Aktualno

Black metal u uzbudljivom mainstream ruhu

7.12.2008. @ 14:24 Ramona Glavaš

Satyricon i Zonaria dva su benda koja je hrvatska publika imala prilike vidjeti prije dvije, odnosno prije nešto manje od godinu dana. I dok prvi već petnaestak godina čini jednu od okosnica black metal scene i sukladno tome već godinama održava headlinerske turneje, potonjem je, na koncertu održanom u petak u zagrebačkom Boogaloo Clubu, pripala uvijek nezahvalna uloga predgrupe.

Tu je ulogu trebao imati i, u zadnje vrijeme, sve zapaženiji britanski thrash metal bend Evile, no on je zbog ozljede gitariste bio prisiljen prekinuti turneju. No kako je svako zlo za neko dobro, tako je zahvaljujući nezgodi s Evile, Satyricon svirao gotovo nevjerojatnih sat i četrdeset minuta.

Sa zakašnjenjem od dva sata, točnije u 22:00, Zonaria je započela svoj polusatni nastup, popraćen nešto lošijim ozvučenjem, koji je nazočne ostavio prilično ravnodušnima, iako je Boogaloo već bio ugodno popunjen.

Ovaj švedski bend svira death metal s dosta melodičnih elemenata, što posljednjih godina predstavlja prilično sigurnu formulu za uspjeh, ali isto tako i formulu za neinventivan zvuk. Upravo je to najveći problem Zonarie, koja ne donosi ništa naročito novo.

No unatoč tome bend je stekao malu, ali prilično čvrstu bazu fanova, među kojima se nalazi i određeni broj onih domaćih, koji su Zonariu upoznali na siječanjskom koncertu s njihovim sunarodnjacima iz benda Marduk.

Ne treba zaboraviti ni kako, podržavajući Satyricon na njihovoj "The Tour of Nero 2008" turneji, ovi dečki promoviraju svoj nedavno objavljen, drugi po redu album "The Cancer Empire", te ćemo tek vidjeti koliki će uspjeh postići njime i u kojem će pravcu krenuti njihova karijera.

Na zvijezde večeri čekalo se punih (predugih) četrdeset minuta, no veći dio publike zasigurno bi se složio kako se svaka minuta iščekivanja itekako isplatila. Satyricon je na stage izašao oko 23:10, pruživši publici nezaboravne trenutke uz poznatu pjesmu "Repined Bastard Nation" i zanimljive stihove "Do we need another bastard nation?".

Energični uvodni riffovi ove pjesme kao da prizivaju vremena kada je black bio posve mlad, sa svojstvenim prizvukom koji gotovo graniči s punkom. Ipak, ti su riffovi s druge strane dobro 'upakirani' u moderniji, mainstream zvuk, koji je postao karakterističan za nekoliko posljednjih albuma benda.

Set-lista, koja se pretežno sastojala od pjesama novijeg datuma, nastavljena je drugom pjesmom s hvaljenog aktualnog albuma "The Age of Nero", naslovljenom "The Wolfpack". Bila je to tek prva od pet novih pjesama koje je Satyricon izveo te večeri, no već je tada bilo očito kako su hrvatski metalci dobro upoznati s njima te, štoviše, kako su nove dimenzije black metala koje je bend ponudio svojim zadnjim ostvarenjem prihvatili i više nego dobro.

Da su za live nastupe uistinu izabrani najbolji trenuci koje pruža 'doba Nerona', bend je dokazao izborom ostalih pjesama kojima su predstavili novi materijal. Bile su to "Black Crow on a Tombstone", "My Skin is Cold", "Commando" i "Die By My Hand", sve odreda definirane snažnim gitarama, preciznim Frostovim blast beatovima i vrlo dobrim Satyrovim vokalom.

No usprkos inzistiranju na novijim pjesmama, Satyricon je očigledno itekako svjestan kako su za potpuni uspjeh potrebni stariji naslovi, jer upravo je rana faza benda ona koju preferira najveći dio fanova.

Stoga nisu izostale ni neke od najpoznatijih pjesama benda, poput "Forhekset", "Hvite Krists Død" i "Du Som Hater Gud". Ipak, veliki prigovor ide činjenici kako u tom kontekstu bend nije odsvirao niti jednu pjesmu s legendarnog prvog albuma "Dark Medieval Times" (1993.), odnosno niti jednu od pjesama kojima su se mnogi nadali.

To je donekle kompenzirano već spomenutim pjesmama s još jednog legendarnog albuma benda, "Nemesis Divina" (1997.), među kojima se jedna čitave večeri iščekivala s posebnim žarom.

Dakako, riječ je o neospornom klasiku benda i black metala generalno, "Mother North", koja je, nakon novije "K.I.N.G.", izvedena kao druga pjesma na bisu. Očekivano, tijekom ove pjesme svi prisutni bili su kao jedno, pjevajući nezaboravne stihove ove svojevrsne black himne.

Satyricon je potom ispraćen velikim ovacijama, što je bilo dovoljno kako bi se bend neočekivano, po drugi put, vratio na stage i izveo još jednu pjesmu, brzu i divlju "Fuel for Hatred", konačno završivši svoj nastup u 00:50.

Sve u svemu, bila je to još jedna black metal večer za pamćenje, a Boogaloo Club bez sumnje sve više postaje sinonim za izvrsna metal događanja, a čak je i inače često 'osakaćeno' ozvučenje ovoga puta bilo sasvim solidno.

Bila je to večer s petnaest gotovo besprijekornih pjesama, makar se ponekad i činilo kako se Set-lista sastoji od previše novih stvari. Bila je to večer odlične atmosfere, večer kakva se svakako treba ponoviti.

Satyricon Set-lista:
Repined Bastard Nation
The Wolfpack
Now, Diabolical
Havoc Vulture
Black Crow on a Tombstone
Forhekset
My Skin Is Cold
Commando
Hvite Krists Død
Die By My Hand
Du Som Hater Gud
The Pentagram Burns
Bis 1:
K.I.N.G.
Mother North
Bis 2:
Fuel for Hatred

foto: Ljudevit Cikač

Izvještaji