Aktualno

Ća će mu Copacabana kad ima Lisinski

18.3.2009. @ 18:03 Nikola Burčul

Oliver Dragojević vratio se u zagrebačku Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, te na koncertu nazvanom "Momenti" u ponedjeljak, 16. ožujka, izveo presjek svoje bogate karijere.

Podršku su mu pružali njegovi već stalni suradnici Ante Gelo i Alan Bjelinski, a na pozornici su se kao gosti pridružili kvintet Benjamin i Matija Dedić, te "Momente" produžili na gotovo tri sata.

Iako je u posljednje vrijeme nastupio i u pariškoj L'Olympiji te u njujorškom Carnegie Hallu, iako ima u planu nastup u Opernoj kući u Sydneyu, za Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog on kaže da je 'najbolja koncertna dvorana na svitu'.

U njoj je održao brojne samostalne koncerte, te još brojnije koncerte na kojima se pojavio kao gost. U Lisinskom je nastupio, primjerice, 4. studenog 1989, na koncertu nazvanom "Galeb" na kojem mu je pratnju davala grupa Faraoni; 12. lipnja 1992. tu je nastupio zajedno sa Zdenkom Kovačićek te triom Vanje Lisaka na dobrotvornom koncertu za hrvatske vojne invalide Domovinskog rata; tu je nastupio ponovo na dobrotvornom koncertu 5. lipnja 1995. zajedno sa Gibonnijem.

U Lisinskom su održavane probe za njegov veliki simfonijski koncert u Domu sportova. Koncertom u Lisinskom 1997. godine proslavio je svoj pedeseti rođendan, a na koncertu održanom u ponedjeljak, 16. ožujka 2009. izjavio je: "Poslije dvanaest godina ništa se nije promijenilo osim izgleda".

On je Oliver Dragojević, a svoj prvi samostalni koncert u Lisinskom nakon dugo vremena otvorio je vječnom pjesmom "Galeb i ja". Na rustikalno ukrašenoj pozornici dupkom popunjene dvorane nalazili su se svjećnjaci, gramofon, knjige, violine... te dva Steinway & Sons piana, zajedno s mnoštvom ostalog instrumentarija kojeg su se prihvatili gudački kvartet, bubnjar i saksofonist.

Maestro Alan Bjelinski ovaj put nije igrao ulogu dirigenta već je sjedio za svojim klavijaturama, dok je Ante Gelo izmjenjivao brojne žičane instrumente, od električne i akustične gitare do brojnih drugih.

Na pozornicu su došli kroz publiku, polagano se spustivši laganom padinom Lisinskog, na isti način na koji je Oliver na pozornicu došao jednog davnog nastupa u istoj dvorani, kad ga je prigodnim govorom najavio pokojni Dražen Vrdoljak.

U ponedjeljak koncert je najavila kratka, amaterski snimljena, projekcija Olivera i njegovih morsko-glazbenih avantura sa svojim glazbenim kolegama.

Od početnog, legendarnog, "Galeba", preko pjesama "Dišperadun", "Stara moja", "Zelenu granu s tugom žutog voća", "Ključ života", "Ostavljam te samu" te "Ništa nova", prvi dio koncerta bio je posvećen sjećanju na još jednog Oliverovog pokojnog prijatelja, Zdenka Runjića.

Oliver je simfonijski koncert održan u listopadu 2004. na glavnom zagrebačkom trgu otvorio minutom šutnje za Runjića, a nastupom na Silvestrovo prije tri mjeseca na istoj lokaciji uveo je mnogobrojne prisutne na istom trgu u Novu godinu. No, izgleda da ni takvi masovni nastupi nisu utažili žeđ zagrebačke publike, koja je pokupovala ulaznice za ovaj koncert u svega nekoliko dana te natjerala splitskog pjevača da doda još jedan nastup.

"Poslije Zdenka došlo je mnogo mladih autora. Ne ću spominjati imena, ali Gibo mi se najviše sviđa" izjavio je Oliver te nastavio koncert Gibonnijevom "Dobro jutro tugo".

Na pozornici se Oliveru pridružio kvintet Benjamin s kojim je a capella otpjevana pjesma "Više mi nije važno", a također se pridružio i Matija Dedić koji se na pozornici zadržao duže vremena doprinjevši svojim jazzy dodirom, među ostalim, pjesmama poput "Tko sam ja da ti sudim", "Kad mi dođeš ti" te "Brod u boci".

Oliver nikad nije tajio svoju fascinaciju The Beatlesima, te je izveo njihovu "Something", a na pjesmi "Moj lipi anđele" prvi put se uhvatio gitare, a publika se prvi put odvažila potegnuti nekoliko glasova. Pjevanje publike nastavilo se i na pjesmi koju su mnogi najviše čekali, "Cesarice".

Slijedile su "Trag u beskraju", "Vridilo je", "Sve bi da za nju" i "Nevera". Oliver je i na pozornici bio okružen publikom, a najveće iznenađenje koncerta slijedilo je kad se publika situirana s njegove lijeve i desne strane ustala te zapjevala refrene pjesama "Dobar dan" i "Lipa moja".

Koncert, kojeg je do kraja odlikovao sporiji tempo, naglo su ubrzale pjesma "Bez tebe" te poskočice "Ća će mi Copacabana" i pjesma koja se smatra prvim izvedenim hrvatskim rapom - onim između Olivera i pokojnog Borisa Dvornika - "Nadalina".

Oliverov nastup u Lisinskom bio je topliji nego njegovi nastupi u ledenoj dvorani Doma sportova, te neusporedivo bolji naspram njegovih nastupa u raznoraznim diskotekama i ljetnim gažama, koji su prema ovom koncertu 'ka cviće bez vode'.

Oliver nije štedio glas tjekom cijelog koncerta, publici puštajući da pjeva svega nekoliko puta tjekom cijele, gotovo trosatne, večeri. Oliver je izmjenjivo Steinway & Sons piano, Hammond, sintisajzer i gitaru, a u pjesmi "Nevera" prešao je s piana na sintisajzer. Stoga, logičan je potez da ovakav koncert bude snimljen, te će bit dostupan na dvostrukom CD-u već tijekom travnja.

Upravo zbog visoke profesionalnosti kojom je koncert izveden, začuđujuća je reakcija publike koja pjevača na kraju nastupa nije odlučila nagraditi dostojnim aplauzom, već je počela ustajati i izlaziti prije nego što su glazbenici prvi put napustili pozornicu, zabezeknuto se zaustavivši na prolazima između redova kad su vidjeli da se Oliver odlučio na još jednu bis- pjesmu izvedenu više pro forme.

Šteta, jer se Oliver u Lisinskom snalazi ka' morski vuk u moru, ka' Nadalina u kužini, ka' galeb na nebu.

Foto: Javno.com

Izvještaji