razrađenim intrumentalima poput introa "Origin" s njihova posljednjeg albuma.

Njime su oko 19:30 započeli svoj nastup, koji su u nešto više od tridesetak minuta popraćenih vrlo dobrim ozvučenjem bazirali upravo na novim pjesmama koje ipak teško mogu parirati starijima.

Među njima se, unatoč tome što se vokal na početku pjesme gotovo i nije čuo, istaknula stvar "Ascendant". S druge pak strane, teško se oteti dojmu kako je Keep of Kalessin posljednjih mjeseci toliko sveprisutan da postaje pomalo naporan i pretjerano predvidljiv, a ove ih je večeri od toga u određenoj mjeri spasilo sviranje gitare na leđima i impresivan bubnjarski solo. Bez obzira na skoro očajan sound.

Za razliku od Keep of Kalessina, nizozemski Legion of the Damned bio je više nego ugodno, nekima očito i neočekivano, iznenađenje. Nakon što se oko 20:20 Boogaloo zamračio, a njime se razlegnuli zvuci blasfemičnog introa "Sermon of Sacrilege" s novog albuma, legija prokletih je u djeliću sekunde stanje dovela do apsolutnog kaosa.

'Krivac' za to bila je nova pjesma "Pray and Suffer", remek-djelo koje spaja čistu energiju s death metal brutalnošću, a sve prožeto razornim thrash riffovima i nadopunjeno odličnim vokalom. No ništa manje catchy nisu ni ostale pjesme s novog albuma, koji se neosporno može svrstati u ponajbolja metal izdanja unazad nekoliko godina.

Uz "House of Possession", "Cult of the Dead" i završnu "The Final Godsend" našle su se i neizbježne starije pjesme poput "Bleed for Me" i "Son of the Jackal", a sve su u istoj mjeri dovodile do stvaranja divljeg mosh-pita i mnogima legijinih četrdesetak minuta učinili vrhuncem večeri.

Legion of the Damned set lista:
Sermon of Sacrilege/Pray and Suffer
Werewolf Corpse
House of Possession
Son of the Jackal
Cult of the Dead
Slaughtering The Pigs/Diabolist
Bleed For Me
Legion of The Damned
The Final Godsend

Dvadesetak minuta poslije, kada još nitko prisutan nije uspio smiriti buru strasti izazvanu nastupom Legion Of the Damneda, na stage izlazi dobri stari Obituary, bend na čijim su death metal klasicima odrastale generacije i generacije.

Iako je sound bio malo 'škakljiv', prenaglašeni bubnjevi, recimo, ipak nisu nešto nepodnošljivo kada je u pitanju Obituary, no zato bi se potpuno odsustvo kontakta s publikom i u najmanju ruku neobična set lista mogli nazvati takvima.

Naime, čini se kako je bend inzistirao na večeri ispunjenoj sporijim tempom, zbog čega je set lista patila od nedostatka onih najbrutalnijih pjesama. Bile su tu, dakako, klasične "Slowly We Rot", koja je okupljene dovela do ludila, potom "Cause of Death", ali isto tako i zarazno energična "Evil Ways", s posljednjeg albuma "Xecutioner's Return" iz 2007. godine

Općenito gledajući, bend svoj nastup nije bazirao na 'hitovima', već na pjesmama koje su pomalo gurnute na marginu. Do sada.

Našle su se ovdje i pjesme krajnje 'masnog' zvuka, poput "Contrast the Dead", ali nesumnjivo najveću euforiju, a i iznenađenje, izazvala je nenadmašna obrada "Dethroned Emperor" velikog Celtic Frosta.

Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, kakve god bile zamjerke na njihov nastup, nikada se ne može reći da je Obituary razočarao, i svaka sekunda njihovog prekratkog 50-minutnog nastupa predstavljala je istinsko uživanje u death metal instituciji neporecive veličine.

A potom, trenutak koji je trebao biti vrhunac večeri. Na stranu da je (nekima) bilo bolno gledati kako je Amon Amarth headliner ove turneje, a velikani poput Obituary tek predgrupa, no činjenica da je Amon Amarth u ovom trenutku jedan od najpopularnijih heavy metal bendova, takav redoslijed nastupa apsolutno opravdava.

Uostalom prisjetimo li se, nama najbližih Metal Camp nastupa Amon Amarantha, pogotovo onog iz 2006. (mada i lani nisu bili loši, baš suprotno), kada je razvalio sve pred sobom i imao daleko najveću posjećenost (čak su i zasvirali bis, što je na festivalima raritetna pojava), logika ovakvog redoslijeda itekako ima smisla.

Dodatna 'olakotna okolnost' je i ta što Amon Amarth u zadnjim godinama redovito objavljuje sve bolje albume, ima sve brojniju publiku, dok je Obituary studijski nekako ostao 'zamrznut u vremenu', baš kako mu govori i ime predzadnjeg albuma.

No, apsolutno je nebitno tko je prije, a tko poslije svirao, i čak bi bilo i logičnije da je predzadnji bend bio headliner, pa tako tu titulu komotno možemo dodijeliti i Obituaryu, jer ako ona nešto i nekome znači, eto, tu je, njihova. A jedino što je bilo bitno da su se na jednom mjestu okupila ovako dva velika benda i pružila sjajnu svirku.

Oko 22:45 Amon Amarth otvorio je svoj, završni dio večeri naslovnom pjesmom s novog albuma, "Twilight of the Thunder God". Uslijedila je, također nova, "Free Will Sacrifice", te "Asator" s prošloga albuma "With Oden on Our Side", a upravo su pjesme s dva posljednja izdanja dominirale. Tako su se na repertoaru našle i "Varyags of Miklagaard", "Guardians of Asgaard", "Under the Northern Star" i "With Oden on Our Side".

Forsiranje novijih pjesama određenom broju Amarthovih fanova nije dobro sjelo, a naročito one s najnovijeg izdanja zvuče ipak nešto slabije u usporedbi sa starijim klasicima poput "North Sea Storm" i "Ride for Vengeance", no "Fate of Norns" se, primjerice, lijepo uklopila.

Bez obzira na to, Amon Amarth je odradio još jedan odličan koncert, s dominantnom Johanovom figurom, koja plijeni kako pjevanjem, tako i samom pojavom, a posebice vrlo dobrim kontaktom s publikom.

Posve očekivano, kao i na svakom nastupu Amon Amartha, eskalacija emocija pokazala se u svom punom sjaju tijekom himnične "Death in Fire", beskompromisne pjesme s dobro poznatim riffovima i jednim od najupečatljivijih gitarističkih solaža s 'rake' efektom u sredini pjesme. Nakon nje uslijedila je odlična starija "Victorious March", da bi potom bend napustio stage.

Međutim, u tim su trenucima svi dobro znali kako nedostaje pjesma koja, kao i prije spomenuta, predstavlja imperativ na svih koncertima Amon Amartha - naravno, riječ je o "Pursuit of Vikings".

Ipak, prije nje bend je na bisu odsvirao i, u tim trenucima nekako suvišnu, "Cry of the Black Birds". Zakleti fanovi ranije faze stvaralaštva benda poprilično su žalili što se ova pjesma nije zamijenila primjerice poznatom "The Last With Pagan Blood", no bilo kako bilo, "Pursuit of Vikings" je, sa svojim više nego upečatljivim riffovima i refrenom, kojeg je publika pjevala s pravim vikinškim žarom, natjerala većinu na zaboravljanje svih lošijih strana ovog dijela večeri.

A najveća je bila ta što su imali poprilično slab razglas i to bi moglo utjecati na općenitost dojmova ovog, usprkos tome, jako dobrog koncerta, na kojem se publika pravo zabavila, a to bi trebao biti glavni smisao koncerata. Ili možda ne?

Amon Amarth set lista:
Twilight of the Thunder God
Free Will Sacrifice
Asator
Varyags of Miklagaard
Fate of Norns
North Sea Storm
Guardians of Asgaard
Ride for Vengeance
Under the Northern Star
Death in Fire
With Oden on Our Side
Victorious March
Cry of the Black Birds (bis)
Pursuit of Vikings (bis)

Iako je manje bitno isticati tko je bio istinska zvijezda večeri, jer i da su bili puno lošiji, ljudi bi takvima doživljavali Amon Amarth i(li) Obituary, ali možda i više od njih, takav status zaslužila je odlično uigrana ekipa iz Legion of the Damned, benda koji nikoga nije ostavio ravnodušnim i koji je postao dobrodošao gost koji će, nadajmo se, čim prije ponovno posjetiti Lijepu našu.

Tekst: Ramona Glavaš & Ljudevit Cikač
Photo: Ljudevit Cikač

Izvještaji