Aktualno

Massive Attack zabljesnuli tek na mahove

13.7.2008. @ 20:46 Lana Bunjevac

Rasprodane Križanke bude lijepe uspomene. Pixiesi 2004. godine bili su mi najdraži koncert u životu. S druge pak strane, Massive Attack na Šalati 2003. pred daleko manje ljudi, ali zasigurno jedno od najboljih koncertnih događanja te godine u nas. Massive Attack su u četvrtak rasprodali ljubljanski amfiteatar, a pitanje koje se postavljalo bilo je: može li biti bolje od Šalate?

Ugodno vrijeme i neočekivano rasprodane Križanke (unatoč visokoj cijeni ulaznice od 39 eura) obećavali su dobru atmosferu, a koncert bez predgrupe obećavao je dugu svirku.

Massive Attack dugo nisu imali pravu turneju, a ova im je poslužila kako bi promovirali svoj nadolazeći album radnog naslova "Weather Underground" koji bi trebao izaći početkom iduće godine. Ludost ili ne, ali bend je već sada, i prije negoli je publika imala prilike čuti novi album, odlučio svirati nove stvari što uvijek predstavlja svojevrstan rizik.

Tako su i u Ljubljani preko pola repertoara činile nove stvari, a kuriozitet je da nije odsvirana nijedna stvar sa zadnjeg (ne računamo li kompilaciju "Collected"), još uvijek aktualnog albuma "100th Window".

Koncert je tako otvoren sa dvije nove stvari: prvu "All I Want" započinje pjevačica Yolanda, da bi negdje u sredini pjesme, na lagani rap dio, iz mraka ušetao Marshall Grant poznatiji kao Daddy G, što je bila prilika za prvi aplauz. Drugu novu stvar pod nazivom "Marooned" otpjevao je Robert Del Naja aka 3D, drugi stalni član bristolskog trip-hop dvojca i od svih novih pjesama ova mi je definitivno najbolje sjela.

Del Naja i Daddy G po potrebi su se izmjenjivali za mix pultom, a zajedno su udružili vokale i na prvoj poznatoj stvari koju smo čuli, a to je bila "Risingson" s albuma "Mezzanine". No, na prvi bljesak morali smo čekati sve negdje do sredine nastupa kada su izveli "Inertia Creeps" koja je bila prva zaista glasna pjesma te večeri (osobno mi je cijeli koncert bio pretih).

Vizualni show koji nas je u Zagrebu sve ostavio paf, ovoga puta nije imao takav efekt – na video zidu koji se prostirao preko cijelog stražnjeg dijela stagea vrtio se raspored letenja aviona ili pak poruke koje su podsjećale na novinske naslove iz tabloida poput: 'Je li Megan Fox sama?' i 'Sestra Britney Spears rodila djevojčicu', ispisane na slovenskom.

Drugi bljesak koncerta i njegova definitivno najjača strana bila je tamnoputa pjevačica Yolanda Quarty iz bristolskog soul benda Phantom Limb, odličnih glasovnih mogućnosti, koja se pojavila kao gost na nekoliko pjesama. Prije svega mislim na "Safe From Harm", najavljenu kao pjesmu o paranoji, koju je otpjevala zajedno s Del Najom, a za vrijeme njenog izvođenja u pozadini su se izmjenjivali citati Césara Cháveza i Nelsona Mandele, kao i nekoliko antiratnih poruka. Yolanda je otpjevala i prearanžiranu "Unfinished Sympathy" kada je u zanosu čak malo i zavrtjela guzom te izmamila i drugi spontani pljesak publike.

Nažalost, sve ono što se može reći za Yolandu ne vrijedi i za Stephanie Dosen, drugu gošću na koncertu, koja će s bendom snimiti i nekoliko pjesama za novi album. Krhka Stephanie koja se na stageu pojavila u bijeloj haljinici i s bijelom gitarom izgledom je vrlo atraktivna, ali njen vokal nije ni blizu onome Elizabeth Fraser. Osim toga, "Teardrop" je vjerojatno jedna od pjesama koje nikako nisu prikladne za nastupe uživo jer vas doslovce - uspavaju.

Proširena koncertna postava uključivala je i dva bubnjara, bas i klavijature, a još jedan gost bio je već dobro poznat stalni suradnik, reggae glazbenik Horace Andy koji je svojim specifičnim vokalom koji je na trenutke zvučao kao šapat na bisu otpjevao "Angel", no izvedba nije bila u skladu s potencijalom ove pjesme.

"Karmacoma" unatoč nedostatku Trickya kojeg je zamijenio duboki Grant Marshallov vokal, i dalje proizvodi trnce pa ćemo drugi bis opisati kao treći zaista doimljiv trenutak ljubljanskog koncerta.

Možda sam još uvijek bila pod dojmom odličnog koncerta odgledanog dan ranije, no sveukupni dojam je da su Massive Attack zabljesnuli tek na mahove. Šalata je ipak ostala nedostižna, a bolja od zagrebačkog koncerta bila je tek - publika.

Set lista:
All I Want
Marooned
Risingson
Teardrop
16 Seeter
Kingpin
Mezzanine
Harpsichord
Red Light
Inertia Creeps
Safe From Harm
Marakesh

Angel
Unfinished Sympathy
Dobro

Karmacoma

foto: Anastazija Vržina

Izvještaji