Recenzije

Erupcija odličnog alternativnog zvuka

9.2.2009. @ 20:24 Siniša Miklaužić

Ako si priuštite cjelodnevni festivalski tretman, tada možete naići na niz manjih bendova koji pokušavaju zagrijati malobrojnu publiku pred večernji 'headlinerski' dio. Tako su i Ruiz otvorili jedan prošlogodišnji festival pred svega 30-ak ljudi, ali nisu razočarali.

Ufurali su se u svirku kao da su glavne zvijezde pa su svoju minutažu odsvirali vrlo nabrijano i energično zbog čega sam čekao da sve to čujem i na službenom izdanju. I, evo, konačno se i to dogodilo.

Inače, Ruiz je osnovan 2005. kao dvojac, a već sljedeće godine dobiva završne konture kao trojac, te u toj postavi rade i danas. Svirali su na mnogim festivalima, održali preko 50 koncerata u Hrvatskoj i bližoj okolici, sve u vidu što boljeg upoznavanja publike s njihovim pjesmama, pa je tako ovaj prvijenac "Erupt!" svojevrsni 'best of' dosadašnje karijere.

Već sam omot albuma pokazuje da su Ruiz zabavan bend, uvijek spremni na šalu, budući da su na naslovnici dvoje klinaca odjeveni kao neki 'startrekovi' inženjeri koji žele probuditi vulkan. Ako vas zanima kako je to moguće, odmah ćete krenuti u otvaranje knjižice gdje je sve objašnjeno kroz nekoliko slika. Ipak, humor nije glavna dobra osobina benda, već je to glazba.

U 45 minuta albuma, Ruiz su ponudili odličnu dozu američke alternativne scene zadnjih dvadesetak godina progledane kroz prste britanske post punk faze. Drugim riječima, dečki sviraju žestoku i eksplozivnu glazbu na tragu Nirvane i Queens Of The Stone Age pomiješane s plesnim elementima Gang Of Foura.

Miješajući sazvučja dviju različitih alternativnih struja (američke i britanske), Ruiz se nije izgubio, pa je dobio gotovo savršenu kombinaciju jednog i drugog čime su i zaintrigirali poznatog Boba Katza (tri Grammya) koji im je radio završni mastering.

Otvarenje albuma pripalo je skladbi "She Had Opened Her Soul" koja podosta vuče na radove At The Drive-In, dok joj je sljedeća "Search" totalna suprotnost zbog vrlo zaraznog plesnog punk ritma i eksplozija gitara u refrenu.

"You Can't Have Me" zvuči kao neki laganiji broj Queens Of The Stone Age protkan tipičnom The Pixies atmosferom pjesme (nešto laganiji početak sa žestokim pripjevom), a potom dolazi "Lying On The Porch" koja zvuči kao Franz Ferdinand odsviran od strane Nirvane.

Kako album odmiče kraju, tako dolazi još više do izražaja preklapanje osnovnih uzora u vrlo zavidnu i dinamičnu cjelinu. Možda bi samo još trebalo istaknuti pjesme "Uno" koja je posebna po tome što je najmirnija, te "Porn Stars From Mars" koja je njihov dosadašnji najveći hit ponajviše zbog gerilskog spota koji se vrtio putem malih ekrana.

Energija koju posjeduju Ruiz je nepobitna i osjeća se u svakom odsviranom akordu, drugačiji su od drugih mlađahnih bendova koji se pokušavaju probiti, pa i u tome vidim njihovu priliku za nešto značajniji uspjeh.

Gledajući nešto globalnije, mogle bi se naći neke paralele s npr. The Subways i Nine Black Alps, ali bih i u tom pogledu rekao da su Ruiz bolji jer imaju cjelovitiji album, a ne samo par hit singlica, a ostalo propuh i prašina.

Iako je "Erupt!" tek izašao, Ruiz već najavljuju da bi tijekom ove godine, između koncertnih promocija albuma, trebali početi raditi na novom albumu, nadam se da će nastaviti graditi svoju karijeru na ovom kamen temeljcu.

Drago mi je da svakim danom sve više raste mlada rock scena u nas i da imamo sve više raznolikijih bendova, pa tako ima za svakog ponešto. Ruiz u toj grupi spada među zanimljivije i energičnije čime će zasigurno naći put do novih fanova, promotora, medija i sponzora, a tada će biti sve mnogo lakše.

Albumi