Aktualno
Nastup Tomislava Golubana na International Blues Challenge u Memphisu
25.2.2009. @ 22:39
International Blues Challenge jedan je od najvećih i najrenomiranijih blues festivala na svijetu, a ove se godine od 4. do 7. veljače održao po jubilarni 25. puta u meki bluesa - Memphisu. Kako mu samo ime (challenge) govori on je natjecateljskoga karaktera jer svjetska krovna blues udruga Blues Foundation natjecateljima dodjeljuje priznanja i nagrade, no i bez njih stvar je prestiža uopće nastupiti na IBC-u jer na njemu mogu nastupiti samo - najbolji.
Po prvi put ove godine i Hrvatska je imala svog predstavnika na festivalu - usnoharmonikaša Tomislava Golubana.
Memphis samo dva dana uoči početka natjecanja ničime nije odavao da će uskoro biti domaćin tako velikog festivala, dapače grad je i tijekom dana zjapio sablasno prazan čemu je uvelike doprinosio i ledeni vjetar te vlaga iz obližnje rijeke Mississippi.
Recesija je na primjeru Memphisa upravo zastrašujuća - u samom centru grada iznajmljuju se ili prodaju cijeli golemi i glamurozni neboderi, a stotine malih radnji zjape prazne ili zatvorene.
No, na Beale Streetu, najpoznatijoj blues ulici na svijetu na kojoj su nekada davno karijeru započinjali i velikani poput Rufusa Thomasa, Isaaca Hayesa, Buddy Guya ili BB Kinga, bila je sasvim druga slika.
Deseci radnji nude hrpe majica, privjesaka, šešira, magneta itd. najpoznatijih blues izvođača po relativno pristupačnim cijenama. Cijena dobre majice je oko 100 kuna, no teško se oteti dojmu da je sve to nekako izvještačeno i maksimalno iskomercijalizirano, te da počiva uglavnom na želji da se što efikasnije isprazne džepovi turista. Tako da je od iskrenog soula i bluesa, po mome mišljenju, u Memphisu ostalo malo, a najviše je želje za zaradom.
Vrijeme je naposljetku išlo na ruku organizatorima i sudionicima festivala, te se odjednom promijenilo s ledeno vjetrovitih tijekom dana -3 na nevjerojatnih 18 stupnjeva, tako da su oskudno odjevene dame i muškarci u košuljama ili majicama odavali dojam proljeća.
Festival je otvoren u srijedu, 4.2. u prelijepoj zgradi New Daisy Theatrea - staroga kazališta na Beale Streetu, no to je učinjeno na konfuzan i loš način.
Naime, svi pozvani - organizatori, sudionici, predstavnici medija i sponzori okupili su se u 17 h i uglavnom navalili na osrednje jelo iz cateringa (i tu se vidi recesija), dok im se ama baš nitko nije obratio pozdravnom riječi od strane organizatora. Upravo nezamislivo da se tako nešto dogodi, tako da su se zbunjeni posjetitelji pomalo osipali i ponovno su se okupili tek oko 21 h kada su počeli svirati pobjednici proteklih godina u sklopu takozvanog Kick-Off koncerta.
Prvo su nastupili fenomenalni Trampled Under Foot, bjelački hard blues trio s atraktivnom i dobrom basisticom.Oni zvuče kao The White Stripes u blues verziji, s primjesama avangarde pa i psihodelije.Vrlo su čvrsti, opaki i uvjerljivi pa je pravo čudo da još nisu ostvarili i svjetski uspjeh. No nije nikakvo čudo da su na prošlogodišnjem IBC-u pobijedili u kategoriji najboljeg benda.
Zatim je nastupio Sean Carney Band, koji je bio još jedan dokaz da blues (barem na ovome festivalu) postaje gotovo dominantno bjelački. Carney iznimno dobro svira i pjeva glasom autentičnog crnog bluzera.
Ništa lošiji nisu bili ni Homemade Blues Band, no za mene je posebna poslastica prve večeri IBC-a bio Zac Harmon, domaći fenomenalan gitarist, višestruki pobjednik proteklih godina festivala u kategoriji najboljeg gitariste.
Harmon je najbolji dokaz da blues i danas može biti atraktivan, uzbudljiv, nadahnut i nepredvidiv. Inače, on je jedan od rijetkih tamnoputih glazbenika koji me se posebno dojmio, a itekako je zaslužan i za organizacijski dio cijelog festivala.
Iza tog koncerta u Mr. Handys Blues Hallu nastup je održala grupa Delta Highway na kojemu smo imali priliku upoznati g. Bobbya Rusha, legendu blues glazbe. A da su i veliki glazbenici normalni i simpatični ljudi Rush je uvjerljivo dokazao kada je oduševljeno reagirao na ideju da se fotografira zajedno s našim Golubanom.
Naš predstavnik Tomislav Goluban na usnoj harmonici u kategoriji solo/duo izvođača, iako nije ostvario plasman u finale (bio je sasvim blizu) zasigurno je osvojio velike simpatije publike i žirija koji su svaki njegov nastup popratili srdačnim aplauzom.
Da se doista dopao domaćim blues facama svjedoči i to da je legendarni Black Jack, poznati dugogodišnji blues DJ na Radio Memphisu svakodnevno i po nekoliko puta vrtio u svojoj emisiji Golubanove albume, a njegovo drugo polufinale u klubu Tap Room došao je pogledati i sam izvršni direktor Blues Fondationa, Jay Sielman, kao i urednik magazina Blues Revue, Art Tipaldi te mnogi drugi zainteresirani kojih je bio veliki broj.
Tomislav Goluban nastupao je u konkurenciji sa sljedećim glazbenicima: V.E. Paul, Rich Berry, Jimi Lee, Ben "Swamp Donkey" Brenner, Joe McGuinness, Charles Burton, Brian Witty, Aaron Burton, Al Rivers te pobjednikom Tap Rooma, Austin "Walkin" Caneom.
Ovogodišnji je IBC donio nastupe 184 izvođača. Nastupali su u 16 klubova u Beale Streetu, bendovi u 10 (Alfred's, B.B.King, Blues City Cafe, Club 152, Double Deuce, Hard Rock Cafe, New Daisy Theater, Old Daisy Theater, Rum Boogie Cafe i Superior), a kategorija solo/duo u 6 (King's Palace Cafe, Mr. Handy's Blues Hall, Pig on Beale, Handy Park Blues Tent, Tap Room i Wet Willies).
Svaki od tih klubova od strane žirija, koji je u dvije polufinalne večeri bio različit, donio je svog pobjednika koji je išao u finale. U svakom od klubova nastupalo je od 9 do 12 izvođača i svaki je imao svog voditelja.
Započevši s polufinalnim večerima 5. veljače od 17 h, Beale Street bila je preplavljena blues zaljubljenicima i glazbenicima koji su s programom u jednoj ruci kružili od kluba do kluba tražeći svog izvođača, najzanimljiviji nastup ili samo dobru svirku, nešto što će ih zadržati narednih 20 minuta, koliko je trajao nastup svakog polufinalista, ili narednih sati na istome mjestu.
U petak je u klubu Alfred's održan prvi međunarodni 'showcase' s nastupom izvođača iz Australije, Kanade, Francuske, Izraela, Italije, Norveške, Poljske i, naravno, Hrvatske. Voditelj koncerta bio je Jostein Forsberg, član odbora Blues Foundationa i jedan od čelnih ljudi europski poznatog Nottoden Blues Festivala, koji je nakon Golubanovog nastupa rekao: "...Moram reći kako vjerujem da je Sonny Terry, kada je preminuo, na svom putu prema nebu zastao i rekao 'Moram ovom momku dati malo mog talenta!'".
Svi oni koji prate blues glazbu i znaju tko je Sonny Terry i njegovo značenje za usnu harmoniku u blues glazbi znaju koliko je to veliko priznanje.
U isto vrijeme u četiri kluba na Bealeu održan je 'Youth Showcase' koji je predstavio 24 sastava čiji su članovi do 21 godine starosti. Moglo se tu vidjeti 9-godišnjeg gitaristu, 13-godišnju gitaristicu, 15-godišnjeg slide gitaristu, bas gitaristu čiji je bas bio veći od njega te 14-godišnjeg boogie woogie majstora.
Nakon nastupa Tomislava "Little Pigeona" u TV emisiji 'Memphis at Ine' koja ide uživo, a gdje je odsvirao dva glazbena broja, mnogo ljudi susretalo ga je i čestitalo na ulicama Bealea. Naravno iznenađenje svima je već činjenica da se u Hrvatskoj svira blues, no o tome opširnije drugom prilikom.
Kako glazba u Bealeu rijetko prestaje u danima IBC-a, nakon finalne večeri u klubu Rum Boogie Cafe nastupio je Bob Margolin uz jam session, a isti se održavao u još nekoliko klubova poput B.B. Kings, Alfreds te Club 152 gdje je nastupio i Tomislav Goluban.
Velikim finalem u prelijepoj zgradi staroga Orpheum Theatrea održana je zadnja večer festivala u subotu, 7.2. Pobjednici ovogodišnjeg IBC-a u kategoriji bendova su JP Soars&The Red Hots, koji iako sviraju tradicionalan, gotovo starinski blues to rade iznimno srčano, dobro i uvjerljivo. Drugo su mjesto osvojili Ty Curtis Bend (njihov istoimeni lider sjajan je storyteller) a treće Monkey Junk koji su možda i najoriginalniji s obzirom da je njihov zvuk pomalo crossover funka, soula, r&b-a i bluesa.
U kategoriji solo/duo artista pobijedio je Little Joe Mc Lerran, kojemu je ovo bio četvrti nastup na IBC-u. On inače nastupa od svoje devete godine, tako da je sada već vrlo iskusan glazbenik. Izvrstan, simpatičan jazzy-blues klavirsko-saksofonistički duo Alphonso&Richard zasluženo su osvojili drugo mjesto dok je najboljim gitaristom proglašen JP Soars.
U Hrvatskoj glazbenoj uniji, točnije u njenoj podružnici - nedavno osnovanoj udruzi blues glazbenika i drugih koji se aktivno bave promicanjem blues glazbe u Hrvatskoj - pod imenom Hrvatske blues snage, pod vodstvom agilnog tajnika HGU-a (Zagrebačke županije) Dražena Buhina, velikog zaljubljenika i poznavatelja ove glazbene vrste učinjeno je mnogo u kratkom roku kako bi se organizirao Golubanov odlazak na ovaj festival.
Hrvatska je najmlađa članica Blues Foundationa, registrirala je preko 50 članova, a za sljedeću su sezonu planirani kompilacijski DVD i CD te natjecanje koje će iznjedriti novog hrvatskog blues predstavnika za sljedeći festival u Memphisu.
Bitno je napomenuti da je nastup našeg predstavnika na jednome ovako velikom i renomiranom festivalu i priznanje našoj glazbi, budući da je donedavno nešto ovakvo bilo gotovo nezamislivo.
Kako je IBC prije 25 godina i nastao na temelju odmjeravanja snaga između lokalnih glazbenika, kako bi se tijekom jedne godine ustanovilo tko je od njih najbolji (s vremenom je ta konkurencija sve više rasla pa je na kraju poprimila i inozemne razmjere jer je od 160 izvođača ove godine bilo i desetak izvan Amerike), to je i dan danas ostala glavna misao vodilja cijelog festivala - da se pred objektivnim žirijem i publikom uz svirku uživo ustvrdi tko je najbolji u pojedinoj kategoriji.
Goluban je bio itekako svjestan toga i samim time apsolutno je bio koncentriran, sjajno pripremljen, (iza njega su mjeseci i mukotrpnih proba) i na visini zadatka.
Da je ovaj festival itekako značajan, ne samo medijski već i ekonomski za Memphis, onako kako su primjerice Porin i Dora bili za Opatiju u prvim godinama svoga postojanja, svjedoči i simpatičan, vrlo profesionalan i uslužan prvi čovjek Blues Foundationa Jay Sieleman koji kaže "da brojni izvođači ali i turisti koji su tu upravo zbog festivala itekako pune gradski proračun ostavljajući svoj novac u brojnim atraktivnim kafićima, klubovima, restoranima i dućanima. Da festival stalno raste, kao i interes za njega pokazuju i brojke, tako smo primjerice 2004. godine imali 70 sudionika, dvije godine kasnije bilo ih je 120, dok ove godine imamo rekordnih 184".
Isto tako napominje "da mu je jako drago da je festival spontano postao inozemnog karaktera, pa tako nije ništa čudno kada se prijavljuju (ali i nastupaju) sudionici iz primjerice Škotske ili Japana, koji nerijetko sviraju blues kao da su rođeni uz Mississippi".
A zahvaljujući Draženu Buhinu i Hrvatskim blues snagama Hrvatska će i sljedeće godine imati svoga predstavnika na IBC-u.
Izvještava: Krešimir Čulić
Više o Hrvatskim blues snagama potražite na www.croblues.com.
