Recenzije

Čovjek koji ne želi i ne zaslužuje da ga se potcjenjuje

16.10.2008. @ 18:14 Ivica Cikač

Blaze Bayley

The Man Who Would Not Die

The Man Who Would Not Die
Datum izdanja:7.7.2008.
Izdavač:Blaze Bayley Recordings / Trolik
Žanr:Metal
Naša ocjena: Ocjena: 4/5
Popis pjesama:
    1. The Man Who Would Not Die
    2. Blackmailer
    3. Smile Back at Death
    4. While You Were Gone
    5. Samurai
    6. A Crack in The System
    7. Robot
    8. At The End of The Day
    9. Waiting For My Life To Begin
    10. Voices From The Past
    11. The Truth is One
    12. Serpent Hearded Man

Mislim da ovo ime, odnosno čovjek koji 'stoji' iza njega, ne treba posebno predstavljati. Samo podsjetiti da je karijeru započeo s Wolfsbane, a zasigurno najveću slavu proživljavao u ulozi frontmana planetarno popularnih Iron Maidena. U kojoj se i nije baš previše proslavio, ponajviše zbog činjenice jer je stigao kao zamjena za Brucea Dickinsona.

A bi li itko drugi mogao zamijeniti tog čovjeka? To se mnogi možda nisu zapitali, kao i to je li baš Blaze bio toliko loš. Da je bio previše osporavan, dokazao je nakon odlaska iz Maidena, kada je osnovao 'svoj' bend i s njime snimio odličan prvijenac "Sillicon Messiah", kojim se jednako dokazao i kao skladatelj ali i kao pjevač.

20081016_blaze.jpg

Na njemu je bilo očito da mu više 'leže' pjesme koje je sam skladao, nego 'tuđe', pa ma kako veliki bili oni koji su ih napravili. Nakon tog albuma snimio je još jedno dosta dobro izdanje, "10-th Dimension" (2002.), ali i, po mojem mišljenju, najlošiji album, "Blood & Belief" (2004.), nakon kojeg su počeli problemi za ovog doista upornog, vrijednog i samozatajnog čovjeka.

Najprije oni sa postavom, koju je nekoliko puta izvrtio, da bi naposljetku ostao bez svih članova banda, ali i bez izdavačke kuće (SPV). Jedina svijetla točka bila je njegova dugogodišnja djevojka Debbie, koja mu je kasnije postala i žena i menadžer, ali i najveća životna potpora za novi početak.

Koji je definiran s novim muzičarima, gitaristima Nickom Bermudezom i Jayom Walshom, basistom Daveom Bermudezom i bubnjarom Lawrenceom Patersonom. Zadovoljstvo s novim kolegama i materijalom zasjenjeno je problemima s Debbie, koja završava u komi u bolnici, što je Blazeu bio dodatan, težak udarac.

No on je imao dovoljno snage da prebrodi sve te probleme, te s bendom, koji se umjesto Blaze, sada 'logira' Blaze Bayley (pravo mu je ime Bayley Alexander Cook), krenuo dalje. Što je, mislim na rotaciju imena, ipak manje bitno u cijeloj priči, ali tek da se zna, ako je nekome promaklo.

A sada idemo na "The Man Who Would Not Die", četvrti Blazeov studijski album u solo karijeri, ali album je to kojeg se definitivno isplatilo čekati, jer mišljenja sam da se radi o najboljem albumu nakon "Sillicon Messiah" ili čak jednako dobrom. Svakako i njegovom najžešćem uratku, za što su djelomice zaslužni i novi članovi koji dolaze iz bendova nešto oštrijeg metal usmjerenja..

Kompletan je materijal jedan vrlo mračan, ali ujedno i atmosferičan heavy metal, s dosta akustičnih dijelova, a sve pomalo podsjeća na "The X Factor". Činjenica je da Blazeovu načinu pjevanja i glasovnim mogućnostima najviše odgovaraju takvi albumi, a vjerujem da je toga svjestan i sam.

Također, problemi s kojima se suočavao u proteklom periodu sigurno su utjecali na ovakav omjer, odnosno želju da stvori mračno, depresivnije izdanje. Uz to, obavijen stalnom sumnjom u njegove mogućnosti kao pjevača, koje su ipak, po mom mišljenju, ipak neutemeljene, a dokaz leži i u ovih 12 pjesama, za očekivati je bilo nešto ovakvo.

Kombinacija energičnih, brzih, naelektriziranih heavy 'himni' s pjesmama srednjeg i baladnog ritma ispunjenih epskom atmosferom, vrlo je lijepo zamišljena, i, što je još važnije, izrealizirana.

Moderne heavy ritmike i solaže, koje se ponekad u svojoj snazi i brzini približavaju thrasherskim, te prodoran, za neke i neočekivano jaki Blazeovi vokali, vrlo se lijepo slažu. Bilo da se radi i 'opakijim', žešćim, snažnijim i energičnjim, ili pak u sporijim, melodčnijim i smirenijim dijelovima.

Akcent svakako treba staviti na vrlo dobre riffove i zarazne, ljepljive melodiozne solaže, a zanimljivost Blazeovog vokala je i u tome što je čas pun osjećajnosti, a čas je pun gnjeva, s time da je više ovog drugog pjevačkog 'raspoloženja'. I tako je u svih 12 pjesama u trajanju od neke 62 minute, 'kroz' koje Blaze Bayley nanovo dokazuje da spada, ako ne u, onda negdje tamo u blizinu vrhu današnje heavy metal scene.

Uvodna i naslovna pjesma "The Man Who Would Not Die", jedan je od najžešćih skladbi na albumu, odlična je za otvarenje, kojom Blaze metaforički šalje posve razumljivu poruku svima koji su ga osporavali i još to uvijek rade. Usto, ova pjesma osim njegove, mogla bi biti osobna priča mnogih, koji bi u njoj mogli pronaći sebe i svoje životne puteve.

Kao uostalom, i kroz cijeli album, jer njegova je tematika, općenito gledano, vezana uz smisao života, te vječna borba koaj se vodi kroz cijeli život.

Uz tu skladbu, ističem i "Blackmailer", pogotovo radi odlične solaže, te "While You Were Gone", pjesma koja govori o njegovoj ženi, a one ujedno, možda i najviše od svih podsjećaju na vremena provedena u Iron Maidenu.

Završnu pjesma, s jakim epskim nabojem, "Serpent Hearted Man", također je jedna od zanimljivijih, a tečnu, melodičnu i nekako jednostavnu "Waiting For My Life to Begin" mogli bi čuti oni koji preferiraju naslove koji lakše ulaze u uho.

Mislim da je ovim albumom Blaze (opet) dokazao da se radi o vrlo dobrom pjevaču, kojim bi konačno sa sebe mogao skinuo 'titulu' ex-Iron Maiden pjevača, koja mu je, budimo realni, više štetila nego koristila.

Za razliku od vremena koje je proveo u Iron Maiden, sada sam stvara i pjeva u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima, i treba ga gledati kao Blazea Bayleya, a ne kao bivšeg pjevača Iron Maidena. To je u redu i prema njemu najmanje pošteno što možemo učiniti.

Jer je, ponavljam, na "The Man Who Would Not Die" odlično iskoristio svoj dubok i mračni vokal, a kompozitorski napravio jedno od boljih heavy metal izdanja u zadnjih nekoliko godina.

Nakon svega što mu se dogodilo, mislim da je ipak osoba, bez obzira na nečije osobne afinitete prema njemu, koja svojim htijenjem i borbenošću zaslužuje dobiti priliku čak i od onih koji su možda digli ruke od njega.

Iz ipak, mislim, nedovoljno dobrih razloga, jer, moram ponoviti, nepošteno ga je gledati kao neuspjelu zamjenu za Brucea Dickinsona. Treba ga prihvatiti kao Blazea Bayleya, koji ne sliči niti Bruceu, a niti bilo kojem drugom imenu na metal sceni, i tada će se shvatiti da je on vrlo talentiran i kvalitetan 'metal umjetnik', boljih od mnogih koji trenutno kotiraju više od njega.

kraj

Ivica Cikač

Ivica Cikač Muzika i nogomet - najvažnije životne preokupacije od malih nogu.

Albumi