Aktualno

Potpuni trijumf heavy metala

23.2.2009. @ 09:43 Ljudevit Cikač Ciky

Još prije nekoliko mjeseci, kada su počele 'pljuštati' najave o prebogatoj koncertnoj metal ponudi u prvim mjesecima ove godine u Zagrebu, nije bilo niti trunke sumnje da će jedan od njih, onaj Iced Eartha i Saxona, biti najveći i da će zbog njega mnogi, uvjetno rečeno, 'stradati'.

Naravno, stradati u smislu manjeg interesa, odnosno broja publike, jer je dobar dio njih unaprijed 'zakapario' spomenuti dvojac, a za ostalo, što bude, ili točnije što - ostane.

Tako su, izuzmemo li Blackmore's Night i Napalm Death, svi ostali koncerti bili relativno slabo posjećeni. Što zbog, kao smo rekli, prenatrpanosti, što zbog činjenice da neki ponuđeni bendovi (Samael, Grave Digger), iako vrlo kvalitetni, nemaju široku bazu (odane) publike. Ili pak, u slučaju Sepulture, činjenice da taj bend od pravih, najstarijih fanova rijetko tko ozbiljno više shvaća i gleda.

I baš tu dolazimo do bitne razlike zašto, recimo, Sepultura nije prepunila dvoranu kao Iced Earth i Saxon, iako ne treba smetnuti s uma da su ova dva benda na istom mjestu bila super strašan mamac.

Ali, ono što je najvažnije, Saxon je tradicionalan, klasičan heavy metal bend koji ne robuje trendovima i, najvažnije, ima strašno odanu publiku raznolike starosne dobi, što se jako dobro vidjelo po generacijskom rasponu na koncertu.

A unikatni Iced Earth krase slične karakteristike i k tome, 'bije' ga glas jednog od najzanimljivijih metal bendova mnogo posljednjih godina. Tako je, nakon prekrasne subotnje večeri ispalo da je samo 'tata' heavy metal - vječan.

Nitko do sada nije napunio Boogaloo kao Iced Earth i Saxon i nikada do sada nije bio tako dobar sound s tako malo 'falševa'.

To je poput magneta za sobom povuklo sjajnu, nikada, ili u najmanju ruku rijetko viđenu atmosferu, a jedna od, stvarno superrijetkih zamjerki je prepunjenost kluba (koncert je bio rasprodan), pa bi tako, da su se svi iz lokala i izvana pokušali preselili u koncertni prostor, sve ostalo na - pokušaju. Jer, ne bi stali, to je sigurno. A ionako se u pojedinim momentima učinilo da je potres, da se klub ljulja kao lađa na vodi.

Ali zato ekipa koja je bila zaslužuje sve čestitke i pohvale. Prvo što je uopće, a radi se o velikoj većini, izdržala četiri sata u paklenom prostoru, zatim što je na vrlo kvalitetan način i u vrlo pristojnom broju podržala naš Inciter, nabrijano čekala koncerte Iced Eartha i Saxona i dokazala da spada u metal elitu.

Također, pokazala se i kada se pjevalo uz "Aces High" i "Children Of The Damned", uživalo i uz Mötley Crüe i AC/DC, i - čekalo. Na strpljenju pohvala također, budući da se umjesto najavljenih petnaestak, na nastup Iced Eartha čekalo četrdesetak minuta. Sve joj se to isplatilo, jer ovo je bio pravi praznik heavy metala i nema za čim žaliti. Zato krenimo nekim kronološkim redom.

Kako smo već rekli, kada je krajem prošle godine potvrđeno da Iced Earth i Saxon kreću na zajedničku turneju, na kojoj su potvrdili svoj nastup u Zagrebu, bilo je jasno da je to koncert kojeg se (i od kojeg se) najviše očekuje. Ta su očekivanja datirala tjednima prije te 'famozne' subote, a kada je ona napokon stigla, prvi dojmovi viđeni pred Boogalooom potvrdili su sva ta, ali i neka druga, optimističnija nagađanja.

Naime, velik se broj metalaca počeo skupljati i nekoliko sati prije ispred Boogalooa, da bi već oko 18 h bili poprilični redovi ispred kluba, stvoreni od mase koja je nestrpljivo čekala na ulaz te zauzimanje željene pozicije. Uglavnom one u prvim redovima, kako bi što bolje uživali u ovom spektaklu.

Naposljetku je ovaj, možemo slobodno reći, veliki događaj otpočeo oko 19:30 sa zagrebačkim bendom Inciter, koji je za predstavljanje dobio nekih 30-ak minuta te ih vrlo dobro iskoristio.

U odnosu na ranije koncerte u tom prostoru, njihov nastup pratilo je i popriličan broj ljudi, njih 300-400, a taj bi broj bio sigurno i veći da su se ranije otvorila vrata kluba, no i ovako može biti zadovoljni i bend i publika koja ih je pratila.

Mada se svugdje (ili barem na najvećoj većini viđenih mjesta) Inciter karakteriziraju kao thrash metalci na tragu Metallice, sudeći prema ovom nastupu (i osobnom sudu), imaju i jako puno heavy elemenata, dosta melodija u svim presjecima, a možda najkarakterističnije thrash karakteristike su im, očekivano, gitaristički riffovi.

Kvalitetan bend, nema sumnje, s vrlo dobrim nastupom, kojemu je, doduše, trebalo malo pojačati sound glavne gitare, jer su se neke solaže slabije čule, no koga briga, sve je drugo bilo na mjestu.

Neke od pjesama koje su svirali, ako su dobro 'uhvaćene' najave pjevača, su "Inside This Life", "The Blackest Day" i "Washed Away". Ponovimo, vrlo zahvalan nastup i definitivno 'pogođen' bend koji će otvoriti jedan tako veliki događaj.

Nakon Incitera pozornica se počela spremati za Iced Earth, bend koji je konačno, nakon više od 20 godina postojanja po prvi puta posjetio Hrvatsku. U već totalno uzavreloj atmosferi, koju su još dodatno 'užarile' pjesme koje su puštane pred nastup ("Phantom Of The Opera", "Aces High", "Children Of The Damned", "Live Wire"...), uz zakašnjenje od nekih dvadesetak i nešto minuta svjetla na pozornici su se ugasila, a stage su zaposjeli dugo čekani likovi, predvođeni povratnikom Matt Barlowom.

Koncert je krenuo introm "In Sacred Flames" iza kojeg je slijedila pjesma "Behold The Wicked Child", obje s novog, "The Crucible Of Man", albuma. Nakon, ali već i za vrijeme nje, bend je doslovno 'razvaljivao' krcati, fantastično raspoloženi Boogaloo.

Osim što je bila izvrsno raspoložena i napaljena 'do bola', publika je pokazala izuzetnu kompetentnost, jer je većinu pjesama pjevala s bendom. A o pauzama između pjesama, e to je već priča za sebe. Naime, u nekoliko navrata je Matt, činilo se i Jon, želio nešto reći, no stalnim skandiranjem publika im to jednostavno nije dozvolila, ostavljajući ih doslovce bez daha (i teksta).

Tako je kompletna ekipa na stageu ostajala zatečena, jer vjerojatno nije očekivala takav 'feedback', a u konačnici i tako detaljno poznavanje njihova repertoara. Stoga su njihove pohvale na račun publike očito bile iskrene.

Jednako užarena atmosfera bila je i u narednim pjesmama "Declaration Day", "Burning Times", "Vengeance Is Mine", "Setian Massacre", "Violate", "Pure Evil", "Ten Thousand Strong", "Watching Over Me", "Dracula", "Melancholy (Holy Martyr)" te "My Own Saviour" kojom je i završio regularni dio koncerta.

Među tim pjesmama posebno ludilo bilo je tijekom "Watching Over Me" i "Melancholy (Holy Martyr)", koje su se pjevale iz gotovo svih grla.

Zaista, tijekom cjelokupnog trajanja koncerta atmosfera u klubu bila je spektakularna, cijeli nastup s bendom je odrađivala i vidno očarana publika, koja je zajedno s Barlowom pjevala s rukama visoko podignutim u zrak.

Vjerojatno potaknuti tom atmosferom i superodličnom publikom, za koju je i sam Matt rekao da je najbolja na turneji, Iced Earth se vratio na bis i pripremio malo iznenađenje.

Naime, započeli su ga s pjesmom "The Hunter", koju inače nisu baš svirali tijekom ove turneje, a i nije bila na play listi predviđenoj za koncert u Zagrebu. Tako da tu izvedbu možemo smatrati i (zasluženim) poklonom od vidno oduševljenih članova benda, posebice Jon Schaffera, koji se, da ne zaboravimo, u kratkim pauzama između pjesama neumorno rukovao s publikom u prvim redovima.

Za kraj ovog veličanstvenog nastupa, bend se oprostio očekivanom pjesmom "Iced Earth". No tu ipak neću završiti priču o nastupu Iced Eartha, jer valja pohvaliti sound u Boogaloou, koji doduše, ni ovaj put nije bio savršen (sound gitara nije bio ujednačen na momente, a i na početku se malo 'hvatao' mikrofon), no za razliku od nekih ranijih koncerata, ovaj put zaslužuje visoku ocjenu.

Za sam bend nepotrebno je trošiti previše riječi, svirački besprijekorni, sinkronizirani, iako su se možda previše čula gitara Schaffera, a premalo solo dionice Troya Seelea. No to se odnosi samo na onaj spomenuti dio, vezan uz sound, ali opet, to nije bilo previše bitno i niti malo nije 'srušilo' ocjenu kompletnog nastupa.

Za kraj, dodatne pohvale na vokalnim izvedbama idu Mattu Barlowu, sigurno jednom od 4-5 najboljih metal pjevača, za kojeg se čini da što je stariji to bolje pjeva. Možda tek jedina zamjerka ide na račun komunikativnosti s publikom, koja je bila vrlo dobra, no s obzirom na ono što mu (im) je davala publika, trebala je biti - odlična. Nešto kao u (kasnijem) Biffovom slučaju.

Sve u svemu, uz te, ipak nebitne, sitne nedostatke, kojih ima svakom koncertu (na drugima daleko više), može se reći da je ovo jedan od najboljih, ako ne i najbolji koncert održan u Boogaloou, a i šire,s čime će se vjerojatno složiti i mnogi koji su tu večer uživali gledajući ovaj veliki bend. Pogotovo spojimo li nastup Iced Eartha i Saxona u jednu cjelinu, pa idemo onda vidjeti što je to napravio Saxon.

Iced Earh set lista:
In Sacred Flames/Behold The Wicked Child
Invasion
Motivation Of Man
Setian Massacre
Burning Times
Declaration Day
Vengeance Is Mine
Violate
Pure Evil
Watching Over Me
Ten Thousand Strong
Dracula
Melancholy (Holy Martyr)
My Own Saviour
bis:
The Hunter
Iced Earth

Odmah nakon odlaska Iced Eartha, pozornica se počela uređivati za legende heavy metala, čiji su najsvjetliji trenuci daleko iza njih, ali da su i dalje sjajan bend, to stoji i to su pokazali opet. Ono što se odmah dalo primijetiti, za razliku od prošla dva koncerta koja su održali u Zagrebu, bila je pozornica koja je bila ukrašenija, i to ovdje s motivima njihovog najnovijeg studijskog izdanja "Into The Labyrinth".

U početku treba napomenuti da su neki od koncerta Saxona očekivao znatno manje no od onog Iced Eartha, što se kasnije ipak pokazalo neutemeljenim, jer Saxon je napravio čak i bolji show.

Stari majstor Biff pokazao je da je prava živuća legenda, kontakt s publikom imao je još bolji nego njegov prethodnik, a cjelokupan dojam popravio je i bolji i jasniji sound (ujednačenije gitare i jasniji vokali, prvenstveno).

Saxon su svoj koncert otpočeli novom, odličnom pjesmom "Battalions Of Steel", da bi se odmah prebacili na starije skladbe, svojevrsne himne heavy metala.

Tako su već pri samom početku s pjesmama "Heavy Metal Thunder" i, pogotovo, "747 (Strangers In The Night)" 'kupili' publiku, koja im nije 'zamjerila' na pjesmama s novog albuma "Demon Sweeney Todd", "The Letter", "Valley Of The Kings" ili "Hellcat", pogotovo stoga što su ih isprepletali s još nekoliko vječnih, kao što su "Wheels Of Steel", "Power & The Glory" ili "Crusader", s kojom je i završen koncert.

Nakon ipak malo neočekivano preplahog 'we want more', Saxon se trijumfalno vratio i oduševio s još jednom novom pjesmom, "Live To Rock", te još jednim draguljem, "Princess Of The Night", nakon kojih je uzavreli 'vulkan Boogaloo' iz sebe izbacio svu svoju lavu.

A ako je i koji dijelić ostao, nestao je na drugom bisu i još jednoj fenomenalnoj pjesmi "Denim And Leather", koju je publika i prizivala, a pogotovo priželjkivala, tijekom cijele večeri.

Ona je ujedno označila i kraj izvanrednog druženja s legendama nad legendama. Bendom koji je ponovno napravio genijalan show, bendom kojemu kao da je Zagreb predodređen za besprijekorne nastupe.

Praktički 'best of' (dobro, "And The Band Played On", "Frozen Rainbow", "Strong Arm Of The Low" ili "Never Surrender" također bi dobro 'legle') koncert ostavio je mnoge ljude doslovce bez daha, samim tim što tako moćnu set listu 'saksonci' nisu imali na dosadašnjem dijelu turneje.

U ipak nešto slabije popunjenoj dvorani nego na Iced Earthu, jer su stotinjak ili nešto više ljudi očito zanimali samo Matt & Team, Saxon je odradio moćan koncert, tijekom čijeg je trajanja Biff cijelo vrijeme odlično komunicirao s već izmorenom publikom i stalno joj davao novu snagu, infuziju da izdrži do kraja, često se rukovao s njom, a čak je u jednom trenu dečku iz prvog reda dao mikrofon da malo zapjeva. Na kraju mu je to i uspjelo.

Biff će, kao uostalom i cijeli bend, sigurno dugo pamtiti ovaj koncert, a pogotovo nenadmašnu publiku, i stoga, pozove li ih netko opet u Hrvatsku, mislim da su šanse da ga ne prihvate ravne nuli.

Tako je Saxon zaključio ovu spektakularnu večer i pokazao zašto je u osamdesetima prodavao mnogo ploča i uz Iron Maiden bio (i jest) najveći heavy metal bend svih vremena. Ako je netko od ljudi u prepunjenom Boogaloou u to sumnjao, nakon subote sigurno više neće.

Saxon set lista:
Battalions Of Steel
Heavy Metal Thunder
Witchfinder General
747 (Strangers In The Night)
Demon Sweeny Todd
Hellcat
Broken Heroes
Motorcycle Man
The Letter
Valley Of The Kings
Wheels Of Steel
Power & The Glory
Crusader
bis:
Live To Rock
Princess Of The Night
bis2:
Denim And Leather

Tekst i foto: Ivica i Ljudevit Cikač

Izvještaji