Aktualno
Druženje sa starim prijateljem
24.3.2009. @ 12:43
U solidno popunjenoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Zoran Predin je sa svojim pratećim bendom Gypsy Swing Orchestra predstavio zagrebačkoj publici svoj recentni album "Inventura", novu frizuru te novi nadimak koji u skladu sa sve većom količinom sijedih na njegovoj glavi glasi 'Sivi Wonder'.
"Znam kolege koji počinju koncert trećom ili četvrtom stvari. Ja ću početi prvom.", rekao je Predin, te počeo s uvodnom pjesmom s "Inventure", "Za pola vijeka".
Slijedila je "Ja sam taj", a dojam da su obje dobro poslužile za ugrijavanje. Možda je publika došla preozbiljna, ipak je to dvorana za ozbiljnu glazbu, pa su ljudi odlučili biti ozbiljni kao ozbiljna glazba te im je trebalo malo više vremena da se opuste.
Možda je ipak trebalo početi koncert sa trećom stvari, koja je bila "Za šaku ljubavi", u sklopu koje su se Predin i prateći mu bend dogovorili sami sa sobom i s ton-majstorom za pultom. Kad je to bilo sređeno, pravi show je mogao početi, a između pjesama Predin je kao iz rukava sipao mudrosti o sebi, ženama, turizmu, kravama simentalkama i životu općenito.
"Najvažnije dugme u životu svakog muškarca nalazi se u razini dekoltea. Ako se ono otvori, nebo se otvorilo. Ako ostane zakopčano, možeš se vratiti u garažu glancati auto." Riječ je naravno o dugmetu na odjevnom predmetu željene dame.
Dotaknuo se i smrti i to na šaljiviji i na manje šaljiv način: "Prošle sam godine proslavio pedeseti rođendan. Jedan čovjek mi je rekao: 'Znaš li da do pedesete rijetki umiru? A nakon pedesete skoro svi.', dok je pjesmu "Vilenjak" posvetio svom dobrom prijatelju koji je ostao bez tri bliske osobe u zadnje dvije godine.
Koncertom dominira materijal s "Inventure" koji je izveden u cijelosti, skupa s "Bilećankom" (koju je najavio: "Ovu pjesmu nećete čuti na radiju, zato je sviramo u mp3 formatu") i "Radetzky maršom" koji je ostavljen za veliko finale na bisu.
Pjesme su izvedene u vrlo sličnom aranžmanu kao i na "Inventuri", dominira akustični swing, a prateći bend je uigraniji nego na albumu. Najveći su pomak u pozitivnom smjeru ostvarili mladi gitarist Rok Predin i nešto iskusniji Igor Bezget, između kojih se osjeća vrlo jaka kemija i ostavljali su dojam kao da razgovaraju gitarama.
Posebni gosti koncerta je bila reformirana Teška industrija, u ponešto pomlađenom sastavu, koji su se predstavili s dvije pjesme, jedna je Predinova "Vučko" (koja je obogaćena nepredviđenim tehničkim problemima: 'tonac, where art thou?'), a druga se pjesma sprema predstaviti na radijskom festivalu.
"Cijelu se karijeru mučim napisati pjesmu, da bude baš hit s ubitačnim refrenom. Rekao sam sebi: 'Zorane napiši hit.' I evo koje sam stihove napisao (vrlo izražajno recitira): 'To mi radi / kreni prema rupici na bradi / To mi radi /mic po mic i srce mi ukradi.'
To je hit. Bacajte grudnjake, muške, ženske, nama je svejedno, da se jednom u životu osjećam kao Zdravko Čolić.", zafrkavao se i na Čolićev, ali i na vlastiti račun, međutim, Lisinski je u tom momentu poludio. Grudnjaka doduše nije bilo, ali vrištanja i aplaudiranja nije manjkalo.
Također, Predin nije propustio svima nazočnima biti prvi na svijetu koji će čestitati sretnu novu 2010. godinu. Drugim riječima, zafrkancije je bilo u obilju, a u ozbiljnijim trenucima Predin se s lakoćom prešaltao u kontekst koji bi pjesma zahtijevala. Tako da "Sve je tvoje" i "Vilenjak" unatoč dominirajućem šaljivom raspoloženju nisu izgubili niti gram na svojoj uvjerljivosti.
S glazbene strane, sam koncert je bio povremeno išaran teškoćama u komunikaciji s ton majstorom, međutim, Predin i prateći bend su stoički podnijeli prolazne naoblake i svakom posjetitelju podarili sunčano i vedro raspoloženje, onakvo kakvo nam donese dragi prijatelj kojega iz nejasnog razloga dugo nismo vidjeli, a kad smo ga napokon sreli, pričali smo i satima smo se smijali podjednako starim dogodovštinama kao i onima koje su se pojavile u međuvremenu.
foto: Marko Vukušić
