Aktualno

Koncert za prave fanove benda

28.2.2009. @ 09:35 Siniša Miklaužić

2009. je definitivno u znaku gostovanja otočkih indie rockera kod nas. Sve je započelo još prije mjesec dana s gostovanjem The Young Knivesa, ljeto donosi brdo festivalskih iznenađenja koje predvode Franz Ferdinand, Art Brut i Klaxonsi, dok su nam u četvrtak pristigli dečki iz Maxïmo Parka.

Maxïmo Park je jedan vrlo simpatičan bend sa solidnim albumima koji je nedavno krenuo na srednjoeuropsku turneju, kako bi malo testirao nove pjesme s budućeg albuma, najavljenog za svibnja.

Ukupan dojam koncerta je dobar, u granicama očekivanog, tek nijansu slabije od energičnog nastupa već spomenutih The Young Knives, ali krenimo redom...

Kada sam ušao u Tvornicu, dočekalo me nekoliko iznenađenja, i to, na žalost, većinom pomalo neugodnih. Dvorana je izgledala vrlo prazno, preveliko za broj fanova koji su došli na koncert, ali je ujedno to ispala i velika prednost za sam koncert jer to su bili pravi fanovi koji znaju sve riječi pjesama, a samim time su podigli raspoloženje dečkima iz benda koji su zbog toga pružili svoj maksimum, ako ne i više od toga. Na kraju ih se ipak dovoljno sakupilo, po slobodnoj procjeni nekih 500-injak.

Druga negativna stvar je bila što je predgrupa The Orange Strips stavljena u vrlo rani termin, tako da ju nažalost nisam uspio uloviti, a imao sam veliku želju čuti ih uživo zbog njihovog iznimno zanimljivog prvijenca "Follow LP". U nadi da će uskoro biti nova prigoda, obećajem da tada neću kasniti, iako i sada nisam kasnio jer je koncert najavljen za 21 h.

Nešto poslije 21:30 na stage su došli Maxïmo Park i nekako sramežljivo započeli s nastupom. Mnogo ljudi je još sjedilo na tribinama i onako pomalo nezainteresirano popratilo sam početak, ali tada je odmah, kao druga pjesma na koncertu, ubačen hit singl "Our Velocity" koja je sve podigla i natjerala na ples na podiju.

Izvedbom te pjesme društvo Paula Smitha na bini kao da je dobilo energetsku injekciju, budući da je nakon toga sve krenulo pravim tijekom, sve početne neuštimanosti su nestale, krenuo je tipičan britanski humor simpatičnog frontmena, ples, skakanje po zvučnicima, čitanje već legendarne crvene knjige... Tada su vjerojatno shvatili da nisu došli kod neke kazališne publike već kod fanova željnih dobre svirke prije svega.

Svakom pjesmom njihovo oduševljenje je raslo, a kulminiralo je pred kraj koncerta nizom improvizacija. Ipak, vratimo se na sam početak koncerta.

Nakon "Our Velocity" uslijedilo je malo čitanje crvene knjige, prvo kao ulizivanje zagrebačkoj publici kada je Smith na hrvatskom rekao 'hvala, mi smo Maxïmo Park' što je s oduševljenjem prihvaćeno, a potom i čitanje stihova iz pjesme "Once, A Glimpse" za koju Smith tvrdi da nikako ne može naučiti sve stihove pjesme (op.a. citirano iz intervjua vođenog pred sam koncert).

U želji da ispune svoj zadatak turneje, nakon "Once, A Glimpse" otpjevali su dvije nove skladbe. Jedna od njih ima stihove koji govore o četvrtku, a pomalo zbunjeni frontmen, ne znajući koji je dan u tjednu, ipak je posložio činjenice u glavi i zaključio da je upravo sada ta pjesma po prvi put odsvirana na sam četvrtak.

Publika je bila potpuno 'kupljena' pjesmom "Books From Boxes" koju su gotovo svi jednoglasno otpjevali, totalno razgaljeni i razvaljeni što je još više podiglo samopouzdanje benda koji je odmah potom nastavio s još jednim svojim hitom "Going Missing" s prvog albuma, a nakon njega ponovno dvije potpuno nove stvari.

Uvod u pjesmu "Limassol" obogaćen je vrlo energičnim hibridnim zvukom syntha. Inače, klavijaturist Lukas Wooller je također bio vrlo rasplesan tijekom nastupa, često 'silujući' vlastite klavijature, čime je parirao dinamičnom pjevaču.

Gitara i bas bili su nešto manje primjetni, što u zvuku, što u samoj interpretaciji, dok je bubnjar žestoko lupao po svojim 'loncima'.

Nakon još jednog zicera u vidu "Nosebleed" s "Our Earthly Pleasures", uslijedile su još dvije nove pjesme od kojih prva u svojim stihovima ima frazu 'Roller Disco of Dreams' što ujedno i neće biti naziv albuma kako se počelo šuškati po internetskim kuloarima, a drugoj je naslov, ako sam dobro zapamtio, "Overland".

Za kraj regularnog dijela ostavljene su pjesme "Graffiti" i "Girls Who Play Guitars" koje su dovele fanove u delirij, a jednako tako i sam bend što su dokazali na bisu. Nakon "Girls Who Play Guitars" su se na minutu-dvije povukli s bine, a publike je doslovno parala glasnice za njihovim povratkom.

Kada su se hrabrim i junačkim korakom dečki iz Maxïmo Parka vraćali na pozornicu, publika je počela pjevati i tražiti pjesmu "By The Monument". Onako dobro raspoloženi, dečki su se međusobno pogledali i odlučili ju odsvirati, te je pjevač Paul priznao da tu pjesmu vrlo rijetko sviraju, ali da će je sa zadovoljstvom odsvirati za tako dobru publiku. Mislim da ne trebam govoriti kako je publika reagirala na to...

Da su i dalje spremni na improvizacije, pokazali su time što su odsvirali još jednu novu pjesmu - "Questing" - koja je bila van plana za bis, posebno iz razloga što su još ranije rekli da su gotovi s novim pjesmama nakon izvedbe "Overland".

Ukupno gledajući, svih sedam novih pjesama (nadam se da sam ih dobro pobrojao) zvuče kao korak dalje u odnosu na "Our Earthly Pleasures" što će zasigurno dobro proći kod fanova benda, ali i ostatka pristalica britanskog milenijskog indie rocka.

Za sam kraj koncerta očekivano je s pozornice 'puštena' fenomenalna "Apply Some Pressure" u verziji u kojoj su svi izgorjeli do kraja. Najveći adut te pjesme je što gotovo da i nema pravog refrena, odnosno on dolazi tek na samom kraju skladbe, pa svojom dinamikom lomi, posebno u verziji uživo.

Sa zahvalama, nakon "Apply Some Pressure" dečki su se povukli po drugi puta iza stagea, ali je moj dojam da su htjeli još pjevati zbog izvrsne publike, a toga sam dojma jer nije odmah puštena mjuza s laptopa i roadiei nisu odmah počeli raštimavati instrumente, nego tek za dvije-tri minute kad su uvidjeli da je publika odustala od daljnje vike za još pjesama, već da svi zadovoljno prepričavaju svoje dojmove s netom završenog nastupa. Šteta, jer je to bila prava prilika da se premijerno upoznaju skoro sve nove pjesme s budućeg albuma.

Prije nego što su otišli s pozornice, Paul Smith je najavio da će zasigurno još doći u Hrvatsku jer vidi da ovdje ima pregršt dobro raspoloženih fanova, ali način na koji je to rekao je bio pomalo intrigantan - "Vidimo se uskoro, možda i ranije nego što si to mislite" što bi se moglo protumačiti da bi mogli obogatiti neki naš ovogodišnji ljetni festival. Mislim da bi to ipak bilo malo prerano, ali živi bili pa vidjeli.

Maxïmo Park je ponudio i više nego dovoljno, bio je to vrlo zabavan koncert s nizom highlightsa za koje su ponajviše 'krivi' posjetitelji, budući da su bili odlični, raspjevani i raplesani što je dodatno razvedrilo bend koji je zbog toga ponudio više i bolje nego su to i oni sami očekivali prije koncerta.

Vidi se da je bend odlično uigran, ali ipak imam dvije male zamjerke na njihov nastup. U prvom redu bih spomenuo da su mnoge pjesme melodijski previše prepuštene izvedbi klavijatura, gdje su se gitara i bas bili gotovo nezamjetni. Time su me pomalo podsjetili na Kaiser Chiefse, s time da su Kajzeri ipak bombastičniji od Maxïmo Parka zbog hitoidnih stvari.

Druga zamjerka bi bila u vidu početku koncerta gdje su malo preplašeno stigli na binu, vidjela se njihova nesigurnost koja je na svu sreću jako brzo izgubljena, te je show bio neminovan.

Da se malo vratim na početak reporta, očekuje nas vatrena godina u znaku britanskih indie rockera. Ono što smo dosad čuli od The Young Knivesa i Maxïmo Parka je odlično, sočno, energično, plesno i zabavno, pa se nadam da će se tako i dalje nastaviti. Siguran sam da će na sljedećim događajima biti sve više ljudi, ali sumnjam da će se igdje uspostaviti takva kemija između benda i publike poput ovog primjera u četvrtak navečer u Tvornici kulture.

foto: Edo Plovanić

Izvještaji