Recenzije

...vraćanje dostojanstva klaviru...

13.1.2009. @ 18:20 Muzika. hr

Kroz povijest je klavir uvijek imao skoro pa središnju ulogu u većini stvari, a 20. stoljeće je sa skladateljima poput Satiea i Cagea odlučilo stati na kraj onome što se smatralo ispravnime u pristupanju instrumentu.

Gaženje konvencija i širenje vidika je bila glavna nit vodilja, 50-ak godina kasnije stvari se vraćaju na staro mjesto - skoro pa predvidljiva, klišejizirana i nadasve dosadna glazba koja klaviru čini sve samo ne uslugu (najočitiji primjeri su Coldplay, Keane itd.).

Hauschka (ili Volker Bertelmann) se tijekom svoga rada vratio konceptima zacrtanih od strane gore spomenute dvojice koristeći razno razne predmete koje je umetao među i oko žica klavira te protiveći se onome što smatramo instrumentalna klavirska glazba.

"Ferndorf" predstavlja odmak od prijašnjih albuma u smislu da se vraća konvencionalnijem zvuku od onoga koji je njegovao prije dodavanjem većeg broja instrumenata s natruhama elektronike. Izdaja principa ili ne, to je tema za nekoga koga smetaju promjene.

U 12 pjesama Hauschka se okreće ka tematici svoga djetinjstva provedenog u istoimenome selu gdje ono postaje izvor njegovih sjećanja.

Nedostatak tekstova se nadomješćuje atmosferom glazbe koja oslikava mirne, jednostavne, spokojne i katkad dosadne scene iz djetinjstva. Gdje je "Freibad" nostalgičan, "Barfuss Durch Grass" zvuči osamljeno, a "Rode Null" ritmički zanimljivo.

Problem kod albuma je to što je često u jednakoj mjeri izvor oduševljenja i frustracija - kada klasičnim minimalistički pristup funkcionira savršeno, dok se zna dogoditi da improvizacije zvuče pretjerano i kao da služe da ispune prostor, a ne da donesu novine.

Takve stvari se ipak ne bi trebale uzeti za zlo, Hauschka pokriva široki raspon osjećaja i stilova i uspijeva pokazati svu svoju inventivnost u procesu. Iako album zvuči pomalo 'svjetovnije' od prijašnjih, želja za eksperimentiranjem nije nestala.

Tekst: Iva Mihalić

Albumi