Recenzije

Sunčani nostalgični dan

24.6.2008. @ 19:49 Stjepan Vrečko

Vrativši se svojim korijenima i ponovno okupivši Mudcrutch, Tom Petty zvuči opušteno i iskreno kao rijetko kad u proteklom desetljeću. Ako je proteklo vrijeme Petty i stvarao sa svojevrsnim grčem, on je ovdje izostao.

Poput nekih drugih rockera, i Toma Pettya uzdrmali su valovi nostalgije. Albumom "Highway Companion" (2006.) opjevao je vrijeme i njegovu prolaznost, dok su Traveling Wilburys objavili svoju kolekciju, pa je sve upućivalo kako je došlo vrijeme zagledati se u prošlost.

Paralelno s projektom redatelja Petera Bogdanovicha "Runnin' Down a Dream", vođa Heartbreakersa prisjetio se svog prvog benda Mudcrutch. Južnjački nabrijani rockeri osnovani su 1970., a tada sedamnaestogodišnji Tom Petty svirao je bas, dok je uz njega bila i instrumentalna okosnica budućih Heartbreakersa: gitarist Mike Campbell i klavijaturist Benmont Tench.

Tom Leadon (brat bivšeg Eaglesovca Berniea Leadona) na gitari i Randall Marsh na bubnjevima - uz gore navedene - bili su popularni u floridskim barovima, no osim par singlova i demo-snimaka (koji će se kasnije pojaviti na Pettyevim albumima) nisu ostali zapamćeni ni po čemu značajnijem.

Čak štoviše, uspjeli su se raspasti prije nego su odgurali ugovor za prvi album. No kako je Tom Petty ostao njime vezan, umjesto Mudcrutcha snimili su ga Tom Petty & the Heartbreakers, a ostalo je povijest.

U ljeto 2007., Petty, Campbell, Tench, Leadon i Marsh ponovno su se okupili i snimili eponimski debi-album nakon impresivnih 38 godina. Dakako, ključno pitanje ostaje: čemu Petty okuplja Mudcrutch kad već godinama stvara s 2/3 tog istog benda?

Odgovor je jednostavan: kemija među glazbenicima, ali isto tako i proračunat odmak od solističke karijere Toma Pettya. Neki će reći kako je Petty podcijenjen, neki kako je precijenjen kantautor, no svi će se složiti kako je prečesto znao isporučiti 'bljutavi' laid-rock/pop materijal. Stoga je povratak Mudcrutchu ujedno i povratak onoj glazbenoj formi uz koju je odrastao.

Prizivanja Greateful Deada, The Byrdsa ili The Banda više su nego očita, dok je svirka potpuno opuštena i okarakterizirana Pettyjevim autorskim rukopisom (dueli nabrijanih gitara, vokalna višeglasja, honky-tonk klavir...) uz apsolutni vrhunac čitavog desetodnevnog jam-sessiona, devetominutne "Crystal River" (koja će upućene podsjetiti na epska djela Neila Younga).

Iako "Mudcrutch" doista zvuči kao da je nastao '70-ih, ipak ima jednu manu od koje ne može pobjeći. Južnjački rock, kojem je Petty težio, više vuče na sunčanu Kaliforniju. Posve nebitno, ovo je ionako album snimljen za užitak onih koji su na njemu sudjelovali. Jer Pettyu je svakako lijepo vratiti se u prošlost, na početak svog glazbenog putovanja i reći 'Evo dečki, da su okolnosti bile drugačije, ovako bi to izgledalo onda.'

Albumi