Aktualno

Cockney Rejects oživjeli punk u Karlovcu

22.12.2008. @ 14:55 Nikica Spudić

Subotnji događaj bio je potvrda da se u Karlovcu naposljetku ipak glazbeno nešto pokreće. Punk festival, nazvan 30 godina karlovačkog punka Vol.2, kojeg je organizirala grupica entuzijasta zaljubljenih u taj muzički žanr, zaista ima svijetlu budućnost.

Naime, spomenuti festival trebao se održati u prostoru Hrvatskog doma, ali je potražnje i želja za ulaznicama bila toliko ogromna da se prvih 800 komada rasprodalo u rekordno brzom vremenu, te je jedini logičan korak bio preseljenje 'zabave' na drugu, veću lokaciju.

Isprva sam bio vrlo skeptičan u pogledu same te ideje, još više vođen činjenicom da se prva prošlogodišnja obljetnica odigrala u prostoru skromnog kafića Knjige i kava čiji kapacitet nije veći od stotinjak ljudi uključujući i bendove.

E sad, iz kafića preći na punjenje sportske dvorane je vrlo velik i naročito hrabar korak, ali organizatori su imali 'asa u rukavu', a zove se Cockney Rejects i na neku čudnu foru, ti veterani i nositelji čitavog jednog punk smjera završili su baš u Karlovcu.

Osim toga, Karlovac je oduvijek grad u kojem je punk našao svoje utočište. Odgojio je generacije i generacije, za što je najbolji dokaz 31. obljetnica punk pokreta.

Festival je sadržavao sve ono što jedan pravi događaj ovakvog karaktera mora imati. Ni po čemu se nije moglo zaključiti da je Karlovac u posljednje vrijeme malo zapostavljen po pitanju punk-rock koncerata.

Nastupalo je 9 bendova što je značilo popodnevni i cjelovečernji maratonski program. Jedina negativna stvar je što je publika zapostavila bendove koji su nastupali u početku, te je u tom trenu bilo duplo više policajaca nego posjetitelja. Ali tijekom večeri se i to ispravilo, da bi kulminiralo pred sam početak svirke glavnih zvijezda.

Prvi koji su otvorili festival, još negdje oko 17:30, bio je bend koji se okupio nakon više od dvadeset godina, miješanog hrvatsko-slovenskog sastava i vrlo simpatičnog imena Tahijevi kmetovi. Postoje još od daleke 1979. godine, a jedan jedini nastup su imali 1981. godine kada su izveli svoje dvije autorske pjesme i jednu obradu što smo imali prilike poslušati i preksinoć.

Uvodna kojom su se predstavili, a samim time i skinuli prašinu sa svojih instrumenata, nazvana je "Grad". Tematika grada dosta često se javlja kod karlovačkih bendova svih generacija, tako su je se dotakli i ovi punk veterani. Druga od tri pjesme koje su izveli zove se "Kava", da bi svoj nastup završili pjesmom "Europa" čiji su humoristično-vulgarni stihovi otpjevani i nastavak izrecitiran uz pratnju bas gitare.

Inače ta pjesma originalno je od benda Lorelai, a Kmetovi su napravili svojevrstan 'remake'. U to vrijeme publiku su sačinjavali obitelj i najbliži prijatelji članova benda.

Drugi bend koji je nastupio zove se Made in Taiwan. Iako im u biografiji piše da rade pod utjecajem RHCP-a, RATM, Placeba i Liquida, odsvirali su obrade The Ramonesa, The Clasha te gore spomenutog Liquida. Iako su se oformili prije dvije godine, već rade na materijalu za album koji nastoje izdati u neka buduća vremena. Prekjučer su nam svirali "Teenage Lobotomy", "Blitzkrieg Pop", "Narcotic", "Far Away" te posljednju najavljenu kao svoju "Headache".

Bend koji me je najviše iznenadio i fascinirao, sačinjava tročlana postava. Maja na basu, Leo za gitarom te Danijel na bubnjevima, a zovu se Me As Well. Fascinantna je činjenica da su svi učenici, da imaju sedamnaest godina, da postoje od 2006. godine, da posjeduju osamnaest autorskih stvari te da su doslovno pomeli sve svoje starije kolege.

Trojac je svojom energičnošću, nastupom i usviranošću održao lekciju iz glazbene kulture, smjer punk, svima koji su se u tom trenu našli u dvorani. Iza sebe imaju nekoliko manjih koncertnih nastupa i 2. mjesto na gitarijadi.

Svirali su obrade i svoje autorske stvari. Zvukom, u neku ruku i izgledom, neodoljivo podsjećaju na Blink 182, Sum 41 ili pak NOFX, a neki od tih bendova nalaze se na popisu njihove set liste u 'cover' izdanjima.

Svirali su "Drunk Looser Marathon", "Can't You See", "Never Again", "KA Park", "U čemu je bit", "Zidovi" što spada u domenu njihove kreativnosti, osim svojih počastili su nas još i vrlo energičnom "Linoleum" NOFX-a te pjesmom "Rapture Of Lust" benda For My Pain.

Iako su te pjesme osmislili i uglazbili s nepunih 15 godina, zapanjujuća je njihova oštrost, smislenost te prije svega ozbiljnost. Po prikazanom presjeku rekao bih da su najperspektivnijih mladi bend toga žanra u čitavoj županiji.

Duhovna pastva je bio prvi bend koji se u potpunosti predstavio svojim autorskim stvarima. U stvaranju zvuka koriste se dvjema gitarama, basom i bubnjem što daje izvjesnu punoću zvuka, ali moram konstatirati kako tekstovima malo narušavaju kompletan dojam zbog svoje nategnutosti. Ime benda budi neku vjersku konotaciju, a u glazbi se znaju pronaći neki religijski elementi.

Žanrovski bih svrstao u izraziti rock, štoviše u njihovom nastupu nisam naišao niti na jedan punk element. Svirali su prilično dobre "A gdje sam bio", "24 sata", "Instinkt" te na prvo slušanje nešto manje dojmljive "Niz iglu", "Vječno more" i "Sve moje".

Jedan od bendova koji me je također ugodno iznenadio je Crom Dubh. Oni su se specijalizirali za izvedbu tradicionalnih irskih pjesama, ali u punk verziji. Od gostovanja Jamesa Cannona u Karlovcu prošlo je tek nešto više od tjedan dana te je ova sadržajno slična svirka, ali žanrovski na drugoj valnoj duljini, bila svojevrstan nastavak upoznavanja irske tradicionalne glazbe.

Najviše obrađuju pjesme The Dublinersa, The Pougesa i Dropkick Murphysa. Osim toga uplovili su u autorske vode tako da imaju i nekoliko svojih autentičnih komada koje su nam odsvirali. Zanimljivo je da u svome sastavu imaju violinisticu koja svojim zvukom ublažuje sirovu zvuk distorzije te daje onu karakterističnu irsku iskru svim pjesmama.

Svirali su već tradicionalne "Leaving of Liverpool", "Wild Rover", "Nancy Spain", "Rocky Road To Dublin". Frontmen, Marko Pavlić svojom energičnošću uspio je animirati i probuditi od prethodnog nastupa uspavanu publiku, tako da ni poganja na irski folk nije manjkalo.

Svi ljubitelji izrazitog HC-a na svoje su došli kada je na pozornicu izašla grupa Scud. Inače grupa svoje korijene vuče još iz 1993. godine. Te ratne godine uvelike su otežale djelovanje bendova toga i sličnog žanra, a čitava scena počela je navlačiti na malo 'istočnije zvukove', u čemu naravno niti Karlovac nije bio iznimka.

Zanimljiva je stvar da su dečki iz Scuda još 1994. godine snimili svoj demo nazvan "Straight From The Heart", izašli na nekoliko kompilacija od kojih su tri međunarodne, te odsvirali tridesetak koncerata diljem Hrvatske i Slovenije. Svirali su svoje "We' ll Never Leave You Alone", "Demolition", "Hard Core" te najpoznatiju "No Compromise".

Carl Hunter (Karl-Lovac) je bend koji osim zanimljivog imena ima i zanimljivu biografiju. Svoje početke bilježi još od prije deset godina, ali pod imenom Autoincest. Zbog inih razloga bend se ubrzo raspada netom nakon propalog pokušaja snimanja svog demo materijala.

Pet godina kasnije bend se ponovno okuplja uz nešto izmijenjenu postavu te pod novim, sadašnjim, imenom. Carl Hunter je bend koji je najviše dogurao od svih dosad spomenutih bendova, snimili su album "Sivi grad", EP "Autoincest", te snimili live koncert.

Svirali su sve svoje stvari od kojih bih spomenuo upečatljive, "Permanentna banana", "Stojim sam tu", "Novi put". Osim toga odsvirali su i otpjevali i himnu karlovačkih navijača Gademz! za čiju izvedbu su im se pridružili neki planirani, a i neki neplanirani gosti kao vokalna potpora. Za kraj su sačuvali pjesmu pod nazivom "Plist" koja je napisana za karlovačkog 'lokalnog heroja' Plista.

Prije samih zvijezda večeri nastupili su još P.S.D. i to već pred ugodno popunjenim ambijentom. Kako se približavao kraj festivala, a samim tim i nastup Cockney Rejectsa, tako se dijametralno i punila dvorana. Zato su bendovi pred sam kraj imali potpunu satisfakciju sviranja pred gomilom ljudi.

P.S.D. su svirati također dio svoga vlastitog repertoara - "Prije svega disciplina", "Radnička", "Lice" te "Lideri" samo su neke od desetak pjesama kojima su pripremili sad već prilično nervoznu publiku na vrhunac punk festivala u Karlovcu.

Na samom kraju, nakon osam bendova, pred tada već prilično punom sportskom dvoranom pojavile su se toliko iščekivane zvijezde večeri, Cockney Rejects.

U memoarima britanske punk scene Cockney Rejects će zasigurno imati jedno veliko poglavlje. Ta londonska četvorka svira već gotovo 30 godina, uz jednu veću pauzu. Iza sebe imaju pozamašnu količinu snimljenog materijala, što albuma, što singlova.

U svojoj karijeri njihove pjesme nalazile su se na najprestižnijim glazbenim ljestvicama, a po njihovoj pjesmi "Oi! Oi! Oi!" nazvan je čitav jedan glazbeni žanr poznatiji kao Oi!.

Osim toga izraziti su, gotovo fanatični, navijači West Ham Utd-a, zbog čega su napravili pjesmu "I'm Forever Blowing Bubbles" koja je postala himna svih navijača tog britanskog nogometnog kluba. U samom početku bend se zvao The Shitters, što su ubrzo promijenili u sadašnje ime.

Cockney Rejects su sinonim za punk, te je subotnji nastup upravo sadržavao sve te elemente. Poganje, padanje, tučnjava, 'stage fly', naguravanje s redarima, hektolitre pive, pa čak i pokoji spavanac bile su jučer normalna stvar.

Jeff Tunner, osnivač i frontmen benda prekjučer je doslovno zapalio razjarenu rulju svojim energičnim nastupom, izrazitim engleskim naglaskom, simulacijom boksanja u pola koncerta i prije svega svojim pjesmama.

Cockney Rejects pravi su pokazatelj da za punk nikada nisi prestar, te da ta anarhistička vatra kojom se čovjek zapali u mladosti tinja cijeli život.

Svirali su svoje najpoznatije stvari, nešto novijeg materijala sa svojeg prošlogodišnjeg albuma "Unforgiven", ali uglavnom starije, koje su svi fanovi u riječ točno znali. Započeli su s "War On The Terraces", "Ready To Ruck" pa "I'm Not A Fool" kojom su izazvali pravu euforiju.

U pola koncerta 'Stinky Tunner' je skinuo majicu čime je nagovijestio da se atmosfera još više zaoštrava. Tada su uslijedile pjesme "We Are The Firm", "On The Street", "Join The Rejects" kojima je uspostavio izvrstan kontakt s publikom koja je pružila odličan 'feedback'.

Za kraj su ostavili "The Great Cockney Rip-off" te "Hate Of The City" pozdravili sve i otišli. Naravno zbog poziva na bis, vratili su se i otpjevali himne punka, "Bad Man", "I'm Forever Blowing Bubbles" te neizostavnu "Oi! Oi! Oi!" kojom su nagovijestili kraj koncerta i ovog festivala.

Sve u svemu velike pohvale organizatorima zbog prostora, razglasa i svjetala te strpljivim i relativno pristupačnim redarima. Ovo je drugi festival ovakve vrste u Karlovcu koji velikom koracima grabi naprijed, nadam se samo da entuzijazam nekolicine organizatora do druge godine neće splasnuti te da će ova manifestacija prerasti u tradiciju veću nego što je imaju Karlovački dani piva.

Izvještaji