Aktualno

'Boom Boom' u Sax!-u

27.1.2009. @ 23:19 Nikola Burčul

Sinoćnjim nastupom u zagrebačkom klubu Sax!, sastavi Barber Shop, Nebojša Buhin Nebo & The Downstrokes te Tomislav Goluban Little Pigeons ForHill Blues demonstrirali su malu ali postojanu blues vatru koja ima tendenciju širenja u ozbiljan požar.

Jedan burbon, jedan skotch i jednu pivu naručio je davno, u udaljenom Mississippiju, autor naslova ovog članka - bluesman John Lee Hooker. Desetke godina kasnije i tisuće kilometara dalje, u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici u sklopu programa BlueSax!, isti osvježavajući napitci kružili su i šankom kluba Sax!.

Tri hrvatska blues sastava okupili su se na još jednoj večeri posvećenoj kultnom glazbenom pravcu rođenom u delti Mississippija.

Pjesma glazbenika Bo Diddleya "Who Do You Love", u izvedbi solidnog splitskog kvarteta Barber Shop, otvorila je večer. Iako nas je Diddley napustio u lipnju prošle godine, njegov duh se - kao što se dim cigareta ugodno popunjenog Sax!-a uvukao u odjeću svih prisutnih - uvukao duboko u pore svih fasciniranih ovim glazbenim pravcem. On je još za života utjecao na mnoge, uključujući također pokojnog Jim Morrisona (ista pjesma otvara uživo snimljen album The Doorsa "Absolutely Live").

Na Morrisona, osim Diddleya, uvelike je utjecao i blueser Muddy Waters, pogotovo njegova "I Got My Mojo Working" pjesma. Utjecala je u tolikoj mjeri da je na 'najnovijem' studijskom albumu The Doorsa, "L.A. Woman", u istoimenoj pjesmi stih "Mr. Mojo Risin'" (koji je Morrisonov anagram) napisan pod direktnim Watersovom utjecajem.

Muddy Waters je utjecao na Bo Diddleya, Diddley je utjecao na The Doorse, a The Doorsi su očigledno utjecali na splitski cover-sastav Barber Shop koji je, između ostalih prepjevanih blues standarda, odsvirao još pjesme "Roadhouse Blues" te spomenutu "L.A. Woman" grupe The Doors.

Drugi se na pozornicu uspeo bjelovarski gitarist Nebojša Buhin koji je s pratećim sastavom The Downstrokes odsvirao set pretežno instrumentalnih autorskih kompozicija. Autorski, pretežno instrumentalni blues albumi (od kojih valja izdvojiti solidan album "Ten Guitar Stories" te prošle godine Porinom ovjenčan album "Guitar Language") - na koje se Buhin u vremenu u kojem u Hrvatskoj blues nije najtraženija glazbena forma - hrabro odvažio, već su dovoljan pokazatelj ustrajnosti ovog glazbenika.

Kad se tome doda evidentan gitaristički napredak od, primjerice, njegovog nastupa 2004. godine u maloj dvorani Doma sportova gdje je svirao kao predgrupa bendu Vlatka Stefanovskog, očigledno je da Buhin zaista vjeruje u blues, jer iz njegovih šest gitarističkih žica, deset gitarističkih priča i iz njegova gitarističkog jezika jednostavno vrišti poznata parola "In Blues We Trust".

Robert Johnson je od svih smatran najutjecajnijim blues glazbenikom svih vremena koji je, doplivavši iz delte Mississippija, sa svojim opusom pjesama koji danas stane na svega dva nosača zvuka, izazvao revoluciju u poimanju glazbe. Johnsona je u svojem formativnom glazbenom razdoblju čuo mladi Robert Allen Zimmerman.

Opsjednut Johnsonovom ostavštinom, Zimmerman je proučavao konstrukcije njegove lirike te bravure njegovih gitarističkih zahvata. Kako postoje samo svega dvije Johnsonove fotografije, Zimmerman je prilikom istraživanja korijena svojeg uzora nabasao na amatersku (navodnu) turističku maglovitu video snimku samog Johnsona, koja ga je istodobno oduševila i uplašila.

Kasnije promijenivši ime u Bob Dylan, Zimmerman postaje jedan od najcjenjenijih svjetskih glazbenika, a svoju fascinaciju Johnsonom detaljno iznosi u svojoj knjizi "Kronike (prvi dio)". 1963. Dylan snima album "The Freewheelin' Bob Dylan" u koji uvrštava svoju pjesmu "Don't Think Twice, It's All Right".

Robert Johnson je utjecao na Bob Dylana, a Dylan je, među ostalima, utjecao na Nebojšu Buhina koji se, uz pomoć vokalistice Suzane Balen, sinoć prisjetio legendarne Dylanove pjesme "Don't Think Twice".

Buhin je nastup započeo instrumentalom "The Buzz", nastavio Freddie Kingovom "Hideaway", odsvirao još nekoliko instrumentala te se oprostio svojom vjerojatno najpoznatijom pjesmom "New Shoes".

Na početku spomenuti John Lee Hooker tridesetih godina prošlog stoljeća živio je u Memphisu, gdje je radio u poznatoj ulici Beale i povremeno nastupao na kućnim zabavama. Upravo u istoj ulici Beale 4. veljače započinje dvadesetpeti internacionalni Blues Challenge na kojem će se natjecati naš usnoharmonikaš Tomislav Goluban, koji je u Sax!-u sinoć nastupio posljednji.

Goluban, u Hrvatskoj već renomirani majstor usne harmonike, izabran je da u solo kategoriji predstavi svoje sviralačke sposobnosti u konkurenciji od 180 natjecatelja. Svoj sinoćnji nastup 'Zagorski blueseri malog goluba' započeli su simbolično, američkom himnom "Amazing Grace", te odsvirali nekoliko pjesama poput "Mr. B."(prva pjesma s njihova drugog albuma na čijem im se snimanju pridružio i veliki Boško Petrović), "0,5"(s vokalnim pojačanjem u vidu Martine i Ane), te "Pigeon's Flight" i "Diggin' My Potatoes" (pjesme s prvog albuma - za posljednju je snimljen i video uradak).

Ni ovaj energični glazbenik iz Zaboka nije ostao lišen utjecaja spomenutog Roberta Johnsona, te je na set listi svoje mjesto pronašla i Johnsonova "I Believe I'll Dust My Broom".

Kako je sav taj blues utjecajno lančano povezan te neminovno jedan izvođač utječe na drugog, kako Robert Johnson utječe na glazbenike bilo iz Splita, Bjelovara ili Zaboka, nadajmo se da će Goluban isto tako utjecati na komisiju internacionalnog Blues Challengea.

Ili barem da, kao što je sam Goluban izjavio na press konferenciji održanoj pred sam nastup: "Sam da ne budem zadnji!".

Izvještaji