Recenzije

Ritmično plesan album prepun ćoraka

1.3.2009. @ 19:04 Siniša Miklaužić

Haunts

Haunts

Haunts
Datum izdanja:24.11.2008.
Izdavač:Black Records
Žanr:Rock
Naša ocjena: Ocjena: 2,5/5
Popis pjesama:
    1. London's Burning
    2. Underground
    3. Black Eyed Girl
    4. Live Fast Die Young
    5. Grace (Is Home Late)
    6. Love Is Blind
    7. Bomz Ii Drop
    8. Throw Down Your Guns
    9. Breaking Up
    10. Lowslung City Skyline

Haunts je friški bend s Otoka koji je nedavno izdao svoj prvijenac istog naziva kao što je i sam bend, a koji su Eagles Of Death Metal izabrali za support na aktualnoj turneji.

Budući da na netu nisam uspio pronaći previše informacija o samom bendu, reći ću vam samo osnovne, te odmah krenuti na pravi posao, a to je predstavljanje albuma.

20090226_hauntsss.jpg

Osnovani su u Londonu kao četverac krajem 2006. te su nedugo potom počeli svirati s bendovima poput The Lostprophets, Switches, The Sunshine Underground i Funeral For A Friend zbog čega su bili i prepoznati, pa su prošlog studenog i izdali album "Haunts".

Osnovni utjecaj benda je new wave glazba '80-ih obogaćena jednim mračnijim soundom prepunog velikog gitarskog zida uz dodatak neizbježnih synthova te vrlo plesne glazbene podloge. Ukupno gledajući, ima tu svega, od Joy Divisiona, preko Bowiea, pa do The Curea, reklo bi se, jedno novo tipično britansko izdanje uvjetovano bliskom i nešto daljom prošlošću.

U današnjim okvirima, najbliži su prvom albumu The Killersa (posebno onom mračnijem dijelu poput pjesme "Jenny Was A Friend Of Mine") podebljanim s agresivnim gitarskim riffovima, neurotičnom bukom i plesnijim ritmovima ili u drugu ruku s Franz Ferdinandom, ali s mnogo manje upečatljivim melodijama.

Ideja za najavni singl "London's Burning" je ukradena od The Clasha ("London Calling"), ali pjesma je u totalno drugačijem điru. Vrlo plesni ritmovi s jakim synthovima dominiraju tijekom cijele skladbe, pa je ovo jedan od najeksplozivnijih brojeva s albuma.

Sljedeća "Underground" zvuči kao da je ispala iz nekog hororca, dramatološki je posložena vrlo jezivo, s gotovo gotičkom atmosferom koju razbija isprekidani gitarski riff.

Potom slijedi niz vrlo ujednačenih brojeva koje je međusobno podosta teško razlikovati u slučaju da nisi najveći fan benda, budući da je sve vrlo slično, bez nekog iznimnog i efektnog momenta (možda bi se u tome izdvojila "Live Fast Die Young" zbog uvoda u stilu mekog The Prodigya), a jedina balada, "Breaking Up", nalazi se pred sam kraj albuma i ona je pod velikim utjecajem The Culta.

Ukupno gledajući, album "Haunts" je zaboravan, bez nekih iznimnih autorskih stvari kojima bi se mogli izdići iz niza sličnih bendova jer je Britanija jednostavno prenapučena takvima. Spas albumu daju uvodne pjesme i jedina balada, ali ostalo je ispodprosječno, nezanimljivo, da ne kažem loše.

Ipak, vjerujem da uživo buka uništi sve nedostatke benda i dobije se surova energija kojom su, vjerojatno, i privukli pažnju Eagles Of Death Metala.

kraj

Siniša Miklaužić

Siniša Miklaužić indie rocker uvijek spreman za nešto zanimljivo.

Albumi