Aktualno

Hartera4: Drugi dan, druga perspektiva

16.6.2008. @ 16:25 Edo Plovanić

Nakon prvog udarnog dana kad se Roisin predstavila Rijeci i čijom su glavnom pozornicom haračili Client, Mr.C, Josh Wink i SebastiAn, a društvo posjetitelja na happy stageu veselili mnogi vrijedni izvođači - u subotu je red došao na deathpunk headlinere Turbonegro, erotično britku Peaches, inteligentnog Rex The Doga i na još veseliju happystage podršku.

Jedan minoran detalj je unio i dosta nereda u članku koji slijedi - nedostatak time-table liste na samom poprištu riječkog spektakla - i autoru je žao što nije uspio doživjeti sve izvođače koji su dugim radom zaslužili nalaziti se ovdje.

Taj detalj je i jedina kritika festivalu koji u početku bijaše odgovor na nepostojanje festivala ovakvog karaktera u gradu gdje je to uz nogomet najvažnija sporedna stvar (op.a. mnogima i primarna). Tada je i posjeta iako znatno slabijeg izdanja bila gotovo dvostruka.

Već u drugoj inkarnciji, sa slabijom postavom, ali i prvim konturama internacionalne ambicije festivala publika ciljano opada, ali se diže kvaliteta doživljaja.

U trećoj verziji, festival je već internacionalan gdje su nekada headlineri postali lokalni support. No pokazalo se da biti headliner na papiru - Riječanima ništa ne znači. Laufer je pokupio spotlight domaćina.

Četvrta edicija je narasla, zadržala smanjen broj šarene posjete i ukazala da je ovo sada etabliran festival zbog kojeg se dolazi u Rijeku. Internacionalni nositelji s dobrim renomeom rasturili su zidine bivše tvornice papira. Koliko Hartera još može porasti? Ipak, stagnacija je samo blaži termin za propadanje. Dojma sam kako ovo još nije vrhunac.

Obzirom da je uvod u večer s moje strane ostao nezabilježen, a nisam pobornik ranije napisanih izvještaja. Uz dužnu ispriku izvođačima i fanovima Good Day To Die, Father, TBF, Disciplin A Kitchme, pažnju odajem deathpunkerima čije ime nakon satirično zabavnog nastupa, napokon, i dobiva smisao.

Turbonegro koji zvuči kao Severinin zli blizanac ili najbližoj ideji suprotnosti crnogorskog turbo folk benda. Dopadljivi death metal u kombinaciji s ukroćenim punk štimungom koji su zabavili orne punkere, metalce, folk naciju i hedoniste. Nek je pive, samo da je tamna. Nek je vina, samo da je crno. Dvorana je krcata, glavice se tresu. Opet se majice prolijevaju, iako nije takva gužva. Turbo zabava.

Nekoliko minuta tišine, dolazi nam Peaches. Peaches, bez dlake na jeziku (op.a. zlobnici sumnjaju u to), prema mnogima najpoznatije ime festivala nakon Roisin Murphy, predstavlja svoj DJ set. Nažalost, kod nje to znači - samo DJ set. Nastup je mnoge raspalio. Vjerujem, one koji nisu puno tražili.

Peaches je poznata po svojem nastupu gdje, iako je teta od napunjene 41, skače i pravi nered kao hiperaktivno dijete od 8 godina. Većinom svoje uratke pušta, ali odaje i čast velikim Beastie Boysima i nedodirljivoj "Sabotage".

Kako je cura koja uvijek daje više od traženog - dokazala je posljednjo pjesmom koju je otpjevala i pozdravila festival kako bi se odala važnijem aspektu te večeri - zabavi.

Sljedeći!

Ono što je večer prije napravio SebastiAn, u subotu je priredio Rex The Dog. Novi inteligentni zvukovi iz elektro laboratorija mladića koji svojim vizualima ukazuje i na veliku vizualnu pismenost i inteligenciju.

Prisutna je zavidna kontrola nad publikom dizanjem i spuštanjem razine interesa i tempa. Malo je reći kako je impresionirao zadovoljnike druge večeri. Velika preporuka onima koji nisu doživjeli njegov nastup.

Večer je zatvorio James Zabiela sa svojim sintetičkim ritmova do nestanka struje...

foto: Igor Crnković

Izvještaji