Recenzije

Zona "Sumraka"

23.1.2009. @ 18:26 Igor 'Yuri' Jurilj

Oduvijek su se bestselleri po kratkom postupku ekranizirali u visokobudžetne, dugometražne igrane filmove, no sredinom devedesetih postalo je apsolutno predvidivo koji će predložak u najkraćem vremenu dobiti svoju filmsku inačicu, izuzevši Tolkienovu trilogiju, koja će, dakako, u prvom vikendu prikazivanja trijumfalno potući prethodne ekvivalente.

U sumraku 2008. dogodilo se jednako sa "Sumrakom" - novim ispljuvkom Hollywooda koji je stvorio histeriju napaljenih tinejdžerki. Popratni soundtrack jednako je predvidiv...

Recenzija bi trebala početi i završiti jedinim vrijednim audio zapisom koji se istovremeno suprotstavlja samome sebi u kontekstu ove kompilacije vrišteći: 'Kog' vampira ja tu radim!?', a riječ je dakako o "Supermassive Black Hole" Musea. Pjesma objavljena tri godine prije izlaska filma i 'prištekanog' mu 'mrčndajza' ne treba elaboraciju jer svima je poznat naerotiziran Bellamyev riff zabijenih kandži u njegov nerijetko neartikulirani falset.

Psihodelični instrumentarij i jeziv karakter pjesme dovoljni su argumenti da se produkcija nevrijedna spomena sjetila ovu pjesmu uvrstiti u kompilaciju jer, osim imena filma koji će izblijedjeti brže od "Vrane", kompilacija nema prodajnih predispozicija.

No, valja nastaviti i odmah ubiti dvoje uši jednim opisom, a to su svakako "Decode" i "I Caught Myself", pjesmuljci, kako sami kažu, power-pop benda Paramore sa čijim se pjesmuljcima svaka socijalno-retardirana djevojčica može poistovjetiti. I nakon nekoliko slušanja uvjeren sam da je Hayley Williams neki čudan pseudonim za Avril Lavigne. Imperativ: imati najavni hit-singl koji će prodavati i film i soundtrack. Obavljeno!

No, bend o kojem bismo mogli podosta toga čuti u skoroj budućnosti, i to izvan sfera žutila i naslovnica tabloida, svakako je britanski elektro-dvojac The Black Ghosts koji nevjerojatno podsjeća na Simon & Garfunkelov evergreen "The Sounds Of Silence" iz "Diplomca". Pomalo eterični i na trenutke sintetizirani vokali odlično su stopljeni sa zvucima akustične gitare, violine i sintisajzera u jednu noir varijantu balade. Zarazno...

Chester the Molester i Linkin Park dokaz su šabloniziranosti američke industrije, pa tako patetična "Leave Out All The Rest" jednostavno mora svoje mjesto pronaći u ovom varivu. Nezamislivo je bilo da će se frontmen velikih Jane's Addiction, Perry Farrell, glazbeno isprostituirati za pjesmicu kojoj je maksimum trailer ili odjava filma, a u svom elektro-popu kombinira dionice nabrajanja poput onih Madonninih u "Vogueu".

Dolazimo do kulminacije kada jedan jedini, superzgodan, blijed, leteći i samozatajan teen-lover-što-se-prži-na-suncu-ali-ne-stari, Rob Pattinson, propjeva svojoj curici u akustičnoj "Never Think". Dečku, osim što mu nije jasno da pjeva djevojci koja mu može biti šukununuka (pedofilska uzbuna!), nije jasno ni da ne može održati tonalitet i k tome je krajnje neartikuliran. Ljudi nisu navikli čitati riječi pjesama u akustičnim baladama, pa nemojmo ni sada biti avangardni, stoga bi naslov trebalo preformulirati u "Never Sing". Budi lijep i grickaj vratove.

Zanimljivo je kako je ista pjesma u krajnjem kontrastu s ekvivalentom Iron & Wine "Flightless Bird, American Mouth", koja je osim stabilnog vokala prekrasne boje tek neznatno nadopunjena samozatajnom harmonikom - više je manje.

Naposljetku, tu je instrumentalna "Bella's Lullaby" filmskog skladatelja Cartera Burwella koja naprosto slijedi sve parametre kvalitetne filmske teme, od uvoda, argumenta, kulminacije, argumenta, peripetije i naposljetku reprize, no ponovno se nameće ona zlokobna misao kako je to tek reinterpretacija neke poznate skladbe, što nije ni neobično uzmemo li u obzir njegov impozantan opus u nekim od najboljih filmova posljednjih dvadeset godina poput "Velikog Lebowskog", "Biti John Malkovich" ili "Nema zemlje za starce".

Produkcija popratne kompilacije ovog blockbustera imala je na umu ciljanu publiku filma i stoga je nepošteno i licemjerno osuditi njih kao recipijente, jer utješno je da će mladi zaljubljenici u mračno-romantičnu tematiku vrlo brzo prerasti afinitete prema ovakvim pričama, pa tako i prema sličnim patetično-predvidivim glazbenim kompilacijama koje su naprosto načinjene kako bi uspješnost filmskoga projekta bila veća.

Albumi