Aktualno
Kako su Kud Idijoti ukrali Božić
27.12.2008. @ 16:41
I dok jedan dio Puležana za Badnju večer puni crkvu u ponoć, drugi dio puni klub Uljanik, gdje Kud Idijoti već tradicionalno okupljaju fanove za božićne blagdane.
Ove godine je bilo nekoliko promjena u odnosu na prošle - povećana cijena ulaznice i nepostojanje predgrupe.
Lani je ulogu zagrijavanja imala hrvatsko-japanska grupa Welcomin' Committee In Flames, a ove godine je to dodijeljeno DJ-u, ali publika do ponoći nije popunila više od pola klupskog prostora.
Možda bi u klubu trebali domisliti razlog zbog kojeg je bilo tako, odnosno zašto nije bilo kao prethodnih godina, kad je Uljanik bio prezasićen nositeljima irokeza ili tek slučajnim znatiželjnim prolaznicima.
Cijena ulaznice ove je godine skočila na 50 kuna, a pritom se nije ponudio neki dodatni sadržaj koji bi obrazložio tu cifru, a i bilo je posve nelogično s obzirom da će Kud Idijoti imati nastup opet u subotu, 27. prosinca u Rojcu (kultnoj pulskoj bivšoj vojarni u kojoj se danas nalazi 107 klubova i udruga) i to za cijenu od 20 kuna.
Nešto sitno iza ponoći, DJ je dobio slobodno i prepustio da sva pozornost kluba poleti ka Idijotima. I tako je publika dobila svoj prvi božićni poklon, paket od dvoipolsatne, većini već poznate, punk svirke, energije i pozitivne atmosfere.
Uvijek dobro raspoloženi Sale Veruda, gitarist i glavni krivac za postojanje grupe je započeo koncert s 'duhovnim kolačićima i pravim Očenašem' u njihovom stilu: pjesmom "Pancer Noster".
Ta i sljedeća stvar, "Il Condor Pasa" su pjesme koje će se pojaviti na novom albumu koji je u pripravi već neko vrijeme, dijelom zbog side projekta Saleta.
Kroz te dvije pjesme potvrdili su zašto su već prozvani legendama, iako su još živi, zdravi i što je najbitnije, sviraju - stil i tematika njihove glazbe se ne mijenja, ostaju isti unatoč godinama i promjenama u svijetu (politika i način života) od početka njihovog postojanja, koje su ostale punk bendove ili natjerale na prekid karijere ili na 'modernizaciju' ili kako je to danas popularnije reći, 'komercijalizaciju' glazbe i kompletnoj promjeni stila, kao što je Hladno pivo to napravilo.
Kud Idijoti su kao AC/DC u rock 'n' rollu, imaju svoju nit koje se drže i u 2008., skoro 30 godina nakon osnutka benda.
Nakon završetka tih novih pjesama, koje je publika gledala pomalo začuđeno jer Kud Idijoti već dugo nisu izdali novi album i na koncertnom repertoaru im se vrte stare stvari, prešli su na "Ja sjećam se" i nastavili s "Viva La Nostra Compania", te "Hoćemo cenzuru", na koju se publika za određeni postotak povećala i očito nije prestrašila šaljive prijetnje Saleta Verude da će 'Bozanić saznat gdje su bili tu večer!'.
Uslijedili su "Mir No Alternativ", "Let's Go, idemo" i "Blitzkrieg Boys" sa zadnjeg albuma iz 2001., "Remek djelo".
Sljedeća pjesma, "Bolje sam nego slabo kumpanjan", nije samo njihova pjesma nego ujedno i istarska parola, koju je iznenađujuće dosta ljudi slijedilo tu večer i zabavljalo se u društvu samo svoje pive.
Nakon toga, uslijedio je paket politički orijentiranih pjesama iz njihovog opusa, uključujući "Amerika (Anti-Anti)", "Fuck The Sistem", "Jebem ti rat" te "Sirotinja uvijek najebe".
Tada su krenuli s ponovnim obznanjivanjem da su 'oni tu samo zbog para' te favoritima "We Salute You", "Kad sunce opet zađe", "Bepo, vrati se", "Minijatura", "Glupost je neuništiva", "Sjaj" (na kojoj je ZaraTustu zamijenio Sale).
Na bis su se, nimalo neočekivano, vratili s "O Bella Ciao", "Bandiera Rossa" i "Za tebe" za vrijeme kojih je publika koja je zauzela položaj odmah ispred pozornice počela pokazivati znakove ekstaze.
Svirci je, kao i obično, teško dati zamjerku, punih pet zvjezdica dobivaju i na razini dobre atmosfere, interakcije s publikom, energije i repertoara, stoga je relativno slaba posjećenost (u usporedbi s ranijim njihovim svirkama, ne uspoređujući ih s drugim bendovima u Uljaniku) vjerojatno u zasluzi bezrazložno povećane cijene ulaznice koju je dio Puležana odlučio bojkotirati.
