Recenzije
33 godine glazbene kemije
9.2.2009. @ 12:29
Randy Crawford & Joe Sample
No Regrets
| Datum izdanja: | 20.10.2008. |
| Izdavač: | PRA Records / Aquarius Records |
| Žanr: | Jazz |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Everyday I Have The Blues
- Today I Sing The Blues
- Respect Yourself
- Angel
- Me Myself And I
- Just One Smile
- Don't Put All Your Dreams In One Basket
- This Bitter Earth
- Starting All Over Again
- No Regrets
- Lead Me On
- Angel Of The Morning
Još jedan album suradnje pjevačice Randy Crawford i pijanista Joea Sample nudi tek 12 vrhunski odsviranih, aranžiranih i otpjevanih glazbenih standarda iz R&B žanra. Savršeno ispolirano i ponegdje sterilno, neovisno radi li se o pjevanju ili svirci/aranžmanima, uz tek poneki bljesak iznenađenja, jednostavno nije dovoljno da bi se "No Regrets" uzdigao iznad prosječnosti.
Randy Crawford i Joea Samplea domaća je publika imala priliku upoznati 2005. godine u Opatiji, kada su promovirali svoj pop-jazz album "Feeling Good". Oni su se, pak, međusobno upoznali sad već davne 1976. kada je na prvijencu mlade i iznimno talentirane pjevačice Randy Crawford klavir zasvirao legendarni Joe Sample.
Tri godine kasnije, ostvarili su suradnju po kojoj će zauvijek ostati upamćeni. Pjesma "Street Life" Joevih Crusedersa s vokalom Randy Crawford postala je besmrtna izvedba, a periodični izleti i susreti dva iznimna talenta najavljivali su ono neminovno - zajedničku suradnju.
Crawfordičina karijera utihnula je nakon niza solo hitova ("Rainy Night In Georgia", "You Might Need Somebody"...), pa se prilika za povratak ukazala 2006. s gore navedenim pop/jazz albumom "Feeling Good".
Za "No Regrets" primijenjena je slična formula, s tim da su se promijenile dvije ključne stvari. Prva je što se album okrenuo bluesu i soulu, a druga što ni približno nije uspio ostvariti onu čaroliju svoga prethodnika postajući tako tek jedan od uobičajenih albuma posvete određenom žanru kakve su (doduše, puno bolje) radile Dinah Washington i Aretha Franklin.
Nedostatak pravog iznenađenja (izuzev loše naslovne pjesme kada se uzme u obzir kako je riječ o engleskom prepjevu "Non, je ne regrette rien" koju teško da će itko ikada otpjevati bolje od Edith Piaf), igranje na sigurno (već nebrojeno puta sažvakan koncept manjeg orkestra, odabir poznatih i manje poznatih jazz i pop pjesama, intimna atmosfera natopljena emotivnošću) jednostavno nije urodilo plodom.
Dobra stvar u čitavoj priči jest što ćemo ih i dalje pamtiti isključivo po 1979. i "Street Life".
