Aktualno

Još jedna večer kreativnog kaosa

16.2.2009. @ 11:02 Muzika. hr

Mariborska dvorana ŠTUK ugostila je, dan nakon Zagreba, kvartet koji širi kaos po Europi već neko vrijeme. I koji će još jedno vrijeme to i raditi. Kombinacija bendova poprilično šarolikih stilova privukla je u dvoranu, u koju stane oko osamstotina ljudi, njih negdje, po slobodnoj procjeni, oko 500. Naravno, na 'glavnom' koncertu, onom od Kreatora.

Logično je da se, kada čovjek u tako kratkom roku pogleda dva, uvjetno rečeno, ista događaja, određene usporedbe nameću same po sebi, pa ćemo neke od njih iznijeti.

Dakle, u Mariboru je sound bio pa barem jedno 30 % bolji (izuzmemo li početak nastupa Eluveitiea), dvorana je, iako manja od Boogalooa, daleko prozračnija i svježija, i u njoj gotovo da se može izdržati bez izlaska.

Naravno, veliku ulogu u tome igra i činjenica da je u Sloveniji zabranjeno pušenj, pa je tako puno ugodnije biti ovdje na koncertu, nego u zadimljenim prostorima, gdje već nakon prvog benda, a kasnije i svako malo, treba potražiti svježeg zraka.

Kao i svi, veći ili manji zaljubljenici dima, i mi smo svoje 'potrebe' za njegovim uvlačenjem uredno izvršavali ispred dvorane. I btw., nismo primijetili da se radi toga previše zaobilazi šank, gdje je ekipa nakon svakog 'odrađenog' benda, konzumacijom nekoliko vrsta tekućina, uredno nadoknađivala prolivene količine znoja. No to je manje bitno, ali je dio koncerta, i tek da podsjetimo na neke stvari koje smo, čini mi se, već pripomenuli, i koje i nas uskoro očekuju.

Jednako tako, za razliku od Zagreba, ovdje se od prvog trenutka kada se najavio koncert točno znalo vrijeme početka (19 h), i to se dogodilo pa gotovo u sekundu. No najvažnija stvar za cjelokupni dojam ipak ide u korist zagrebačkog koncerta.

Naime, ne samo zato što je bila u većem broju (a i Boogaloo je veći), publika je bila puno oštrija, žustrija, više 'u koncertu', tako da je sveukupna atmosfera bila bolja, da ne kažem užarenija i paklenija.

Jer, osim pedesetak doista zagriženih fanova, koji su se doslovce pokidali na nastupima tri benda (posebno, naravno na Kreatoru), ostali dio mariborske publike, koja je također maksimalno uživala u koncertu, uglavnom ga je pratila 'tapkanjem' nogama i blažim (ili onako prosječno podnošljivim) oblikom klimanja glavom. Naravno da se ove karakteristike uglavnom vežu uz nastup Kreatora, a kako je bilo u kompletu, idemo vidjeti u nastavku.

Prvi, kao i u Zagrebu, na stage su 'istrčali' Emergency Gate, bend koji je nedavno objavio novi album "Rewake", s kojeg su, koliko smo čuli, svirali većinu pjesama. Njihov pjevač Matthias Kupka (ex-Suidakra), i ovdje je stalno trčao s pozornice u publiku, koje je bilo pedesetak na njihovom nastupu, pa se opet vraćao gore, među kolege, i radi toga, kao i kasnijeg druženja s publikom, unutra i van dvorane, zaslužuje svaku pohvalu.

Emergency Gate je odradio zahvalnih pola sata svoje muzike, koju bismo mogli usporediti s, recimo, zadnjim albumima Soilworka. Dakle, melodični death metal, s malo moderniziranim, 'amerikaniziranim' soundom, u kojem se osjećaju metal core elementi.

Šteta je da smo kasno dobili spomenuti album, a u četrdesetak minuta slušanja u autu do Maribora nismo mogli pohvatati sve pjesme, što bi sigurno, kao i ostalima, olakšalo praćenje koncerta.

Uglavnom, da se krivo ne shvati, ništa posebno, ali dobar bend s dobrim nastupom, koji je platio cijenu prve predgrupe. No, očito je da je bilo ljudi kojima su se dopali, jer su i njihove majice 'osvanule' na nekima od njih.

Drugi bend koji je nastupio, bili su nam dobro poznati Eluveitie, i već je tijekom slaganja stagea, odnosno kompletne muzičke opreme, u kojemu su sudjelovali svi članovi, bilo očito da će biti određenih problema sa soundom.

Iako su i ovdje nastupali bez novog člana Pädea Kistlera, koji svira gajde i frule, njihov sound evidentno ima veće zahtjeve od većine ostalih bendova, pa je tako na prve dvije pjesme, "Bloodstained Ground" i "Sublime Archon" bio dosta loš, pogotovo na Merinom mikrofonu, koja je, zajedno s Anom, bila dosta i vokalno angažirana, s time da je Ana u finalnom dijelu koncerta dodala i angažman na frulama.

Problemima unatoč, Eluveitie su od "Song Of Life", pa do kraja koncerta, posložili sound i zvučali onako kako se od njih i očekuje - jako dobro.

Naravno da su nedostajala braća Kirder i njihov entuzijazam, energičnost i stalni kontakt s publikom (što, treba priznati, ne nedostaje niti Chrigelu), no očito je da ćemo svi naučeni na njih morati prihvatiti neke druge okolnosti. I pričekati da vidimo kako će to izgledati i zvučati s Pädeom, čije bi izvedbe trebale amortizirati svu silinu sounda Eluveitiea, makar moram priznati da ova, dosta britka, glasna i žestoka, uopće nije za odbaciti. Dapače.

No, i bez njega je zvučalo impresivno, a očito je bilo da se Eluveitie cijeni i u našem susjedstvu, pogotovo naslovi kao što je "Inis Mona", i ovdje apsolutni 'high-light', vladar koncerta. Kojemu je nedostajala "Slania's Song", ali što ćemo, ne može uvijek i sve biti svima po ukusu i okusu.

Rezimirajući koncert Eluveitiea, isto kao i u Zagrebu, zaista mi nije bilo, niti mi je još sada jasno zašto su svirali prije Calibana (ne valjda zato jer su ovi iz istog grada kao i Kreator?), a ne obrnuto. Jer, imali su bolji nastup, više publike ispred sebe, napravili su bolju atmosferu, a i bolji su bend, u to nema sumnje.

Eluveitie set lista:
Bloodstained Ground
Gray Sublime Archon
The Song Of Life
Of Fire, Wind & Wisdom
Primordial Breath
Tarvos
Inis Mona
Tegernakô

Mada, bez obzira na stilske afinitete, treba reći da je Caliban sasvim solidan bend, barem u sviračkom dijelu, i da su, zahvaljujući i kvalitetnom soundu koji je popratio njihov kompletan nastup, odsvirali poprilično dobro svoj set od desetak pjesama.

Pogotovo su dobri u gitarističkim izmjenama, a ono što možda neke malo (ili puno) iritira je pjevač s klasičnom emo 'zurkom' i pofarbanim noktima, ali da zna pjevati, to je činjenica. I zato, bez obzira na ukuse i okuse, treba se reći da je Caliban dobar bend uživo, s iznimno agresivnim, direktnim, aktivnim i glasnim nastupom, kojemu je dosta teško naći ozbiljniji prigovor.

Naravno, ukoliko ga se ne gleda kao bend koji svira metal core, a netko od nas nešto takvo ne voli. Zato, uostalom, ima svoju publiku. Set listom, na kojoj nije bilo promjena u odnosu na onu iz Zagreba, dominirale su stvari s aktualnog albuma "The Awakening" (2007.).

Caliban set lista:
Nowhere To Run, No Place To Hide
I Rape My Self
Life Is Too Short
I've Sold My Self
It's Our Burden To Bleed
I Will Never Let You Down
100 Suns
My Time Has Come
Coma
Stop Running

Sve tri predgrupe izredale su se za oko dva i pol sata (računajući i promjene oprema na stageu), a onda je, koju minuticu iza deset, na stage upao Mille i njegov, slobodno tako možemo reći, Kreator.

Izvrsna set lista, kao i kod ostalih bendova bez promjena u odnosu na zagrebačku, a i neke ranije, više od sat i pol u totalnom je zanosu držala publiku u ŠTUK-u, bez obzira na načine na koje su ju doživljavali, a koje smo naveli u gornjem dijelu teksta.

Otvaranje koncerta uz nove, već jako dobro prihvaćene pjesme "Hordes Of Chaos" i "Warcurse", a onda slijedi sve jedan zgoditak do zgoditka. Jest da su to milijun puta 'izverglane' pjesme, ali toliko su dobre da ih je zaista pravi užitak slušati (i gledati); "Extreme Aggression", "Phobia", "Enemy Of God", "Pleasure To Kill", "People Of The Lie", "Coma Of Souls", "Violent Revolution", "Flag Of Hate". Ludnica.

Ne znaš koja je bolja, naravno, uključujući i one nespomenute na ovom mjestu, a vidljive ispod. Definitivno, ako netko ne zna raspoznati razliku između tHrash i trash metala, Kreator je jedan od bendova na čijem će koncertu to moći ponajbolje raspoznati.

Kako sam spomenuo, usprkos dobroj atmosferi, veći dio publike nije baš bio raspoložen za 'skakanje', pa ih je Mille, kojemu je kontakt s njom, kao i obično i kao i svugdje, bio na visokom nivou, pozivao bliže stageu, pa čak i na 'moshanje'. Neki su se odvažili, a neki nisu.

Regularni dio koncerta naslijedio je ekstatični bis, i ovdje s čak četiri pjesme, tijekom kojega je jako ozbiljno zapjevao i bubnjar Jürgen 'Ventor' Reil ("Riot Of Violence").

Dosta aktivni basist Christian 'Speesy' Giesler s Milletom je iz prvih redova publike 'posudio' bijelu zastavu s naslovom jedne od najočekivanijih pjesama te večeri, "Flag Of Hate", koja je ubrzo uslijedila.

Kad već spominjemo 'igrače', red je da posebno istaknemo i uvijek mirnog, sjevernjački hladnokrvnog gitaristu Samia Yli-Sirniöa, koji se tek tu i tamo prošeće stageom, ali zato klinički precizno 'ubija' u pojam savršeno izvedbenim 'kreatorskim' riffovima i solažama.

Jedna od stvari koje su bile najbolje prihvaćene bila je ta da se Mille prisjetio slovenske ekipe s Metal Campa ("...i know you from Metal Camp..."), te najavio da će se 'možda' opet tamo vidjeti. Što, bez obzira na činjenicu da su već dva puta svirali, uopće nije loše. Jer, od Kreatora se uvijek može očekivati istinski spektakl, i njihovi su koncerti pravi praznici thrash metala, pa je takav bio i ovaj mariborski.

I tako smo pri povratku, nakon pravog toplinskog udara, kojeg su u prvom redu priredili Eluveitie i Kreator, puno lakše podnijeli novi snijeg i pad temperature od jedno 8-9 stupnjeva u odnosu na onu kada smo stigli.

Kreator set lista:
Intro/Chaos Of The Damned
Hordes Of Chaos
Warcurse
Extreme Aggression
Phobia
Voices Of The Dead
Enemy Of God
Destroy What Destroys You
Pleasure To Kill
People Of The Lie
Coma Of Souls
The Patriarch
Violent Revolution
Terrible Certainly
Betrayer

Bis:
Amok Run
Riot Of Violence
Flag Of Hate
Tormentor

Tekst & Photo: Ivica Cikač, Ljudevit Cikač

Izvještaji