Aktualno

Te sam noći pronašla blues

9.2.2009. @ 16:27 Lana Bunjevac

Nisam se puno dvoumila kada me prijatelj pozvao da subotnju večer provedem u zagrebačkoj Sobi gdje je svoj premijerni nastup imao bend po imenu Trn. Kišna večer bila je kao stvorena za blues...

Novo ime na glazbenoj sceni petorka je u sastavu Vurda (vokal), Igor (bas), Tudor (gitara), Nenad (gitara) i Siniša (bubnjevi). Prijateljima koji se dosad nisu okušavali u ozbiljnom sviranju zajednička je, prema vlastitim riječima, bila ljubav prema bendovima čija imena započinju slovom M (Metallica, Marilyn Manson, Monster Magnet, Megadeth...) te je osnivanje vlastitog benda bio logičan sljedeći korak. Ispočetka su se nazvali Trn u oku, no kako je u Zadru već postojao bend istog imena, skratili su naziv u - Trn.

S obzirom da koncert nije bio nigdje najavljen mogu reći da nisam očekivala tako dobar odaziv ljudi, a za razliku od mog kolege kojeg se dan ranije Soba baš i nije dojmila, mene je kao koncertni prostor ugodno iznenadila.

Trn zasada ima desetak autorskih pjesama, od kojih ću izdvojiti "Čudnu vrstu" te upečatljivu "Ove ćeš noći naći blues", na kojoj se ujedno i zaustavila moja potraga. Naime, opis kako oni 'sviraju blues ali se to iz nekog razloga ne čuje' prilično je točan i ide u prilog onima koji više vole bendove čvrstih, rockerskih riffova, baš onakvih kakve rade njihovi uzori na slovo M.

Odlučivši se za pjevanje isključivo na hrvatskom jeziku, Trn je ponudio i neka zanimljiva rješenja, primjerice u pjesmi "E da je meni para" u kojoj će pažljiviji slušatelji odmah uočiti (namjernu) tekstualnu referencu na Partibrejkerse i njihovu stvar "Prsten".

Osim autorskih stvari, dečki su izveli i nekoliko obrada - "Soba 23" Denis & Denis fino se uklopila, ne samo zbog činjenice da smo zaista bili u Sobi, već i zbog toga što je zanimljivo čuti jednu tako diskoidnu stvar odsviranu isključivo pomoću gitara.

"Sinhro" od EKV-a bilo je ponešto predvidljivije igranje na sigurnu kartu, ali obradovali su me ovim izborom, budući da mi je to uvjerljivo najdraža stvar iz cijelog EKV opusa.

No, ono što mi se najviše svidjelo nisu bile ni obrade ni blues, već stvar pod nazivom "Reci kako se zoveš" s kojom su otvorili koncert i koja je, mogla bih to već sada reći, njihov prvi potencijalni hit.

Vjerojatno su vam svima dobro poznate mnogobrojne pjesme nazvane ženskim imenima koje su raznorazni glazbenici posvetili svojim neostvarenim ili pak prekinutim ljubavima, a mnoge od njih su, zbog svoje popularnosti, već odavno ušle u antologiju hrvatskog (i balkanskog) rock pjesništva. Upravo o tim imenima govori ova pjesma u kojoj su tako na originalan i duhovit način odali fini hommage domaćoj pop kulturi '80-ih, od Marine i Tonke pa do Fride koja u njihovoj verziji sluša Velvete i Tamare koju se više ne čeka.

Iako su mi dečki na kraju rekli da je njima samima ova pjesma tek negdje pri kraju ljestvice, o njenom prihvaćanju dovoljno govori i to što su je na kraju koncerta morali još jednom ponoviti.

Za prvo predstavljanje i više nego dovoljno, a ono što im sada još treba jesu, sportskim žargonom rečeno, kilometri u nogama te, naravno, krug publike koji će biti širi od onog prijatelja i poznanika.

Izvještaji