Recenzije

Blizu najvećeg benda današnjice

25.9.2008. @ 16:28 Siniša Miklaužić

Na sebe su bacili oko (ili bolje rečeno uho) odličnim prvijencem "Youth and Young Manhood" i razbarušenim imidžom (čupavi i bradati), da bi malo poljuljali svoj status sa slabijim drugim albumom "Aha Shake Heartbreak". Tada je došao treći "Because of the Times" i dečki iz Kings Of Leon ušli su u legendu.

Ono što se dobro moglo naslutiti na prva dva albuma, s "Because of the Times" su naplatili u najboljoj mjeri, budući da je taj album jedan od najboljih posljednjih godina i može se po kvaliteti mjeriti samo s najvećim albumima u novom mileniju (moja je velika greška bila što sam mu dao 'samo četvorku', jer sam se toliko navukao na njega, da sam mislio da postajem neobjektivan, ali sam kasnije ispravio nepravdu stavivši ga ispred Arcade Firea na kraju godine).

Nakon takvog albuma, svi bi uzeli godišnji (npr. s takvim albumom bi The Rolling Stonesi napravili barem tri turneje), ali njima to nije bilo dosta, već su praktički odmah krenuli s radom na novim pjesmama, te već nakon nepunih godinu i pol izdaju novi album pod nazivom "Only by the Night".

Između tih albuma, imali su mnoge velike gaže, od kojih se ovogodišnji Glastonbury najviše pamti, gdje su svojim headlinerskim showom (mnogi su bili skeptični oko tog koncerta) pokosili cijelu konkurenciju.

Već prilikom prvog slušanja albuma "Only by the Night" osjeća se zrelost i veličina Kings Of Leon. Oni nabrijani klinci iz vremena "Youth and Young Manhood" sada su odrasli i našli su se u arena rocku '70-ih obogaćenim southern rockom na jedan moderan indie način.

Garažni zvuk s prvijenca sada je mnogo čišći i uzdignut do nebesa zaraznim melodijama, a najveća razlika u odnosu na "Because of the Times" s kojim dijeli identične uzore i utjecaje, je taj što su na ovom albumu mnogo smireniji i opušteniji.

I dalje moram reći da je nevjerojatan adut izvrstan vokal Caleba čija interpretacija svaku pjesmu odvede u specijalne sfere. U žešćim pjesmama kojih je ovdje vrlo malo, zvuči vrlo usuglašeno s melodijom, dok u laganicama zvuči bolno iskreno, kao da ga je upravo neka žena povrijedila svega par trenutaka prije snimanja. Glazbeno gledajući, i dalje se dižu, napreduju, poboljšavaju...

Najavni singl "Sex on Fire" je pjesma koja vuče cijeli album, vrlo je radiofonična, jednostavna, a istodobno uzbudljiva i energična. Ovakav stil pjesme je idealan za prikupljanje novih fanova, a stari će je prihvatiti od šale.

Da sve ne ispadne na jednom hitu, dečki su na album ponovno nabacali pregršt odličnih pjesama, pravih kulerskih ljubavnih skladbi, pa većinom zvuče kao da su blizu četrdesetima, a ne mladići od 20 i nešto godina.

Prošli album su započeli s fenomenalnom sedmominutnom "Knocked Up", a ovaj put su odlučili eksperimentirati s "Closer" u kojem se poigravaju s post-rock elementima uz tradicionalno zavijanje Caleba koju zvuči kao teško ranjeni vuk, a kako i ne bi tako zvučao kad je pjesma tužna ljubavna balada.

Pjesma koja odstupa od svih dosadašnjih njihovih radova je sljedeća, "Crawl". Ona je već poznata par mjeseci, a s ubojitim distorziranim rifovima jednostavno para zvučnike.

"Closer", "Crawl" i "Sex on Fire" je start albuma kakvog samo poželjeti možeš. Mnogi bi bendovi 'rezali žile' da pogode samo jednu od ovakvih pjesama, a Kings of Leon to čini s velikom lakoćom, kao prekaljeni maheri.

Da su samo te tri pjesme na albumu, album bi već dobio visoku ocjenu, ali ono što ga ponovno čini veličanstvenim je nastavak koji je ipak u nešto laganijim tonovima.

"Use Somebody" je put kojem polagano kreću Kings of Leon, stadionskim hitčinama tipa U2 na koje se napali 50-ak tisuća ljudi. Pjesma je vrlo odmjerena, izvrsnog bubnja, vrlo hitoidnog karaktera, inteligentnog teksta i refrena koji se bezbrižno pjeva u masi.

U središnici albuma slijede dvije laganice, nešto življa "Manhattan" i predivna "Revelry" za koju smatram da je jedna od najjačih balada koju je bend ikad napisao.

Potom slijedi još jedna zabranjena ljubav propovjednikovih sinova (izgleda da im je to jedna od najdražih tema) s pjesmom "17" u kojoj dominiraju crkvena zvona u uvodu, da bi je potom Caleb svojom klasičnom izvedbom uzdigao do vrlo zaraznog refrena. Kada bih ja birao sljedeći singl s "Only by the Night", "17" bi bila moj definitivni izbor.

Pred kraj su poredane "Notion" sa zanimljivim solažama, vrlo opuštajuća "I Want You" koja kao da je napravljena u pet minuta (kolika joj je i minutaža) zbog svoje šarmantne jednostavnosti, "Be Somebody" je gotovo čisti U2 u kojem su jače istaknuti bubanj i bas, te završna "Cold Desert" koja objedinjuje sve dosad preslušano na albumu u još jednoj epohalnoj baladi gdje bend izgara od ljubavi.

Na pitanje da li su spremni da postanu najveći bend na svijetu, morat će sami odgovoriti, a moje je mišljenje da po pjesmama, karakteru i imidžu to zaslužuju. Broj fanova im se rapidno povećava, prodaja albuma također, pa ne vidim razloga zbog čega ne bi oni postali novi svjetski broj 1.

Od mlađih bendova, kreativno su postigli najviše, a jedino se s njima mogu mjeriti Arcade Fire i The White Stripesi, budući da se bivši 'predvodnici krda' The Strokesi bave svim drugim osim matičnim bendom. Kao što rekoh, vrijeme će pokazati svoje, ali ja tipujem na njih, izgledaju mi kao siguran zgoditak.

U njihovoj biografiji, ostat će zapisano da je "Only by the Night" došao iza genijalnog "Because of the Times", te da su u njemu još dodatno razradili svirku koja ih je dodatno uzdigla u nebo.

Neki bi mogli reći 'igrali su na sigurno', ali kada je to 'sigurno' toliko dobro, zašto ne donekle ponoviti priču, s time da su ovdje ipak mnogo mirniji i laganiji nego na već spomenutom prethodniku.

Da ne filozofiram previše, King of Leon je bend kojeg je teško mrziti, a lako voljeti, bend koji je spreman za velike stvari, bend koji teško može napisati lošu stvar, bend u kojem se uživa, bend koji... Ma, mogao bi još tri dana pisati o njima, pa bih za kraj zamolio promotore da razmisle o dovođenju ovog pokera aseva u Lijepu našu jer stvarno sam uvjeren da se s njima ne može promašiti.

Albumi