Recenzije

Massimo uz goste održava svoj renome

11.11.2008. @ 13:16 Siniša Miklaužić

Massimo je jedan od najcjenjenijih hrvatskih izvođača posljednih godina, a najbolje tu činjenicu potkrepljuje niz Porina (četiri za redom) koje je dobio za mušku vokalnu izvedbu, makar je tih godina samo izdao albume s preradama a ne nove autorske stvari.

Danas, pet godina nakon njegovog posljednjeg studijskog albuma "Massimo", ne računajući albume prerada "Vještina" i "Vještina 2", Massimo je izdao novi album, "Sunce se ponovo rađa", kojim bi trebao potvrditi svoju klasu.

Na "Sunce se ponovo rađa" Massimo je pokazao da može okupiti zvjezdanu ekipu koja će mu pomoći iznijeti teško breme novog albuma. Kada se nabroje sve face koje su radile na albumu, odmah se shvati da album ne može biti loš, da je raznolik, ali da je Massimov vokal i dalje u prvom planu na laganim melodijicama.

Ono što je Rob Thomas Santani, očito je da je Aljoša Šerić Massimu, mladi autor koji zna što radi i ujedno marketinški trik da se pritom privuče mlađa publika. Pošto je Aljoša melankoličar, što je dokazao u Ramirezu i Pavelu, nije mu bio problem prešaltati se u Massimov repertoar pa je napisao nekoliko dojmljivih brojeva za album.

Sljedeći koji se mora izdvojiti je neprikosnoveni Arsen Dedić, čijem se kultu sve više i sam Massimo približava, budući da mu se s godinama sve više kolega i fanova divi, kao što se danas dive i doajenu hrvatske scene Arsenu.

Kada bi bili samo njih dvojica zastupljeni na albumu, moglo bi se reći da je album izvrsno izbalansiran između gostovanja i samih autorskih pjesama, ali Massimo tu nije stao, već je pozvao i mnoge druge u pomoć, pa je on kao autor ostao zabilježen u samo dvije pjesme što je, po mojem mišljenju, jako premalo.

Pjesme između ostalih potpisuju i Neno Belan, Lea Dekleva, Ivo Popeskić, Ines Prajo, Jana Plestenjak... A dio tekstova je napisala i Massimova žena Eni Kondić, čiji tekstovi nisu onakvi kakve možemo svakodnevno upoznavati na radiju jednog drugog bračnog para.

Instrumentalnu postavu upotpunili su između ostalih svjetski poznati Edin Karamazov, Elvis Stančić, Henry Radanović i mnogi drugi...

Da li se s takvom postavom moglo promašiti? Rekao bih vrlo teško jer je svaki gost unio dio svojeg šarma u pjesme koje je potom sam Massimo lakoćom otpjevao u svojem poznatom điru. Ukupno gledajući, tek je poneka pjesma višak, rekao bih manje vrijedna, a većinom su ipak vrlo interesantne pop skladbe kojima će Massimo nastaviti harati Porinom kao i u proteklim godinama.

Gotovo tipična Ramirezova skladba samo spuštena na niži, nešto akustičniji nivo je pjesma koja je otvorila ovo izdanje kao najavni singl, "Ljubav". S njome Massimo ima siguran put do srdašca starih fanova, budući da je pjesma vrlo moćna i emotivna, baš onakva kakve je i imao na početku karijere zbog kojih je i postao popularan, dok moderan rockerski Aljošin rukopis će prepoznati mnogi mlađi te ga prisvojiti pod svoje.

Uvodna "Traži me" je vrlo snažna, bogata orkestracijama, rekao bih pomalo 'cockerovska' s Massimovim vokalom, "Bilo gdje" je već smirenija sa slatkastom melodijom, dok se duet "Zar više nema nas" s Nenom Belanom već dokazao ovog ljeta u Šibeniku na večerima Dalmatinske šansone.

Ostatak albuma dobro prati ove skladbe, makar ima i povremenih 'težih otklizavanja', što pokazuje da je i Massimo samo čovjek.

Oblikovanje albuma je svjetski odrađen, točno onako kako rade najveće zvijezde. Album se prodaje u dvije verzije, onoj 'običnoj', u kojoj je samo CD, te 'limited edition' s dva bonusa na samom albumu i DVD-om s koncerta u Gavelli iz jeseni 2006.

Pjesme koje su na samom kraju albuma su vjerojatno 'ostaci' sa serijala albuma "Vještina" jer su to prerade Predina i Balaševića. "O mladom studentu i udanoj ženi" je rađena kao za neki zagušljivi bar u kojem Massinov vokal jedva prolazi kroz gusti dim, dok je "Život je more" prava epohalna balada za završetak albuma, ali opet nekako isprazna i neadekvatno interpretirana zbog čega je izgubila dio šarma.

Koncertni dio bonusa sa sedam skladbi pokazuje Massima kao pravog šarmera koji između skladbi romatično zabavlja svoju publiku raznim doskočicama koje imaju, ali i nemaju pretjeranih veza sa sljedećom pjesmom. Takav pristup dodatno potpaljuje i onako odličnu atmosferu koju su dodatno obogatili i Matija Dedić i Kaliopi. Svakako, vrlo interesantan dodatak albumu.

Mora se priznati da je Massimo s albumom "Sunce se ponovo rađa" pogodio točno ono što treba, kvalitetan svježi materijal kojim će održati svoju popularnost, nije neko remek-djelo već samo album dostojan Massimovog imena.

Manjak inspiracije koju je pokazao (prvi studijski album u pet godina na kojem samo supotpisuje dvije skladbe), odlično je zakamuflirao odlično pogođenim gostima, tako da se ona uopće ne primjećuje.

"Sunce se ponovo rađa" je zasigurno jak pop album, ono što bi rekli Ameri adult pop, pop za odrasle, ali ipak nije do kraja isbalansiran, povremeno jako pada što ne uspijeva izdići niti karakteristična Massimova interpretacija i karizma.

Za naše pojmove, Massimo ovakvim albumom dolazi u vrh scene (ili estrade, kako želite to zvati), dok bi ga na svjetskoj sceni mnogi autori 'pojeli'.

Kada se sjetim svojih tinejdžerskih dana kada je Massimo harao top-listama s jednom od 'najdebilnijih' pjesama koje sam ikad čuo, ovaj materijal mi uvelike odmara uši. Sva sreća da se Massimo ostavio pjesmica i stihova poput "Ti si moja benzina/hajde da se volimo/jer meni treba kerozina/budi moje gorivo" te se pronašao u ovakvom, današnjem tipu glazbe koje izvodi jer tu pliva kao ribica u moru, suvereno i moćno. To i zaslužuje!

Albumi