Recenzije

Osjećamo ih...

21.7.2008. @ 16:49 Ivan Antunović

Iako su postali notorni zbog predugih stanki između albuma - a u međuvremenu je između ostalog uslijedila i impresivna suradnja s enigmatičnim engleskim duetom Magnetophone, kao i turneja nanovo okupljenih Pixiesa - The Breeders još uvijek mogu iznenaditi kad kemija proradi, i ostaviti svoj upečatljv trag.

No priča oko The Breeders djelomično ima i onaj drugi prizvuk; njihovo pojavljivanje s vremena na vrijeme dobar dio stare publike ostavlja relativno ravnodušnim. U svakodnevnoj najezdi indie-novotarija, koliko pak The Breeders mogu ostati zapaženiji kod novije publike, bilo kao antologijska veličina ili aktualan bend s novim studijskim albumom?

Dok je prethodni "Title TK" unatoč senzacionalnim najavama o povratku 2002. godine, nakon poodmaklog albuma "The Last Splash", objavljenog desetak godina ranije, prošao kao respektabilno djelce, "Mountain Battles" nije ništa veća (a po svojem trajanju, ni nešto duža) senzacija, ali ga krasi prepoznatljiva uvrnutost sestara Deal zabilježena na ranija dva albuma.

Njihova 'promuklost', bilo u glasovima ili sirovoj instrumentalnosti, iz kojih izviru čiste emocije - strast, razočaranje, borba s nekakvim unutrašnjim demonima prošlosti i sadašnjosti... Nešto što zvuči vrlo osobno ali s čime se svatko od nas, ovisno o raspoloženju, može jednako poistovjetiti.

Ovo je ostvarenje opušteno i zabavno, iako lirički brutalno i ironično - na trenutke i pomalo besmisleno; dok u sanjivoj obradi pjesme "Regalame Esta Noche" španjolski i ne predstavlja neku nepoznanicu samom bendu, tema "German Studies" je duhovita igra riječima - neshvatljiva kako slušatelju tako vjerojatno i samom izvođaču.

U jednom od novijih intervjua benda, na pitanje novinara vezano uz njezino poigravanje stranim jezicima, Kim Deal je jednostavno izjavila: "I speak no shit!". Stoga, "German Studies" osim što je neobična ekskurzija američkog benda raspoloženog za zajebanciju, ostaje jedan vrlo hrabar, duhovit eksperiment.

Po četvrti put, The Breeders nastoje ispoštovati većinu tekovina (vlastitog) indie-zvuka; surf, country i noise kao dominantne, informirajuće konstante... Iako će mnogi posegnuti za novim albumom možda više iz razloga što ih je (ponovno) producirao čuveni Steve Albini, The Breeders nisu potisnuti tom činjenicom u neki 'patetični' drugi plan, već hrabro ispaljuju svoje impro-gitarističke riffove kroz zvučnike ravno u slušateljeve uši.

Zvuk je podvučen diskretnim ali upečatljivim elektro-efektima (primjerice u temi "Bang On" koja sugerira prizvuk ritam-mašine) ili shoegaze-zvukom (kakav svojim nijansama oplemenjuje odličnu, uvodnu temu "Overglazed").

Album ne skriva svoje ponovljene trenutke iz prošlosti - na njemu su dosta ravnomjerno raspoređene uspavanost (posebno u lijepoj "Night of Joy", sjetnijima "Here No More" ili "We're Gonna Rise" uz naslovnu, osjetno turobniju "Mountain Battles", ili čudnom 'hladnom' egzotikom podvučenu temu "Istanbul") i energičnost (uz spomenutu "German Studies", tu je "Walk It Off" koja bi se sasvim solidno uklopila i u Pixies repertoar, ili "It's the Love" koja pak odjekuje u poželjnom tonu debi-albuma "Pod") ali kao cjelina "Mountain Battles" je jedan dostojan povratak - bez prevelikih mana ili vrlina.

Albumi